Denis Kožljan
BAKLAVE
završiše mjesec Ramazana,
post u ustima, molitva u srcu,
čiste namjere, oslobodiše se
čovjek krutosti duše, komad
kruha i čaša vode učiniše čudo,
dalo se izdržat kao i godinama,
vjekovima, Alah raširio ruke,
sigurnost od zla i poroka nestala
iz kuća, a muškarci i žene posjedaše
na svoja mjesta uz ritual koji
dadoše snage, ulijevaše vjeru,
u tišini, brojiše se dani i večeri,
a onda ranim jutrom osvanuše
nešto veliko, i jako, nešto što
u zagrljaj prima otac i majka
i prijatelj drag, ispred džamije
mirišu ruže, a na svečanom stolu
ispečena baklava, simbol dobrote
koja dolazi nakon zavjeta upisanih
u knjizi Kurana…