JEDAN OD NJIH
(posvijećeno akademicima Feridu Muhiću i Šefketu Krciću, filozofima koji žive i misle Bosnu)
Ferid je stalno sanjao Bosnu
Iako je u majčinom naručju otišao
Prostorno mu nikad
Duh nadjačalo nije
Prije pet desetljeća
Krenuo od ravnog Skopja
Preko Šar planine
Prokletija
Kosova
Sandžaka
Do Bosne
I otkrio svoj Tajan
Sebe
I Bosnu
Šefket je stalno mislio Bosnu
Plivajući preko Plavskog jezera
Preko Ibra došao
I u dugačko Ribarićko jezero stigao
Da čuje divne vatanske pjesme
I porušisve granice
Umu namnametnute
Ustoljetnom našemčekanju
I jedan i drugi
Ostaše dosljedni zmajevi Bosne
Da trpe i traju za nju
Kao odveć unutrašnji emigranti
I zlatni štit ponosa našeg
U duhovnom prebiranju svom
Osjetih mir, spokoj i ponos
I s beskrajnom srećom
Za ono što je bilo
I za ono što dolazi
Poželjeh da budem jedan od njih