Hadži Lojo

Hadži Lojo i danas živi u sjećanju Bošnjaka ne samo u Sarajevu nego i širom Bosne. Njega se smatralo jednim od glavnih ličnosti otpora protiv austougarskog okupatora.Kakvo je mišljenje vladalo o Hadži Loji najbolje pokazuje pismeno svjedočenje koje je zabilježio jedan austrijski infanterist, u kojem navodi da je od jednog muslimana u Rogatici čuo da je Hadži Lojo ”bosanski car”. Rođen je u Sarajevu u Bardakčije-mahali, 1834. g. pod imenom Salih Vilajetović. Gorostastasnog rasta, odavao je neobično snažnog čovjeka, piše Rogatica-bih.blogspot.com.

Za vrijeme okupacije Bosne 1878. g. nije bilo borbi oko same Rogatice. Okupacione čete ušle su u Rogaticu bez otpora 22. 9. 1878. g., nakon što su uz velike gubitke porazile ustanike kod Šenkovića i Bandina Odžaka. Tih dana se nalazio Hadži Lojo na granici rogatičkog kotara u selu Živojevićima (Po nekim izvorima selo Miošići kod Prače). Okupatorska vlast je izdala potjernicu za Hadži Lojom i nagradu od 500 forinti onom ko dojavi informaciju o njegovom skloništu. Drugog oktobra pao je izdajom u ruke Austrijanaca i donesen u Rogaticu, gdje je ostao tri dana. Trećeg oktobra znala je cijela bivša monarhija za ovaj događaj, a Rogatica se ovom prilikom spominjala kao nikad prije.

O hvatanju Hadži Loje Illustrirte Zeitung 26. 10. 1878. piše:

“Strašni vođa bosanskih pobunjenika, Hadži Lojo, konačno je pao u austrijske ruke, a nalazi se trenutno u vojnoj bolnici u Sarajevu. Naš dopisnik R.Guttner pise: “Hadži Loju je uhvatio 2.septembra poručnik M.Stipedić koji se vrlo energično prihvatioovog zadatka. Uhvaćen je na jednom usamljenom mjestu na skoro nepristupačnom planinskom terenu, u tri sata noću. Grdno je psovao dok su ga nosili na nosilima, pošto je bio ranjen u nogu u Rogaticu, gdje je bio smješten stab 1.divizije. Bio je uzbudljiv trenutak kad su dvije čete pod komandom Stipedića, svjesne važnosti svoje uspješne akcije, prelazle most. Na čelu jedna četa, zatim Hadži Lojo, u živopisnom, ležernom položaju, pola sjedeći, sa smješkom na usnama, stisnutim od boli-moćni vođa bosanskih muslimana, okružen stražom sa stršećim bajonetima. Orijentalna mirnoća je na trenutak napustila zarobljenika. Njegovi istovjernici su se do zemlje klanjali sa strahom na licu videći svog vođu u rukama neprijatelja. U štabu su služili Hadži Loju kahvom, koji je vrlo brzo popio osam šoljica, a zatim su ga odveli u bolnicu u Rogatici, gdje ga je bandažirao štapski ljekar. U tom vrlo mučnom trenutku napravio sam mu portret. Trazio je da ga vidi, bio je zadovoljan i stavio svoj potpis: El Hadži Lojo Hafis (to jest: Lojo, koji je bio na hadziluku u Meki, a koji zna Kur’an napamet). Hadži Lojo ima, po svom vlastitom iskazu, 44 godine, ali izgleda mnogo starije, zbog teskoća koje je proživio i zbog boli od rane na nozi. 4. septembra su ga prevezli, pod strogom stražom u vojnu bolnicu u Sarajevo.”

Kada su ga napokon dovezli u Sarajevo, smjestiše ga u bolnicu gdje su mu odrezali nogu. Unatoč tome, on je nakon nekoliko dana pobjegao i skoro godinu dana se sakrivao u jednom selu kod Sarajeva dok ga nije izdala jedna žena. Tragedija Saliha Vilajetovića bivala je većom jer je ostao bez brata koji je poginuo kod Travnika i oca koji je život izgubio prilikom zauzeća Sarajeva. Njegova žena Fatima, sinovi Muhamed i Mustafa i kćer Aiša, ostali su bez hranitelja i potpuno sami. Osuđen je na pet godina zatvora u Theresienstadtu u Češkoj. Nakon zatvora mu je rečeno da se ne smije vratiti u Bosnu, pa je tako izabrao Meku za svoju zadnju destinaciju. Uz odobrenje vlasti u Trstu mu se pridružila supruga Fatima sa dvoje djece (sin Mustafa je u međuvremenu umro), odakle se preko Aleksandrije uputio prema Meki. Tamo su ga dočekali kao velikog junaka, ali njegovo je srce žudilo za Bosnom. Hadži Lojo je preselio na Ahiret u Meki u mahali “Džebeli-kubelis”, gdje je i umro 1887. g.

Hadži Loju, vođu ustanika, vode ranjenog od Rogatice za Sarajevo pod austrijskom stražom de Leanen, po skici g. Franceschinija, kapetana okupacione vojske, Le Monde Illustre 23. 11. 1878.