Braho Adrović: Mali esej o knjizi o velikom pjesniku Izetu Sarajliću

 KNJIŽEVNI SPOMENIK PJESNIKU IZETU SARAJLIĆU ITALIJANSKOG PISCA ROCCA

U Itaiji je nedavno izašla iz štampe knjiga “Izet Sarajlić za Sarajevo, život i poezija” profesora Paolo Maria Rocco i to na italijanskom i bosanskom jeziku. Ovaj izuzetno značajan  autorski i izdavački poduhvat me prijatno iznenadio iz više razloga, a ovom prilikom ukazao bih na samo dva. Prvo: Gospodin profesor Paolo Mario Rocco i njegov italijanski izdavač su na najbolji mogući način poetskim i književnim nitima spojili dvije prijateljske zemlje – Italiju i Bosnu i Hercegovinu i posredno i čitavi prostor eks Jugoslavije, i drugo: oko ovog značajnog projekta okupljeno je oko dvadesetak poznatih nučnih, književnih i javnih radnika iz Italije i sa eks Yu prostora koji su, svak iz svog ugla doprinijeli osvjetljenju ličnosti i djela velikog bosanskog, jugoslovenskog i evropskog pjesnika Izeta Sarajlića. Ovo italijansko dvojezično izdanje je ujedno i primjer kako se veliki stvaraoci ne zaboravljaju ni nakon njihovog fizičkog odlaska sa ovoga svijeta, za razliku od nas koji stvaraoce često zaboravljamo i dok su živi, a da ne govorimo o onima koji zauvijek pođu i kojih se tek za vrijeme godišnjica preseljenja sa ovoga svijeta tek po neko sjeti kratkom informacijom i podsjećanjem.

U izdanju Izdavačke kuće Collana Poesia u Italiji je izašla je iz štampe knjiga poznatog naučnog, kulturnog radnika, knjižavnika i univerzitetskog proesora Paola Maria Rocca o istaknutom  bosanskohercegovačkom, odnosno jugoslovenskom i evropskom pjesniku, Izetu Sarajliću, pod nazivom “Izet Sarajlić za Sarajevo, život i poezija”. Knjiga je štampana na 412 stranica teksta dvojezično na italijanskom i bosanskom jeziku, a pod pokroviteljstvom tadašnjeg ambasadora Italije u Sarajevu, njegove ekselencije dr Nicole Minasija. Pored biografije i bibliografije Izeta Sarajlića, autor Paolo Rocco je uradio i studiju o životu i radu ovog velikog poslijeratnog jugoslovenskog pjesnika, koji između ostalog ističe da Sarajlić zaslužuje Nobelovu nagradu za poeziju i mir:

“U oba slučaja izbor bi morao biti obavezan: Ne postoji danas niko ko više od Izeta Sarajlića zaslužuje ta prestižna priznanja. Za njegov lucidni, uporni i konstantni rad na afirmaciji i širenju vrijednosti prijateljstva i bratstva među narodima u kom je prednjačilo velikodušno i izmučeno Sarajevo, sam sa hrabrošću i samoprijegorom sedamdeset i dvije godine, jedan cijeli životni vijek, u bolno nepovoljnim i mučnim uslovima; zbog svoje oštroumnosti kao čovjeka od kulture i pjesnika čija je vrlo široka i vrlo važna književna produkcija uspjela obnoviti tradiciju balkanske poezije sa uspjehom u lingvističkom i filološkom istraživanju od velikog i neospornog značajam čiji je sadržaj dobio značajne podrške uprkos sporadičnim, ali i žustrim neslaganjima, kao što se događa genijalnim ličnostima) u svim djelovima svijeta, i ne samo u odabranim krugovima, po definiciji, da prepoznaju njegovu relevantnost, već i u brojnoj internacionalnoj publici čitalaca i i poštovalaca Poezije i Umjetnosti, zapisao je Paolo Maria Rocco.

