Redakcija Šta li to privlači narodne mase kada urliču na političkim mitinzima? Šta li im budi osjećanja za pripadnošću kolektivnoj histeriji dok slušaju limeni glas? Zašto su spremni u sve povjerovati, bezuslovno se dati i groznično aplaudirati na vještini retorike, pogleda, osmijeha, ili šibanja rukama prema nebu, kao da će sa govornice izazvati gromove. Uglađen, lijepo odjeven političar, sa vještinom manipulacije za koju ni sam nije kriv, već je kriv usvojeni princip masa koji najprije obraća pažnju nato, pa na sve ostalo. Takav princip masa, stvorio je i to da se njima manipulira.
Puno je danas škola za “lidere”. Poput i lutkarsko-pozorišnih priprema, odvija se stvaranje osoba za nastupe među masama, u medijima, i opće, u društvenom životu. Pogledi, pokreti, glas, gest, odgovor na ovo ili ono pitanje, ponašanje prema masama u skladu sa takvim ili takvm stanjem, tom i tom statistikom za ovaj mjesec ili dan, i td. Ispitivanje javnog mnjenja o popularnosti određenih društvenih procesa ima za cilj da modificira svog klovna za ulogu koja mu predstoji. Dakle, sve je stvar psihologije i reagiranja mase. Ali, psihologija i reagijanje mase počiva na pogrešnim temeljima, pa su se zato “liderske škole” iz biblioteka, filozofskih i političkih škola, premjestile u kozmetičke salone i cirkuse. Sve audicije za paradiranje, imaju za cilj da se budući političar pri namjetanju svog programa ponaša kao vješti i lukavi prodavac na pijaci: nije bitno šta prodati, već prodati.
Izmeđuspasioca i čarobnjaka.
Masa u potpunosti zanemaruje šta i kako je ostvarivo, moguće, da li je uopće ispravno, pravedno, ili čak destruktivno po nju, ukoliko se pogodi trenutak da to čuje. Čak se i ne mora pogoditi trenutak osjećanja, već se može nametnuti, ukoliko se vješto plasira. Vješte plasmane, lijepo uglađenih političara u potpunosti će prihvatiti narodna masa jer će se sa njim sroditi na neki svoj način. Ili će to biti slika i prilika nekoga u koga se sami ugledaju, ili slika nekoga ko je više dopadljiv od nekog drugog iz političke ponude. Tako se vrhunski stručnjak, moralna i ispravna osoba koja nije vješta u izlaganju ne može takmičiti sa nekim prevarantom i pljačkašem naroda, jer ne posjeduje vještinu izlaganja svoje “istine“. Porazno je da mase u teškim trenucima umjesto praviih spasioca biraju čarobnjake.Iz čitave priče slijedi i to da je politika mnogima karijera. Ulaze u nju kao karijeristi za koje je samo neophidna priprema za javne nastupe, i ako zatreba, vještina vođenja polemika sa političkim protivnicima u kojima uvijek treba uzeti pobjedu.
Suština pripada masi, vještina je mudrost pojedinca.
U potpunosti je poguban vrijednosti sistem delirijuma mase i ludila za ljudima koji su ništa drugo do dobro uvježbane lutke. Neprihvatljivo je da se samo na osnovu boljeg recitiranja nekome daje povjerenje. Da li će neko čitati svoj govor, ili ga recitirati, ne treba biti nikakva prednost ili mahana. Narod treba podizati suština. Bez osjećanja, bez identificiranja sa govornikom, isključiva identifikacija treba biti prema moralnim, stručnim i vrijednostima dosljednosti izgovorenog.
AUTOR – Dženis Šaćirović
