Draško Došljak: ”Crna Gora, Tito” – Slobodana Vukovića

„CRNA GORA, TITO“ – SLOBODANA VUKOVIĆA

Piše: Prof. dr Draško Došljak

Knjiga „Crna Gora, Tito“ Slobodana Vukovića objavljena je nedavno u izdanju Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista  Crne Gore. Autor ove knige Slobodan Vuković (Berane, 1940) u novinarstvo je ušao veoma rano, još kao student. Završio je Pravni fakultet. Bio je, pored ostaloga, sekretar Matice iseljenika Crne Gore, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista „Pobjeda“, glavni i odgovorni urednik Novinske agencije TANJUG. Putopisne reportaže je objavljivao u više listova i časopisa. Njegova knjiga „Ljudi i vrijeme“ je prva knjiga intervjua u savremenoj crnogorskoj publicistici. Autor je šesnaest  knjiga.

Recenzenti Vukovćeve  knjige su Zuvdija Hodžić i Pavle Goranović, a na naslovnoj strani je Titov portret koji je snimio Miodrag Ilić Tuč, u Igalu, 15. februara 1978. godine.

U pogovoru ove knjige Bogić Rakočević je zapisao: „O Josipu Brozu Titu kod nas i u svijetu napisano je nebrojeno knjiga, a zbika tekstova Slobodana Vukovića, doajena crnogorskog novinarstva i publicistike, valjano se pridružuje tom nepreglednom korpusu literature  o najznačajnijem jugoslovenskom i jednom od vodećih svjetskih vođa dvadesetog vijeka, Drugo izdanje knjige „Crna Gora, Tito“ osvježio je sa nekoliko novih priloga koji upotpunjuju njenu faktografsku podlogu, ali i Vukovćevo sjećanje na dane kada je Tito boravio u Crnoj Gori“

Pored uvodnog teksta prof. dr Radovana Radonjića „Titu u čast“, u ovoj knjizi, koju je autor posvetio unučadima Maksimu, Jani i Gavru, nalaze se 44 priče koje su opremljene zanimljivim fotografijama.

U uvodnom tekstu knjige, profesor Radonjić ističe: „Volio je Tito Crnu Goru  –  mnogo i očigledno. Pomagao joj je uvijek, kad je trebalo, u svemu velikom i važnom, tako da je veoma zaslužan za njen preporod i razvoj. I nikad nije imao problema s tim da pravovremeno i otvoreno kaže da Crna Gora u svom istorijskom hodu kroz vjekove nije preskočila nijednu fazu državnog, nacionalnog, kulturnog razvoja, niti u tom pogledu makar i za pola koraka zaostala za evropskom civilizacijom drugog milenijuma nove ere“

Nakon predgovora slijede zanimljivi i upečatljivi Vukovićevi tekstovi o Titu i njegovim posjetama Crnoj Gori, od one prve, iz avgusta 1940. pa do posljednjeg mart-april 1979. godine, kada je u Igalu boravio dvadesetosam dana. U priči „Prva posjeta u slobodi“, Slobodan Vuković piše:  „Crna Gora je prva jugoslovenska republika koju je Tito zvanično posjetio. Jednom prilikom je rekao: ‘U ovoj veličanstvenoj borbi crnogorski narod, iako malen, dao je velike žrtve u ljudstvu na oltar slobode i nezavisnosti, kao i najbolje sinove i kćeri svoje, pored velikih materijalnih žrtava. Crnogorski narod nije žalio ništa kad je bila u pitanju njegova sloboda i njegova čast. Crnogorci su učinili velika herojstva…“

Zanimljivo je Vukovićevo pripovijedanje u priči „Beranac, s Titom“ u kojem opisuje snimatelja Filmskih novosti Stevana Šćepa Labudovića, rođenog Beranca, sina uglednog beranskog knjižara Milutina Labudovića. Šćepo je pratio Tita na putovanju u Indiju i Burmu 1954. godine. „Put mira“ koji je Šćepo Labudović zajedno s kolegom Draganom Mitrovićem tada snimio, dživio je veliki uspjeh. Među brojnim nagradama koje je ovaj film dobio, nalazi se i priznanje indijske Vlade.

