Redakcija Aforizmi u Korizmi, Ivo Mijo Andrić, osvrt na pročitano
Piše: Denis Kožljan
Aforizmi, možda je to što ovom jadnom napaćenom narodu treba, za nabaciti barem jedan mali osmijeh i produžiti si još koji dan života.
A jedan od majstora takvih, mudrih, sažetih misli, koji je pun životnog iskustva, koji je već izdao jednu knjigu aforizama, je svakako naš Ivo Mijo Andrić. Svatko tko ne poznaje Andrića možda bi se i čudio kako je on vrlo dobro, stilski dotjerano, svoje misli sažeo, i skupio u najnoviju zbirku. No, za mene to nije ništa novo ni posebno, već sve ono sadržajno slično što je u svom književno stvaralači književnom radu već objavio kroz mnoga djela…a sad je to kroz nekoliko cjelina spleo u pletenicu misli. Po obliku naravno kratke i jasne, no svaka ta njegova misao zapravo govori i progovara do kosti o mnogobrojnim problemima današnjeg društva i čovjeka kao pojedinca koji je svakodnevno prisiljen susresti se sa mnogim preprekama bilo u političkom, građanskom, svijetu krize i morala, svijetu u kojem caruje nepotizam, otuđenje, besparica i nepravda na svakom koraku.
Za nekoga tko može, tko ima, a bez da radi… nije to nikakav problem, no, autor se želi obratiti svom čitatelju i ujedno običnom ljudskom stvoru suočenom sa svijetom nejednakoh statusa, sa zakonima kojih se u prvom redu ne pridržavaju oni koji ih donose, a onda nije za se čuditi kako se ti zakoni gube i razvodnjavaju u svijetu liberalnog komunizma ili možda ipak ne… Tko će to više znati… o čemu se radi, tko će na kraj stati sitnim podvalama, krađi identiteta,nejednakom položaju… Imamo li uopće mi pravo na popravni, pita se kroz svoje aforizme Andrić i onako u svom prepoznatljivom stilu, potpuno slobodno bez straha, bez bojazni od neprikladnih reakcija, nastavlja, u jedno posebno vrijeme Vrijeme čišćenja, vrijeme Korizme, sa svojim govorima smještenim u nekoliko smišljenih cjelina. Pa onda pitam se jesu li zaista te njegove mudre misli krizne, kako ih on naziva, je li je to samo igra riječi i filtriranje…no onda padaju maske kao i njegov junak , ilustrirani junak klaun koji se pojavljuje u različitim maskama da bi na kraju otkrio i lice.
„Prošlost je za nama,
Sadašnjost u nama,
Budućnost-daleko ispred nas“
– progovara autor, možda i ljut jer napokon nismo nikad zamišljali kao jedan narod da će nam biti tako, mnogo gore nego što je ikada bilo. Imamo li mi , podanici velikana , onih koji donose zakone, koji vedre i oblače, imamo li mi uopće tračak nade i priliku za popravni ispit. Ili ćemo i sada nakon ulaska u EU, ostati samo jedna mala sitna i problematična, nesigurna Hrvatska koja je pod hipotekom sve dok u njoj ne popusti depresivnost i ona „brigo moja prijeđi na drugoga“
Kao što sam jednako zdušno, do sada čitala mnoga Andrićeva djela, kako prozna tako i pjesnička, a budući sa imala priliku i osobno upoznati autora, zaključiti ću da si je ovaj naizgled miran, čovjek, dao ponovno truda i samo onako kako on to zna, zatefterio punu jednu košaru predivnih, smislenih ali i vrlo poučnih izreka u jednu sistematski povezanu cjelinu, ugodnu za čitanje i promišljanje o svemu što se kroz vjekove dešava kako u samom čovjeku kao jedinici sustava tako i u svijetu koji unatoč krizama različitih vrsta ide naprijed ne pitajući kako je nama, običnim smrtnicima.
