Još jedan izuzetno važan pravac jeste od Dimiškinog mosta do Petog mosta i dalje prema Bandžovu. Ovaj put može imati posebno veliki turistički značaj. Bandžov treba posmatrati kao prostor koji ima potencijal za razvoj turizma, a kvalitetna saobraćajna veza može biti prvi korak ka njegovom aktiviranju.
Put u ovoj fazi treba projektovati isključivo do Petog mosta, a ne do Vrela Ibra. Ovakav pristup nije odustajanje od dugoročnog povezivanja ovog prostora, već odgovoran odnos prema prirodnim resursima i potrebi da se prije otvaranja pristupa Vrelu Ibra jasno definišu mjere zaštite jednog od najvažnijih prirodnih resursa ovog područja – vodoizvorišta Ibra.
Vrelo Ibra predstavlja prostor koji ne smije biti tretiran kao obična turistička destinacija kojoj treba omogućiti što veći broj posjetilaca bez prethodno utvrđenih pravila. Otvaranje direktnog pristupa vozilima može, ukoliko se ne planira pažljivo, dovesti do povećanog broja posjetilaca, neadekvatnog odlaganja otpada, narušavanja prirodnog ambijenta i drugih aktivnosti koje mogu ugroziti kvalitet i režim zaštite vodoizvorišta.
Posebno treba imati u vidu da je vodoizvorište Ibra zaštićeno u okviru zakonskog sistema zaštite voda, pa svako buduće infrastrukturno i turističko uređenje ovog prostora mora biti usklađeno sa propisanim režimima zaštite. Zbog toga bi prije bilo kakvog produžavanja puta prema Vrelu Ibra trebalo izraditi stručne analize i plan zaštite kojima bi se jasno utvrdilo na koji način je moguće omogućiti kontrolisanu posjetu, a da se pri tome ne ugroze voda, prirodni ekosistem i karakter prostora.
U ovoj fazi zato je racionalnije završiti projekat i trasu puta do Petog mosta, a prostor od Petog mosta prema Vrelu Ibra tretirati kao posebno područje koje zahtijeva dodatno planiranje. Tek nakon što se utvrde kapaciteti prostora, režim posjećivanja, način upravljanja otpadom, eventualna ograničenja saobraćaja i druge mjere zaštite, može se odlučivati da li, gdje i pod kojim uslovima treba omogućiti dalje saobraćajno povezivanje.
Takav pristup omogućava da se razvoj infrastrukture ne suprotstavlja zaštiti prirode, već da bude njen dio. Nije svaka lokacija koju možemo otvoriti za saobraćaj lokacija koju treba otvoriti bez ograničenja. Posebno kada je riječ o prostoru koji ima značaj za vodosnabdijevanje i koji predstavlja prirodnu vrijednost od šireg značaja.
Istovremeno, potrebno je planski sagledati i drugi važan pravac – od Dimiškinog mosta do Petog mosta, a zatim dalje prema katunu/selu Bandžov. I ovu trasu treba projektovati po pravilima struke, sa jasnim standardima za širinu i geometriju puta, bezbjednost saobraćaja, odvodnju i zaštitu okolnog prostora. Već u fazi projektovanja potrebno je razmotriti mogućnost i izvodljivost izgradnje pješačke i biciklističke staze, u skladu sa konfiguracijom terena i raspoloživim prostorom.
Ovaj pravac ne treba posmatrati isključivo kao saobraćajnu vezu do napuštenog katuna već ovaj pravac predstavlja osnovu za održivi turistički razvoj Bandžova, koji bi trebalo razvijati kao turistički centar usmjeren prije svega na eko-turizam, planinski turizam, boravak u prirodi i autentičnu ponudu katunskog prostora.
Razvoj Bandžova treba, međutim, od samog početka vezati za princip maksimalne očuvanosti prirode (jer je priroda sačuvana upravo zato što nije bilo veće izgradnje). To znači da cilj ne treba da bude masovna izgradnja i pretvaranje prostora u klasičnu turističku zonu, već pažljivo planiranje kapaciteta i sadržaja koji odgovaraju karakteru prostora. Mali i kontrolisani turistički kapaciteti, tradicionalna arhitektura, eko-sela, planinarske i biciklističke staze, uređena odmorišta i sadržaji koji omogućavaju posjetiocima da upoznaju prirodu mogu imati mnogo veću vrijednost od nekontrolisane urbanizacije.
U tom smislu, putna infrastruktura treba da bude sredstvo za razvoj, a ne pokretač devastacije prostora. Njena uloga je da omogući pristup i poveže prostor sa gradom, ali istovremeno mora biti projektovana tako da se očuvaju prirodne vrijednosti koje upravo predstavljaju najveći turistički potencijal ovog područja.
Dugoročno posmatrano, prostor od Dimiškinog mosta preko Petog mosta prema Bandžovu, uz posebno pažljivo tretiranje područja Vrela Ibra, može predstavljati jednu od značajnijih razvojnih turističkih zona Rožaja. Međutim, taj razvoj mora biti planski, fazan i zasnovan na stručnim procjenama. Zaštita vodoizvorišta Ibra mora imati prioritet, dok se turistički potencijal Bandžova treba razvijati tako da priroda ostane njegov najvažniji resurs.
Na taj način Rožaje može dobiti novu saobraćajnu i turističku razvojnu osu, ali bez ponavljanja greške da se infrastruktura izgradi prije nego što se utvrdi kako će se zaštititi prostor koji ta infrastruktura otvara. Pravi cilj nije samo doći do određene lokacije – cilj je otvoriti prostor za razvoj, a sačuvati ono zbog čega taj prostor vrijedi posjetiti i čuvati.
Ovaj članak je nastao u okviru projekta „Razvoj Rožaja kroz inovativno upravljanje resursima i nametima“, koji realizuje NVO Avlija uz finansijsku podršku Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.
Sadržaj ovog članka predstavlja isključivu odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama. Ministarstvo ne može biti odgovorno za bilo kakvu upotrebu informacija sadržanih u ovom članku.