Tokom 1959. godine, Tito je posjetio više gradova u Crnoj Gori. Tom prilikom je posjetio i Berane, 21. septembra. Prilikom posjeteovom gradu je saopštio: „Srećan sam što sam došao u grad koji me je počastvovao izborom za počasnog građanina“. Na svečanom ručku koji je priređen u beranskom hoteli „Beograd“, Josip Broz je u zdravici istakao: „Smatram da ste vi ovdje dobro uradili što ste posvetili veliku pažnju školovanju djece. To je još uvijek bolno pitanje u nerazvijenim krajevima naše zemlje. Radujem se što ste ovo pitanje do izvjesnog stepena riješili. Siromaštva ovdje ima još uvijek mnogo i mi ga odjedanput ne možemo likvidirati. Mi to moramo postepeno raditi, moramo postepen privlačiti ljude s brda u gradove, naročito mlade ljude, mladiće i djevojke… Uinvesticionoj politici i u radu uopšte mi moramo štedljivo postupati i voditi računa o svakoj pari, jer još nismo toliko bogati da bismo mogli da budemo izdašnije ruke“.

U avgustu 1970. godine, Tito je borvio na Žabljaku. Tom prilikom se sreo sa književnikom Mihailom Lalićem. Tokom tog razgovora, Tito je Laliću govorio:“ Ja sam htio odavno s vama da se pitam, jer sam ja vaše stvari čitao. Mnogo još ima materijala, mnogo ima da se piše o našoj revoluciji. Meni je velika želja da se u mladima održi taj heroizam, da se oni napajaju našom revolucijom.Književnost je širok dijapazon. Meni je mnogo stalo da se naša junačka prošost vjerno prikazuje“. Ztokom tog susreta govorio je i o fimovima: Bitka na Neretvi, Sutjeska…Sve ovo je zabiježeno u briljantnoj Vukovićevoj priči „Susret Mihaila Lalića i Tita“.

Slijede zapisi: „Ričard Barton na Žabljaku“, „Razgovori s radnicima“, „Veselje u ‘Maestralu“, „Prvi put u Igalu“, „U domu Brozovih“, „Titove štafete“…“Novom prugom do Bara“, „Koncert slavnog violiniste“…“Crna Gora na dobrom putu“. U ovom zapisu, Vuković ističe Titove riječi: „Uprkos nekim teškoćama, Crna Gora je na dobrom putu. Raduju me rezultati u njenom razvoju, koji pokazuju da se u razvitku ove republike otišlo znatno naprijed. Tome je u znatnoj mjeri doprinijelo i jedinstvo koje se ostvaruje i jača kroz aktivnost na rješavanju aktuelnih pitanja društvenopolitičkog i ekonomskog razvoja…Jer, od daljih uspjeha na ekonomskom polju zavisiće u velikoj mjeri jačanje unutrašnje stabilnosti i dalje učvršćivanje međunarodnog položaja naše zemlje“.

U tekstu „Svojim odlaskom Tito dolazi“, autor ove vrijedne i zanimljive knjige, donosi riječi istaknutih crnogorskih naučnika i književnika na vijest o smrti Josipa Broza Tita: Sretena Asanovića, Noša Berišaja, Radonje Vešovića, dr Branka Pavićevića, Dušana Kostića. Crnogorski pisac i akademik Čedo Vuković je tim povodom saopštio: „… No, nije potamnio ovaj dan, ovaj 4. maj nad Jugoslavijom. Velike smrti neugaslo svijetle u vremenu. I odlaskom svojim  –  Tito dolazi. On ostaje na crnogorskom, na jugoslovenskom tlu dok je svjetlosti, dok je slobode i daha našeg“.

Knjiga „Crna Gora, Tito“, je svjedok o jednom burnom vremenu i o jednom velikom državniku. Na njenim stranicama je predočeno sjećanje na vrijeme puno nade, velikih izazova i uspjeha Crne Gore. Ovdje su i nezaobilazna sjećanja na ljude koji su utom vremenu vodili Crnu Goru i Jugoslaviju. Ovo je vremeplov od četiri decenije u kojem su glavni akteri Tito i Crna Gora. Prepoznatljiv jezički i leksički stl Slobodana Vukovića stranicama ove knjige daje dodatnu vrijednost. Nekako od prve stranice ove knjige priča teče kao Vukovićev zavičajni Lim tokom jula: njezno, dovoljno široko, sa toplim virovima,  povremenim brzakom, i onom zelenom dubinom ispod beranskog mosta „Niko Strugar“. Možda Limom putuje i ona Titova poruka iz 1951. godine: „Neka živi i prosperira herojska Crna Gora“! Ova rečenica je i na svakoj stranici Vukovićeve knjige. I kao što će se mnogi prepoznati na odlično odabranim fotografijama u ovoj knjizi, jedno vrijeme će za svoj biljeg imati Josipa Broza Tita. Ova knjiga je još jedna literarna medalja na grudima Slobodana Vukovića. On je, upravo, daruje svojim čitaocima!

              Prof. dr Draško Došljak