U uvodu je objavljen i nadahnuti  i pronicljiv  osvrt na djelo Izeta Sarajlića tadašnjeg italijanskog ambasadora u Sarajevu Nj.E. dr Nikola Minassi, kao i veoma sadržajan i po mnogo čemu osoben  razgovor sa kćerkom velikog pjesnika, Tamarom Sarajlić – Slavnić koja, između ostalog, iznosi i potresan događaj iz ratnog Sarajeva kada je granata porušila pjesnikov stan i tom prilikom ga ranila, a od snažne eksplozije na njega je između ostalog pala i knjiga ratnog zločinca, Radovana Karadžiića, koji je pisao poeziju, a koju mu je svojevremeno on sam kao urednik u izdavačkoj kući objavio. Veoma je zanimljiv i  intervju sa ratnim generalom Armije Bosne i Hercegovine, sada pokojnim Jovanom Divjakom o njegovim sjećanjima i susretima sa Izetom Sarajlićem. U preostalom dijelu knjige pjesnici, književnici, filozofi, umjetnici: mnogi sa Balkana i iz Italije, prijatelji, poznanici i izučavaoci djela Izeta Sarajlića, kako je zapisano “odazvali su se pozivu da učestvuju u stvaranju ove knjige koja nam daje dragocjenu priliku za upoznavanja i istraživanja o velikom bosanskom pjesniku.”

”Zahvaljujući razgovorima intervjuima i kratkim esejima, do sada neobjavljenima, autor je rekonstruirao  pjesnički i egzistencijalni put pjesnika, poznatog i prevođenog u cijelom svijetu, koji je okarakterizirao  kulturni, balkanski milje drugog dijela dvadesetog  stoljeća i čija se značajna prisutnost u međunarodnom književnom svemiru nastavlja i danas. Tako nam se pruža važna prilika da istražimo i italijanska književna poznanstva poete: od Luciana Morandinija do Elia De Luce do Silvija Ferarija i Giacoma Scotija, koji u neprekidnom dijalogu između dviju obala Jadrana prate put od izuzetne važnosti.” U tom kontekstu posebno bih izdvoio opsežan razgovor sa prevodiocem proesorom Silviom Ferrari pod nazivom “Pobjeda čovjeka iz Sarajeva nad rizikom civilne smrti grada” koji pruža sliku veza i prijateljstava koje su bile uspstavljene između književnih stvarlaca Italije i Izeta Saarajlića o neraskidivim nitima sardnje ,visokom uvžavanju i mostovima prijteljstva koji su preko poezije uspostavaljne sa dvije obale Jadrana. Proesor Silvio je dao lično gledanje ,odnosno pravi skener ličnosti i djela Izeta Sarajlića,o razlozima što  veliki veliki pjesnik u jednom periodu bio u nekoj vrsti nemilosti, o njegovoj aktivnosti u u blokiranom Sarajevu stalno zasipanom granatama i snajperskim hicima.

Sličan je i veoma sadražajan i razgovor sa dugogodišnjim prijateljem Izeta Saralića, Josipom Osti. Veoma je topla ljudska i uzvišena Balada o bratu, Izetu Sarajliću, Đakoma Skotija a posebno kvalitetom mi se izdvoio i esej “Za poetiku oproštaja: proročka riječ Izeta Sarajlića” Gabrijele Valeri koja je lucidna književna analiza njegovog pjesništva, a posebno” Knjige oproštaja”.

U ovoj, veoma zanimljivoj knjizi objavljen je mini esej autora ovih redova “Izet Sarajlić, pjesnik za sva vremena” a kao poseban dodatak objavljena je i moja pjesma “Bonđorno Italija”. Objavljen je i sadržajan  esej Vesne Šćepanović “Između sjećanja na jugoslovenski kosmopolitizam i urbicida Sarajeva” i poema Pera Zupca “Na vest o smrti Izeta Sarajlića”. Pored italijanskih stvaralaca u ovoj vrijednoj i zanimljivoj knjizi  objavljeni su i eseji i sjećanja Predraga Fincija, Miša Marića, Naide Mujkić, Ranka Risojevića, Emira Sokolovića, Božidara Stanišića, Stevana Tontića i Silvija Ziloto, Duška Vrhovca i drugih.

Pored ovog svojevrsnog književnog spomenika poznatom bosanskom i jugoslovenskom pjesniku Paolo Mario Rocco poznat je i  po tome i što je mnogo učinio na afirmaciji poezije sa prostora sada već bivše Jugoslavije i Balkana u Italiji i meni je ostalo samo da čestitam profesoru i njegovom italijanskom izdavaču.

Braho Adrović, književnik i novinar iz Berana