Redakcija Piše: Halil Džananović
KNJIGA ĆE NAŠE DUŠE NAHRANITI A SRCA NAPOJITI
Meni po cijelu noć kroz srce tutnje zaglušujući zvuci s Pešterske visoravni. Vrisak vjetrova miješa se sa šištanjem zvečarki i piskom malih ptića, koje kraljevi neba – orlovi, kao svoju lovinu, odnose negdje prema vrhovima Prokletija. Meni po svu noć, u srcu, tutnje slapovi Ibra i Jošanice, dok iz podzemnih špilja ponornice Borovštice odjekuje zov predaka, prepun upozorenja, da se razbudim, da slobodan na Sandžaku osvanem – kaže na početku razgovora Enes Nuhović, predsjednik Zajednice sandžačke dijaspore u Holandiji
Sa Enesom Nuhovićem sam dogovorio razgovor za portal u restoranu ”La Place”, u blizini holandskog grada Hilversuma. Iako je nedjelja restoran je pun te se dogovaramo da razgovor počnemo voditi ovdje, a da nastavimo tokom obilaska prelijepog prostranog šetališta Witte bergen ili na bosanskom Bijeli brijegovi.
S razlogom sam zamolio predsjednika Zajednice sandžačke dijaspore Holandije (ZSDH) za ponovni intervju ili ahbabski razgovor. Naime, Enes Nuhović je već više godina na čelu veoma uspješne (ako ne i najuspješnije) organizacije, kad su Bošnjaci u pitanju, u Holandiji. O Udruženju (Zajednici) na čijem je čelu pisali su brojmi printani i internet mediji…
* Ako se realno sagleda stanje u Zajednici, koja egzistira od 2009. godine, možeš li u svojstvu predsjednika Zajednice kazati gdje se ona sad, na početku 2016. godine, nalazi? U odnosu, recimo, na godinu osnivanja.
Enes Nuhović: Zajednica je opstala, što je meni i mojim saradnicima najbitnije. Imajući u vidu da su mnoga udruženja i klubovi odavno ugašeni, mi to nećemo dozvoliti zbog potrebe očuvanja nacionalnog, kulturnog, jezičkog i vjerskog identiteta Bošnjaka koji žive u Holandiji a porijeklom su iz Sandžaka, odnosno svih Bošnjaka u Holandiji.
* Dobro, hvala na obećavajućem odgovoru na prvo pitanje. Predložio bih da ovdje, na samom početku navedeš imena najbližih saradnika.
Nuhović: Moji saradnici su diplomirani ing. šumarstva Fako Džigal, uspješni preduzetnik Sinan Kurtanović i diplomirani ekonomista Džafer Džigal.
* Ako bi sumirali rezultate za minulu 2015. godinu, jesi li zadovoljan učinkom Zajednice?
Nuhović: Naravno da jesam, tu prije svega mislim na projekat izgradnje kuće jednoj porodici iz sela Trijebine kod Sjenice. Isto tako moram napomenuti da sam ljetos upoznao jednog divnog čovjeka, Mirsada Bećirovića, direktora humanitarne organizacije: ”Hajrat”, iz Novog Pazara, koji nam je puno pomogao u realizaciji ovog hairli projekta.
* Da, čitao sam o toj plemenitosti ZSDH u vezi pomoći porodici Baltić. Ali sam, koju godinu prije, i čitao i, čini mi se, pisao o humanitarnoj pomoći za generala Hajdarevića, na kojoj je ZSDH za jedno večer skupila preko 5000. eura. Nego, ja bih, ako nije problem, da ovu aktivnost (pomoć porodici Baltić) još malo pojasnimo ili dopunimo…
Nuhović: Ovdje se prije svega radi o projektu: „Zaustaviti iseljavanje mladih ljudi iz sandžačkih sela“, a ovaj bračni par je živio u jednoj sobi s dvoje djece i starom majkom. Tako da smo uz saradnju sa humanitarnom organizacijom ”Hajrat” napravili porodici Baltić kuću, ali to nije sve, u njihovom komšiluku je izgorjela jedna kuća, pa ni to nismo mogli ravnodušno gledati i tu smo pritrčali i dali svoj finansijski doprinos.
* Sve je to, van svake sumnje tako, ali lično mislim da vrijedi, da se odmah na početku prisjetimo početka rada ZSDH, iz praktičnih razloga; da oni koji se susreću prvi put s ovom, nama važanom informacijom, imaju cjelokupan uvid i da, eventualno, budući aktivisti imaju neku vrstu iskustvenih podataka.
