Anis Bajrektarević: Bosna i Hercegovina ima najpostojanije granice

VIJESTI.BA: Ako uzmemo u obzir geopolitička kretanja, po Vama šta najveći uticaj ima na Bosnu iHercegovinu?

BAJREKTAREVIĆ: Ako želimo da uporedimo broj disolucija država širom svijeta u posljednjih 50 godina, Stari je kontinent pretrpio koliko i svi drugi kontinenti zajedno: Američki kontinent– nijedna, Azija – jedna (Indonezija/Istočni Timor), Afrika – dvije (Sudan/Južni Sudan i Etiopija/Eritreja), a Europski kontinent – tri disolucije.

Zanimljivo, svi europski raspadi državnih zajednica (disolucije) tiču se isključivo i samo Slavena koji su živjeli u multietničkim i višejezičkim (ne od strane Atlanske Europe nametnutim jednonacionalnim) državama. I sve su se tri – znači, svaka druga disolucija koja se zbila bilo gdje u svijetu – desile isključivo u Istočnoj Europi. Ova je regija nazočila totalnoj disoluciji Čehoslovačke (zapadni Slaveni) i Jugoslavije (Južni Slaveni, i to u tri vala raspada), dok je jedna država nestala iz istočne Europe (DDR), da bi ukrupnila i ojačala front Centralne Europe (zapadna Njemačka).

Konačno, nebrojane centripetalne turbulencije snažno pogađaju istočnu Europu povodom raspada Sovjetskog Saveza (istočni Slaveni) na nj. Granicama – process koji, kao sto vidimo u Donecku, još nije okončan.

Iredentizam u Velikoj Britaniji, Španiji, Belgiji, Italiji, Francuskoj ili Danskoj (oko Farskog otočja i Grenlanda) je daleko stariji, jači i dublji. Ipak, raspadi državnih zajednica u istočnoj Europi zbile su se bespovratno i preko noći, dok je Atlanska Europa ostala nedirnuta, uz Centralnu Europu koja se čak uvećala teritorijalno i proširila ekonomski.

Od Mediterana do Pacifika BiH je jedina država uz Rusku Federaciju koja nije jednonacionalno deteminirana svojim ustavom. ‘Monokromatiziranje svijeta’ po Fridmenovskoj mantri ‘World is flat’ (svijet je ravna tepsija), dobrano je devastiralo Slavenski svijet i svijet arapskog Bliskog Istoka. A u BiH, mi smo svi Slaveni, a pola nas baštini isti religio-kulturni krug sa Bliskim Istokom. Stoga sva ta napetost u nas, kao u centralnoj republici nekadasnje povjesne zajednice Južnih Slavena.

VIJESTI.BA: Sve se više govori o njenom raspadu, posebno iz američkih i engleskih medija, da li je to realno?

BAJREKTAREVIĆ: Ne treba biti u zabludi što je Zapadni svijet. No, ne smijemo podcijeniti sposobnost Atlantističkog svijeta da destabilizira sve do čega dođe.

Vidjeli ste posljednje Francuske predsjeničke izbore, biračima je posve banaliziran izbor – kandidat političkog pogroma nasuprot kandidata socio-gospodarskog apartheida. Ali nemušti i udaljeni od spoznaje i znanosti – nismo uočili nijanse između svijetova Europe; onog Atlanskog i onog centralonoeuropskog. Tako vam Le Pen posve posprdno ali precizno i efektivno formulira „na predsjedničkim izborima zasigurno pobjeđuje žena – ili ja ili g-đa Merkel“.

Zapad se održava pomno proučavajuci globalne kontraste te igrajući na njih. To je svijet sa rubnih područja naše planete, koji pomoću antropo-geografske inverzije održava sebe dominantnim. Stvarni planetarni centar se periferizira (čak i eliminira) naracijom i fizičkom prisilom. Nama su Damask i Jeruzalem periferije, a Tokio i London centri – ma hajte, molim vas.

Atlantistički svijet je neminovno u dubokoj krizi, koja zapravo počinje jos 1945, ali se ubrzava u posljenjih 15-tak godina. Ipak, ne treba nama novo tumačenje svijeta. Nama je hitna promjena odnosa! Stvarnih i narativnih.

VIJESTI.BA: BiH je mala zamlja, ima li prostora da sama izabere put kojim će krenuti?

BAJREKTEREVIĆ: BiH sama nikada nije njedrila krizu; rat i problemi su dolazili iz vana, pa tako – na žalost – i mir mora doći iz vana. Paradoksalno je da od svih sljednica bivše južnosavenske zajednica BiH ima najpostojanije granice (i prostorno i vremenski). Te su granične crte tek iznimno arbitrarne, a mahom su topografske/dakle prirodne (planinski lanci, rijecni tokovi, itd), ali se BiH najviše osporava pravo na postojanje. Od susjeda BiH se očekuju da će se od zrtava okrenuti u zločince – i to redovito radi Atlanska i Centralna Europa. No, mi ne smijemo zaboraviti da se u jednom Getu, poput Varšavskog, jasno mora razlikovati tko je žrtva zločinac, a tko je pravi zločinac, inspirator svega lošeg i pogubnog. Grupa Poljaka, kao o pojedini Židovi Varšave činili su zločine, ali pravi i osnovni zločin je bio onaj nacistički.

