RAZMIŠLJANJA (X) DIO
- Najdestruktivnije krajnosti: obrazovan čovjek koji odbacuje religiju i religiozan čovjek koji odbacuje obrazovanje.
- Religija ne isključuje nacionalnost. Nacionalnost ne može nadvisiti religiju. Griješe oni koji odbacuju religiju i daju primat naciji, kao što griješe i oni koji smatraju da nacija treba biti odbačena zbog religije.
- I u Šekspirovom vremenu bilo je kraljeva, bogataša, raznih uglednika i hiljada ljudi u tom vremenu “bitnijih” od njega. Koga danas, uopće, briga ko je bio kralj, a ko veleposjednik u vrijeme kada je ovaj genije pisao svoje najbolje stranice?
Tu se ogledaju sve veličine i besmrtnost autoriteta, ali i pravi izražaji bitnosti neke ličnosti. To je, zapravo, pobjeda duha nad materijom – pobjeda opstojnijeg nad trenutnim – pobjeda vječnosti nad životom.
- Rob u XXI vijeku nema lance na rukama i nogama i nema povez oko očiju. Rob u XXI vijeku ima ropski mentalitet. Okovi nijesu okovi – okovi su u zatočeništvu ljudske svijesti – potpunom prepuštanju i prihvatanju svoje propasti.
- Tri stvari čovjeka čine gubitnikom:
Ljubomora na onog iznad, bavljenje time kako da ga spusti, umjesto da ulaže u sebe kako bi se uzdigao iznad.
2. Traženje i isticanje mahana onoga iznad sa paralelnim isticanjem svojih vrlina bez obzira na težinu i jednih i drugih.
3. Misao da će ako uspije se stvoriti iznad, da ga u bliskoj budućnosti neće ugroziti neko sličan, ili pak gori u istim namjerama.
- Koja je to pokretačka sila u čovjeku koja od njega napravi genija, bogataša, autoritetnu ili dominantnu osobu u nekom vremenu i prostoru sa nikakvim predispozicijama da se išta od toga ostvari. Većina uspješnih je imala prepreku da ostvari minimum normalan i prosječan život i vjerovatno da su to dobili, ostali bi i takvi ljudi. Međutim, tanka je linija između “malo” i “sve” pa čovjeku kojem propadne i posljednja nada za “malo”, ne preostaje mu osim da ide na “sve” ili da propadne kako su mu predodredili. Tada puca u čovjeku misao: “Kada ne možeš ono što mogu svi, uradi ono što svi ne mogu”. I tako, puno rada, truda, rizika, strpljenja, volje.., do daleko više od onoga što nijesu mogli imati/nisu im dali.
- Ovako je zborio Robinzon Kruso na pustom ostrvu. Situacija ne mora biti ista, ali simbolika poruke može i treba.
“E, kad bi još bilo hljeba! Ali ja više nisam govorio kao ranije. Toga nemam, pa ću morati bez toga da živim, nego – toga nemam, to moram da stvorim!”
- Nije potrebna vjera u cilj, već u ispravnost cilja.
Nije dovoljna ambicija, već žrtva do uspijeha.
Rad stvara optimizam.
Nadu rađa prepuštanje.
A od Stvoritelja sve ovisi.
- Uzaludna je vjera u svoje snove ako se ne radi na njihovim ostvarivanjima. S druge strane, također, uzaludan je rad za svoje snove bez vjere da ih samo Stvoritelj može ostvariti. Između rada i ostvarenja, mora postojati i nada da je ono što se čini pravi put i da je volja Stvoritelja da nam ostvari snove, zapravo, ono što je najbolje za nas. Sve izvan toga su pogrešni snovi i pogrešni putevi do njih, bili ostvarivi ili ne.
- Ako su prvu polovicu XX vijeka u političkom i ekonomskom smislu, obilježile velike podjele i raskoli unutar velikih naroda, koje su dovele do sukoba svjetskih razmjera u želji da se pokore drugi narodi, čini mi se da će ovu prvu polovicu XXI vijeka obilježiti velike podjele i raskoli unutar malih naroda koje će ih dovesti do njihovog samouništenja. Unutarnji raskoli većeg obima, za male narode nijesu samo stagnacija, već potpuna destrukcija. S druge strane, konsenzus oko interesa i minimum raskola, ne samo da mogu obezbijediti opstanak jednom narodu, već ga mogu učiniti i velikim.
- Dokaz da je najplodnije tlo za stvaraoce, upravo ono šareniliko mjesto gdje se susreću nacije, vjere i kulture. Dvije velike nacije, Njemci i Rusi, dok su živjeli zajedno, darivali su nam najbolja pisana ostvarenja. Još jedno djelo u kojem se susreću dvije najveće književnosti svijeta u XIX vijeku: Turgenjev inspiriran Geteovim ,,Faustom”.
- Nema mira bez pomirenja, ali i nema pomirenja bez želje za mirom.
AUTOR – Dženis Šaćirović