Nuhović: Svaki početak je težak, pogotovu ako ste se prihvatili emaneta da dajete sebe i dio svog imetka, za svoju Zajednicu, a i pomoć ondje gdje je najpotrebnija. Sada, kada pogledamo realizovane aktivnosti, u godinama iza nas, vidjećemo veliki broj uspjelih humanitarnih aktivnosti i, dakako, kulturnih događaja, na šta smo zaista ponosni!
* Finansiranje Zajednice, ako sam tačno informisan, je dobrovoljni čin, koji, uglavnom, pada na Tebe i najuže članove rukovodstva. Je l’ to tako? Obzirom da država Holandija ne finansira vašu Zajednicu, kao ni ostale zajednice ili udruženja na državnom nivu jer je subsidiranje odavno prebačeno na opštinske kase?
Nuhović: Pa Bošnjaci Sandžaka su inače poznati kao uspješni preduzetnici u svijetu. Naravno da i mi u Holandiji imamo svoje sinove koji nesebično – finansijski pomažu našu zajednicu i naše projekte. Od države Holandije ne dobijamo subsidiju.
* Svojevrsno lobiranje za Sandžačko pitanje (mada je Zajednica ‘amputirala politiku’, Enes Nuhović, osim u snovima, kako kaže, uvodni pasus, lično je učestvovao, recimo, od Beneluxa, Brisela, Antwerpena – Amsterdama… pa do svog’ voljenog Sandžaka!
Nuhović: Pa jeste, mi smo puno posla odradili na internacionalizaciji postojećih problema u Sandžaku. Bilo je u početku mnogo više poleta i entuzijazma s te strane; kako bi, čim prije, otvorili vrata Evropskog parlamenta, za naše političare. Međutim, došlo je do neke vrste izdaje ili nedostatka hrabrosti, kod nekih naših prvaka. Ja razumijem da je politika stvar trgovine, ali trgovine u korist svih građana Sandžaka, a ne samo povlaštenih i ličnih interesa.
* Dakle, osim humanitarnih, sportskih i, što je veoma važno, kulturnih aktiviteta, ZSDH, kroz nesebičan angažman njenog predsjednika Nuhovića, lobira za Sandžak gde god je potrebno i svrsisohodno.
Nuhović: Svojim poštenim radom i ponašanjem mi smo najbolji ambasadori regije Sandžak u svijetu. Stekli smo i prijatelje u holandskom društvu i oni nam daju podršku u našem radu.
* Kad su u pitanju veoma važni (svakom je jasno zašto) događaji iz kulturnog miljea čini se, a uz to postoje i brojni napisi, kako je ZSDH, učinila najviše što je moguće i najviše, ili mnogo više od svih drugih u Zemlji lala i kanala.
Nuhović: Na jednoj od naših zajedničkih promicija knjige u Amsterdamu, rekao sam, a to želim i ovdje ponoviti da je predstavljanje književnog stvaralaštva sa naših prostora jedan od prioriteta naše zajednice. Jer knjiga je ono što će naše duše nahraniti i naša srca napojiti. Naime, poznato je da tijelo traži hranu, a samim tim i duša traži ”svoj zalogaj”, koji se upravo (jednim dijelom) u umjetnosti nalazi.
* Ostalo je, također, po medijima zapisano da je ZSDH ugostila veliki broj sportaša koji diljem ovog Svijeta potvrđuju snagu i slavu Sandžaka, kao što je, recimo, gostovanje ”Sandžačkog bombardera”. Kako vam to uspjeva, glede finasijskih izdataka? Kako pomirite sve suprotnosti? Jel’ davanje, kako sam onomad čuo od tebe, jedna vrsta dobijanja?
Nuhović: To je samo jedan mali doprinos koji smo dali našem Sanelu Papiću u njegovoj sportskoj karijeri. Da zajedno s njim podijelimo radost osvajanja Evropske titule u boksu, jer Sanel je prije svega dobar čovjek, što je danas veoma teško naći u tom sportskom miljeu; magistar političkih nauka i uz to naš najbolji ambasador u svijetu!
* Da, imao sam sreću da upoznam tvoje najbliže saradnike, pa me i ne čude vaši neupitni uspjesi na svim poljima s obzirom da se radi o prije svega čestitim osobama, s jakim karakternim osobinama. Braća Džigal su, također, veoma aktivni u Arnhemu. Oni i njihovi saradnici (iz Arnhema) su me inspirisali za, kako se kazavalo, lijepu priču: ”Nebo nad Holandijom”… Nego, Enese, s obzirom da ste u smislu stanovanja u različitim mjestima liči da vi ne sastančite, već, isključivo, radite i recimo u hodu se dogovarate! Jesam li u pravu?
