Aida Kuko
***
Oh moj vjetre…
Što ašiku zaljubljenom
svoje tajne kazuješ,
pomiluj kose moje
povjetarcem lahkim,
tajnu ljubavi otkrij,
pa me velom njenim zaogrni,
da me poput sjene prati.
Sulejmanova sluga da budem,
vjetrom daljine da premostim,
srca naša ljubavlju ispunim.
Govor ptica da razumijem;
Kada jatima dah proljeća donesu,
krilima svojim nježnost prospu,
cvrkutom ašika progovore,
o milosti Svemilosnog svjedoče.
Nošena vjetrom poljima širokim,
i pojem ptica u sutonu dana,
Tvoju blagost
i ljepotu samo osjetim.
Kada svako sedždu Ti,
voljeni čini,
neka budem i ja,
praška pod nogamaTvojim.
Zahvalnosti i ljubavi nikada dosta,
pokornošću odanoga roba
te molim,
podari mi milosti
blagodeti tajnih riznica Svojih.
Cairo, 4. april 2022.
***
Oh Ti izvoru Svjetlosti,
Oh Ti, oblikā Tvorče
Oh Ti, milosti Vlasniče.
Zastore sa srca moga ukloni,
koprenu sa oka moga skini!
Nefs moj ukroti!
Crnilo sa uma
Svojom vodom operi!
Da ljubav budem
i ljubav dijelim;
Da nur gledam
i nurom svijetlim;
Da svoj ego pod noge bacim;
A razum samo
u službu dobroga stavim!
Neka tvoje “Budi!”
mene novu probudi!
Cairo, 5. april 2022.
Aida Kuko, rođena u Mostaru, Gimnaziju “Aleksa Šantić ” – jezički smjer i fakultet završila u rodnom gradu. Trenutno živi i radi u Kairu kao direktor jezičke privatne škole. Majka dvoje djece. Voli čitati i pisati. Amaterskim pisanjem se bavi još od osnovne škole. Govori engleski i arapski jezik.