Redakcija Ibrahim Osmanbašić
PEČAT ISTINE
(U čast etnologa i pisca Sulejmana Aličkovića)
Nekome je dato znanje
nekome je dato zvanje
a nekima i znanje i zvanje.
Neko se svim silama bori da stekne zvanje
neko se žrtvuje da bi stekao znanje
a nekome se posreći – pa stekne i zvanje i znanje.
Mnogi uživaju blagodati svoga zvanja
mnogi su šikanirani zbog stečenog znanja
a ostati ne mogu anonimni oni koji imaju i zvanje i znanje
uprkos nasilju i obmanama.
Znanje je osnov zvanja – i ne može drugačije biti
a ko tu smutnju pravi – u velikom je problemu:
sam sa sobom i u odnosu na druge
u svim svijetovim i u svim epoham
a kao što se ne može sagledati prostor
isto tako nesagledivo je i vrijeme.
Često zvanje ne korespondira sa znanjem
i kada se to dešava – a što nije rijetkost:
tome se malo čude!
Međutim, kada znanje nadilazi zvanje
a što je rijeđa pojava:
tome nikada ne prestaju da se čude!
Što je drastičniji debalans između zvanja i znanja
u društvenoj praksi
to su dubokosežnije turbolencije u društvu
jer je to civilizacijski hod,
modalitet prevazilaženja društvenih proturiječnosti
epohalni skokovi
revolucionarni zaokreti.
Otkud to da dobroćudni penzioner iz Luksemburga
obija pragove svjetskih biblioteka,
skače po čukama sandžačkim
i plannama bosanskim,
te razotkriva historijske faslifikate
što kupe prašine po nacinalnim akademijama
širom Balkana i svijeta?
Zar je to njegov posao?
Otkud to da umirovljeni Sulejman
bude zamjena za nepostojeću
Bošnjačku akademiju u Sarajevu
i odrađuje njihovu domaću zadaću?
Nikad dosta misterija u vezi sa Bosnom!
Otkud to da nepozvani Aličković
otkriva ljiljane na stećcima o Sandžaku
a nepostojeća Bošnjačka akademija na Miljacki
ni okom da trepne
ni grlo da sepere
ni riječ da prozbori,
već šutnjom epohalne rane soli
i na nebu
i na zemlji:
Mukla tišina s obje strane Drine
što nikad nije bilagranica
duhu Bosne.
Jedan čovjek – a milion pitanja
bez odgovora
bez stava
bez mišljenja.
Nijemilo pozvanih – svjedčanstvo nepozvanih.
Obistinjenje opominjućeg znamena:
„Puno je pozvanih a malo odabranih!“
Sulejman lijevom rukom pruža
sandžački stećak sa liljanom
a u desnoj drži bijelu kamenu kuglu
a to ne vide
nepostojeći bošnjački akademici
niti slute značaj tih krucijalnih spoznaja
o dinamici i dimenzijama duha Bosne
o zapremini bošnjačke kreacije
o volumenu historijskih činjenica.
Ko je tu ko i ko je tu šta?
tek naredne odgonetnuće epohe
jer zbog devalviranih zvanja
izgubio se kriterij znanja
pa se sve pomješalo
do neprepoznavanja,
ono što je očigledno – postalo čudno
a ono što je van pameti – postalo normalno.
Međutim, nakrivljeni svijet
naslonjen je na Sulejmanovu sjenku
prijeteći se ljulja nad ambisom
ali opstaje
u vemenu i prostoru.
Sulejman Aličković – neumorni tragač za istinom
laganim korakom dalazi sa horizonta zaborava
da razbije ljušturu predrasuda svoga noroda
Bošnjake doziva
Bošnjacima govori
dižući i zvanje i znanje na razinu relativnosti
gdje levitiraju činjenice
oslobođenje gravitacije laži, obmane i prevare.
Sam protiv svih
pojedinac protiv sistema
živa legenda
bajka oživljena
san nedosanjan
-povučeni Sulejman!
što razumije šapat kamena,
neumran Sulejman – po sudbini etnolog,
činjenica koja nije planirana
da bude pečat istine.
Sarajevo, 16. 9. 2016. god.
MURDROSLOV SA ČARŠIJE
(Sjećanje na pjesnika Mula Mustafu Bešeskiju – Ševkija)
Kraj Miljacke sjedi Bešeskija
gleda rijeku što plovi ka moru
i spoznaje da voda k’o vrijeme
odlazi a uvijek je tu,
i da zaborav prošlost prekriva
osim onog što je zapisano.
Vjerno piše ljetopis Sarajeva
bilježi događaje koji su se zbili
ljude što su na bolji svijet preselili
bilježi kugu što je pomorila šeher
pubune i pogibije
a i zanos koji krasi Sarajevo
što prelazi iz zbilje u pjesmu.
Čaršijom prolazi Bešeskija
a iz njega izbija vedrina
kazandžije kuckaju
mirišu somuni
pazarni je dan
u šeheru je puno ljudi.