Nuhović: Apsolutno si u pravu. Pored svojih porodičnih obaveza i poslova koje obavljamo isto tako moramo naći vremena za rad u Zajednici, da bi ona normalno funkcionisala. Uglavnom se srećemo na manifestacijama koje organizujemo ZSDH, ili na nekim kulturnim događajima. Sva druga komunikacija je uglavnom preko telefona i e-maila.
* Pomenuo si već tačnu informaciju o zatvaranju ili gašenju velikog broja klubova i udruženja, ali ta informacija se odnosi samo na bh. dijasporu. Kod sandžačke dijaspore je, naspram bh. dijaspore, organizacija i povezanost na mnogo jačem i čvršćem osnovu. Najkraće, vi ste, Sandžaklije, nekako jedinstveniji i složniji. Logično je da bi bosanskohercegovački predstavnici mogli što-šta, ako hoće, naučiti od braće Sandžaklija.
Nuhović: U dosadašnjem radu ja sam naučio jednu stvar: uspjeh jednog Udruženja sastoji se u poštenju, iskrenosti i kompaktnosti tima. Treba ostaviti ličnu sujetu po strani. Jer, recimo, poslije šest godina rada sa pomenutim saradnicima to više za mene nisu saradnici, već moja braća. Bosanskohercegovačka dijaspora je po broju mnogo veća od sandžačke, ali to nije mjerilo uspjeha, par sposobnih ljudi mogu napraviti velike projekte i velike uspjehe. Za bosanskohercegovačku dijasporu trebaju biti primjer: Ibro Majlović, Naida Ribić i Mirsada Korajkić Hadžiergić, jer sa svojim udruženjima, oni su, zaista, udarna pesnica svog korpusa.
* Mislim da je veoma, bar meni i sličnima, bitno da naglasimo kako ZSDH, i njen predsjednik zajedno s rukovodstvom, ne razdvajaju one kojima su u datom trenutku domaćini; na Bošnjake iz BiH i Bošnjake iz regije Sandžak. Naime, uspješno ste organizovali i promovirali autore ili umjetnike, ravnomjerno, kako iz regije Sandžak tako i iz države Bosne i Hercegovine.
Nuhović: Mi Bošnjaci smo jedan narod. Naša ljubav prema Bosni i Hercegovini je velika. Mi, koji živimo u dijaspori, imamo tu prednost da živimo zajedno. Lično sam spreman sarađivati sa svima koji su dobronamjerni, i ne žele nam nikakvih nepravdi nanositi. Da naš naum i nijet detaljnije pojasnim; isto tako smo spremni braniti Bosnu od zlonamjernih.
* Prema najnovijim informacijama bošnjačka dijaspora ima čak tri Svjetska saveza Bošnjaka? Kako bi tu činjenicu prokomentarisao?
Nuhović: Veoma teško pitanje. Mislim da mnogo stručniji i kompetentniji od mene, teško bi mogli dati odgovor koji bi zadovoljio to pitanje. Ali ću pokušati da iz svog ugla dam mišljenje o tome. Bez uvijanja, da budem iskren, za mene lično apsolutni lider svih Bošnjaka svijeta je muftija Zukorlić i tu nemam nikakvih dilema, naravno da je i on čovjek trgovine, ali trgovine u kojoj će Bošnjaci hodati slobodno i uspravno, ponosni na svoje predstavnike i institucije. Poznavajući lično neke od ljudi koji su se prošlog mjeseca okupili u Dortmundo oko SSB-a, znajući za njihov doprinos koji su dali u ratu i poslije rata za BiH, mogu samo da im poželim puno uspjeha u radu. Ako je prioritet kod Bošnjaka da imaju tri Svjetska saveza koji će ojačati naše tkivo iznutra – neka bude tako, ali vrijeme je najbolji sudija, i kao što je znano, opstaće samo čist nijet i pošten rad.
* Dakle, nevezano za ove ili one, ZSDH, ima svoj prepoznatljiv i uhodan put ka zacrtanim ciljevima. U 2016. godini, ZSDH će, koliko je u njenoj moći, biti tamo gdje je najpotrebnija.
Nuhović: Trudićemo se da svojim radom pomognemo i sebi i drugima. Prvenstveno tamo gdje je najpotrebnije, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost, pokušaćemo da ovaj dunjaluk ili svijet učinimo boljim mjestom za buduće generacije, polazeći od samih sebe. I na kraju, želim da ti se prijatelju, Halile, u svoje ime i u ime naše Zajednice zahvalim na medijskoj podršci za sve ove godine, u kojima si pratio i medijski izvještavao o našem radu. Koristim priliku da poselamim i pozdravim sve čitaoce, da nam je vječna regija Sandžak i Bosna ponosna.
Istaknuta slika: Enes Nuhović (desno) u razgovoru sa pjesnikom, publicistom i novinarom Halilom Džananovićem
