Faiz Softić: Otišli ste, sikter!

OTIŠLI STE, SIKTER!

Godine 1977. otišao sam iz svog rodnog Bihora i Bijelog Polja u Bosnu. Po raspadu voljene nam Yuge, dobio sam državljanstvo Bosne i Hercegovine.

Sve po pravdi Božjoj i zakonima ovozemaljskim.

U to vrijeme, kada sam ja otišao iz svog rodnog Bihora i Bijelog Polja u Sarajevo, mnogi su iz Bijelog Polja i drugih gradova Crne Gore otišli u Evropu, Ameriku i diljem svijeta. Svi oni, ili većina njih, su dobili boravak u zemaljama u kojie su doselili, a kasnije i državljanstva.

Ja sam poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu i po završetku rata, došao u Luksemburg i tu se sreo sa mnogima iz Crne Gore koji su iste godine kada i ja, ili nešto ranije ili kasnije, došli u Luksemburg.

Kada sam počeo učestvovati u raznim raspravama vezano za doseljenike iz Crne Gore u Luksemburg, često mi je spočitavano: Šta ti hoćeš, pa ti si iz Bosne…

Da, jesam, ali to je samo jedna od stanica na putu od Crne Gore prema Luksemburgu. I tu su me stigli Nikšićanin Batko i njegova bratija koji su žarili i palili bosanska sela i gradove i ubijali nezaštićenu nejač.

I u čemu je razlika između mene i onih koji su, kada sam i ja otišao za Bosnu – otišli za Luksemburg.

Čemu svo ovo pisanje?

Na ovaj ili onaj način, ali svi, ili skoro svi, koji su otišli iz Crne Gore, u bilo kojem periodu, istjerani su…

Nekada je to bilo u rukavicama a nekada pod prijetnjom slanja na ratišta gdje se glava gubila napadajući nedužne ljude i paleći njihove domove.

Dakle tada su nas otjerali iz Crne Gore, a onda nas sada, ova nova Vlada, neka im je na čast, pokušava izbrisati iz biračkih spiskova, dakle totalno odstranjivanje iz života države kojoj pripadamo.

 Otišli ste, sikter! – ne govore tako, ali se tako čita.

Poslije ovoga koraka, ako im prođe, biće totalno zatiranje tragova da smo ikada postojali i živjeli u Crnoj Gori.

Na naša imanja će, i u naše kuće, pošto više tamo ne bude nikoga, naseliti one koji njima budu više odgovarali i koji će biti njihovi sigurni glasači.

Takav scenarij smo imali 1924. kada su cijelu Vranješku dolinu istrijebili od muslimana a na njihova imanja i u njihove kuće naselili pravoslavce, mahom iz ljutog hercegovačkog krša.

Živi bili pa vidjeli!