Selami prolaznike
pozdravljajući glavom klima
kaldrmom kroz sokake zamiče
pogled diže na munaru Begove džamije.
Golubovi nadlijeću krovove
dan je ljetni i sve cepti u opoju
zrak suh a voda studena
sevdah mu u grudima treperi.
Koraci mu nadahnuto lete
a u glavi mu zabruja odjednom:
„Što je zapisano ostaje,
a što se pamti iščezne!“
Nad hartijom nadvijen je Ševki
u ruci mu pero
u srcu mu rana
u duši plamen
u očima mu znak
zapisuje događaje Sarajeva
dok bajrak istine se viori.
Ne može ga niko ničim kupiti
da svjedoči lažno.
Insan ljudskih obzira
na namazu čelom dotiče serdžadu
gospodara svjetova moli za oprost.
Gleda pred sebe dok korača
Alah mu djecu dade pa uze
ali ostade sin Mustafa
da nastavi ispisivati dalje
ljetopis Sarajeva.
U dućanu sjedi Mula Mustafa
Kur’ an mu u rukama
gleda harfove
odzvanjaju mu ajeti
časne knjige.
Ezan se čuje
sa munare Begove džamije
vjernike poziva na namaz
na spas.
Bašeskija uzima abdest
molitvu šapuće
jedva vidljivo miču se usne.
Sutra je Bajram
i nešto vedro u zraku treperi.
Smirio se i teror nad građanima Sarajeva
nakon deset tegobnih godina.
Grad zatire silnik i kuga.
Teže pada nepravda od neimaštine.
Ševki spušta čelo na serdžadu
dok duša mu zbori:
„Oh, pomozi Gospodaru!
Olakšaj nam muku
na ovom prolaznom svijetu iskušenja.
Podari nam sabur
jer mi nemamo nikoga osim Tebe
za zaštitnika!“
Akšam je i grad tone u zagrljaj noći
primirila se čaršija
i na pendžerima titra
žućkasta svjetlost kandilja
čuju se mahalom oprezni koraci momaka
što žure da se sastanu sa djevojkama.
Te noći Bešeskija zapisa,
mudroslov sa čaršije,
da se ljubav u Sarajevu
širi kao kuga,
te da je na bolji svijet preselio
jedan čovjek
još jedan čovjek
i još jedan čovjek,
jer je bio svjestan šta znači poruka:
„Što je zapisano ostaje,
a što se pamti iščezne!“
Sarajevo, 1. 10. 2016. g.
Ibrahim Osmanbašić, rođen je 1964. godine u Janji. Osnovnu i srednju školu završio u Sarajevu. Po zanimanju je mašinski tehničar. Ostvario višedecenijski javni društveni angažman organizujući brojne kulturno-umjetničke manifestacije. Učesnik je međunarodnih književnih manifestacija, a poetska i dramska djela su mu prevođena i uvrštena u brojene regionalne književne publikacije. Autorski se izražava u sferi muzike, slikarastva, književnosti i teatra.
Idejni tvorac i osnivač Udruženja za kulturu- “Nova svjetlost” (KNS), gdje obavlja fukciji predsjednika udruženja od 2002. godine.
Urednik je preko pedeset knjiga i publikacija umjetničkog, kulturnog i naučnog sadržaja. Autor na desetine recenzija, književnih osvrta i predgovora koji su publikovani u raznim javnim formama u BiH i inostranstvu.
Jedan od utemiljivača internacionalne kulturne manifestacije: “KNS međunarodni književni susreti”, koja se kontinuiranim djelovanjem od 2007. godnine i otvorene programske profilizacije, izborila za poziciju respektabilne regionalne književne manifestacije, koja prezentuja aktuelne i moderne literarne tokove BiH, bosanskohecegovačke književne dijaspore i regionalno literarno stvaralaštvo – gdje je otvoren prostor za prezentaciju svaralaštva mladih autora i manje afirmisanih autora.
Živi i stvara u Sarajevu.
AUTORSKA DJELA:
proza i poezija
1. “Kapije sjenki” – poetsko-prozno književno djelo / KNS,Sarajevo,2008./;
2. “Ideja bez stalnog mjesta boravka” – poetsko-prozno književno djelo / KNS, Sarajevo, 2012./;
3. “Čuvar tajne” – prozno-poetsko književno djelo / KNS,Sarajevo,2015./;
drame
1.”IZLAZ” (1988) – drama / prijevod na slovenački jezik: Željko Perović / Mednarodna revija za poezijo “Lirikon21” – 21-23/2009. / R.Slovenija-Velenje-2009./;
2.”ILHAMIJA IN BESEDO” / ”ILHAMIJA I RIJEČ” (2011) – drama u stihovima / revija “OTOČJEO”: Islam in slovstvo /str.184 – 200, letnik:IV, številka:8,novembar 2012. / prijevod na slovenački jezik: Željko Perović / R.Slovenija,Podbrdo,2012./;
