
Zgrčeno zdanje
uz drum kraj Lima,
u njemu ”Dobri” u grobu počiva,
prima darivanje:
peškir da se tare kad abdest uzima,
i hranu, i vodu, i da se pokriva.
Kroz epohe mnoge on čamuje tu,
vjernici mu molitvu šapuću,
djeca se od straha trzaju u snu,
plačem uznemire cijelu kuću.
A šta biva s hranom i sa darovima
što ih štedro prima?
Čuvar bez žurbe
odnese kući darovane stvari,
za grijeh ne mari –
to mu je nagrada što pazi na turbe.
Junus Međedović je bio bošnjački pjesnik, glumac i kulturni radnik, poznat po filmovima Partizanske priče (1960), Lelejska gora (1968) i Lažni car (1955).
Autor je više partizanskih pesama, uključujući Teče Tara i Skriveni grob.
Junuz Međedović je rođen 14. jula 1912. godine u Bijelom Polju, Sandžak. Veliku medresu završio u Skoplju. Apsolvirao jugoslovensku književnost u Beogradu na Filozofskom fakultetu. U istom gradu završio glumačku školu. Pripadao je međuratnom revolucionarnom pokretu.
Tokom drugog svjetskog rata bio je član Kazališta narodnog oslobođenja, najznačajnije pozorišne trupe u partizanima.
Nakon rata, Upravnik Cetinjskog pozorišta, te Direktor Narodnog pozorišta u Titogradu (Podgorici) od 1955. do 1958. godine.
Takođe je bio urednik kulture u listu “Narodna armija”, član redakcije časopisa za književnost “Stvaranje”, poslanik u Skupštini NR Crne Gore i član Savjeta Republike Crne Gore od 1978.
Preminuo je 11. septembra 1993. godine u Beogradu, Srbija, Jugoslavija.
Osim u pozorištu igrao je i na filmu (između ostalih filmova: Slavica, Šćepan Mali, Lelejska gora i dr.).
Objavio je šest knjiga poezije, a bavio se i publicistikom.