Svi mi Južni Slaveni smo žrtve okolnosti u kojima se niti snalazimo niti želimo to priznati. Te 30. godina vozimo u maglu sa pogledom u retrovizor, u beskoncecijskom stanju u kretanju. Stepen izdaje je golem. Ali mi delegiramo krivnju na pet dežurnih imena iz vrha izvršne politike, i odemo na slijedeću u nizu bezbrojnih kavica koje usisavamo u sebe baveći se ničim.

Razlika između Japana i Bosne, Njemačke i Hrvatske, Švedske i Srbije – nije u imenima izvršne vlasti (naši su mozda čak i sposobniji), nego u širini participiranja društva u projektu sutrašnjice za cijelu zajednicu. 5 ljudi niti može izgraditi niti razgraditi zemlju. Suština II Jugoslavije nije bio Tito nego opći konsenzus svih. Suština nacizma nije bio Hitler, nego suglasnost seljana Aušvica da takav logor treba da postoji o radi precizno i uspješno kao današnja/tadašnja tvornica VW.

VIJESTI.BA: Odkuda toliko nemara, neznanja i primitivnosti kod nas? Svijet se raspada a kod nas tresti turbo-folk na ulicama svih BiH gradova.

BAJREKTAREVIĆ: Ta glazba nije došla sama od sebe. To je isti specijalni rat kakav je nametnut Latinskoj Americi kroz tzv. Mexicke serije. Ne zaboravimo; nezanje i primitivnost su koncept. Nas u BiH, kao i svuda drugdje na Balkanu, naši neprijatelji stalno i iznova re-barbariziraju. Mnogo oni ulažu već dva stoljeca u taj projekat, a mi – naivni i lakovjerni – učimo stalo i iznova u svakoj generaciji iste zablude i greške.

Ne možeš znati, pa odlučiti da ne znaš. Da imaš sopstveni kompjutor, supersonični avion vlastite proizvodnje, te 35 instituta samo u Sarajevu, a onda da ti je vrhunac znanosti Turski koledž.

Praviti sjajnu rok glazbu svjetskog nivoa, pa onda odjednom potonuti u najcrnji turbo-folk; biti industrijaliziran a onda odlučiti da uvoziš sve, čak i flaširanu vodu; biti olimpijski grad prije 35 godina, a onda odlučiti da se pretvoriš u prašnjavu anadolsku kasabu, kojom kruže raspareni polovni, vandalizirani klaparajući tramvaji. Živjeti ponosito od svog rada, pa onda snishodljivo prositi naokolo. Biti subjekt na povjesnoj sceni, a onda se svesti na malu guberniju kojom upravlja namjesnik – trećerazredni isluženi aparatčik, iz zemlje koja nije otvorila niti jedno prozivodno mjesto u nas, ali drži sve svoje banke da isisa ono malo presotale aktive naših radnih ljudi.

Takvo što se nikome u povjesti nije desilo, ukoliko nije bio surovo pokoren. Ovaj put, rukopis anglo-germanskog svijeta ostao je prikriven, i to je po nas u BiH i drugdje na Balkanu najpogubnija okolnost u proteklih 30 godina.

VIJESTI.BA: Šta domaći političari pod pretpostavkom da iskreno žele mogu raditi na zaštiti interesa BiH, kako se prije svega oduprijeti ekonomskim uticajima?

BAJREKTEREVIĆ: Da pojasnimo jednu stvar, izvršna vlast je konkluzija/izvedenica, a izborna baza stvara premise. Kad promjenimo premise, promjeniće se i izvršni shpic. Ne može se srednji sloj i akademija baviti ničim, i očekivati od 5 ljudi sve. Netočno je i nemoralno!
Nadalje, mi se na ovom svom povjesnom prostoru Južnih Slavena konačno trebamo okrenuti sebi i svome. Stepen razognjištavanja je nevjerojatan. Brzina i sveobuhvatnost de-industrijalizacije svuda od Triglava do Gevgelije je alarmantna. Strast za histerijom male razlike među nama Južnim Slavenima je frapantan. Kao i potreba da se bude korisni idiot za korsit tuđeg i dalekog. Želja da se mi poznati antifašisti sa ogromnim povjesnim kapitalom, sada svrstamo na pogrešnu stranu povjesti je skandalozan. Ono što jos više zabrinjava od toga, je naša ćutnja o tomu.

Mi se pod hitno moramo re-industrijalizirati, posvetiti demografskoj obnovi, te re-Slavenizirati – I to po uzoru na Nordijsku Uniju – okrupniti naš Slavenski front. (Badava što smo mi odustali od Slavenstva, kada nas naši neprijatelji tako vide, kao sto je bilo uzalud zidovima centralne Europe da se odreknu svog jevrejstva, oni su smatrani i progonjeni po naslijeđu a ne trenutačnom opredjeljenju.)

Nama Slavenstvo i antifašizam (kao kontra-ideologija ‘lebensraum’ ideologije eliminacije slavenske države i fizicko pražnjenje slavenskog prostora od ljudi i stvari) nisu pitanje ideološkog izbora, nego pitanje pukog preživljavanja. Mi smo usljed nemarnosti spram našeg socio-političkog bića doveli naš puki biološki opstanak u ozbiljno pitanje.

Ako mislite da pretjerujem, otiđite na bilo koji kolodvor bilo kog mjesta na području bivše južnoslavenske zajednice,  vidite povorke mladih koji svakodnevno odlaze sa kartom u jednom smjeru. U Njemačkoj te vlakove i autobuse dočekuju jednostavnim komentarom – Slaven-Sklaven (Slaveni-Robovi).

(Vijesti.ba)