Denis Kožljan: Kinezi u Kumrovcu

Što bi sad rekli Tito i Mao da su živi? Hm, ma rukovali bi se sigurno. Mao bi se onako široko i prepoznatljivo nasmijao, a Joža uživao u svojoj omiljenoj cigari. Da, ali sada su drugačija vremena. Nema više nesvrstanih ili ih možda ima ali nitko za njih neće čuti. Sada, četrdeset godina poslije, u Titov rodni Kumrovec sletjela jedna naizgled skromna Kineskinja, poduzetnica kojoj lova i nije neki problem pa odlučila zaviriti u Spomen dom ili bivšu Političku školu u krasnom Zagorju. I tko zna što joj se u trenutku pričinilo ili žena možda ozbiljno misli učiniti još jedno čudo pa u prostorijama stare, mnogo stare, oronule, zapuštene i zaboravlje zgrade, želi sagraditi kompleks u cilju razvitka Hrvatskog zagorja kao turističke destinacije. Isusek, Isusek, kaj to bi!? Toliko vremena tamo, tik do Brozove rodne hiže, svojom derutnošću kvario sliku Kongresni centar. Zašto? Zato jer današnjoj političkoj eliti valjda nije na pameti Tito i sve ono što se veže za njegovo ime. Valjda je tako ljepše i bolje. Kinezi kao turisti sve više posjećuju Hrvatsku, uživaju u ljepotama Straduna, Rovinja, Splita, a evo budućnost se nazire u ovoj velikoj investiciji hrabre gospođe koja je na pik uzela upravo Kumrovec, mjestašce u kojem se rodil jedan od osnivača pokreta Nesvrstanih. I sad, što će na sve to reći Kolinda koja je Titovu bistu makla iz svojih dvora, Plenky koji ovih nekoliko dana izmjenjuje darove sa kineskim izaslanstvom. Hoće li prijeći preko svega i možda u dogledno vrijeme presjeći svečanu vrpcu kad se otvori neposredno uz spomenik druga Tita, čitav turistički kompleks, u režiji kineskih pametnih glavica. Ostaje nam da vidimo i doživimo jer vidi vraga, čuda se ipak događaju, htjeli mi to ili ne.