Redakcija HUSEIN DŽAVID SIMBOL OTPORA I PROSVJETITELJSTVA
Piše: Božidar Proročić
Svaka velika država gaji u sebi najljepše elemente svog nacionalnog i kulturnog identiteta. Na tom putu zlatne niti i zlatnih staza Azerbejdžana istkali su najveći borci svoje domovine. Period kulturnog buđenja Azerbejdžana i podsticanja najvećih vrijednosti, pripada onim značajnim pojedincima koji su čitav svoj život posvetili plemenitoj borbi prosvijetljenja i podsjećanja. Na tom putu su uvijek bile brojne, prepreke: ratovi, politički progoni, kulturna degradacija, uništavanje identiteta, asimilacija jezika. Jedan od značajnijih pjesnika i dramaturga Azerbejdžana je i Husein Džavid, čija su djela i drame, čuvali u sebi najljepši spoj tradicije i kulture.
Husein Džavid
IDI
Nemoj mi objašnjavati šta je ovozemaljska ljubav i sreća!
Znam ja tebe, idi! Svaka tvoja riječ bila je mit!
Idi, cvijetu moj, idi, ljepotice moja!
Traži drugu ljubav, pronađi je.
Već sam shvatio šta je bio smisao tvoje ljubavi.
Ljubavi si nevjerna, čak i da si anđeo ne vjerujem ti više, idi!
Ko god da ti je vjerovao, zaluđen je bio kao moje srce.
Dosta je već, idi! Ne muči me više, idi!
Shvatili smo tvoju igru saosjećanja.
Vjerovao sam da si naivan, slatkoriječiv, slobodan anđeo.
Šta mogu… Ah, srce je bilo ravnodušno.
Obrisao sam te, nikada više te neću voljeti.
Kakva je ovo ljubav? Ljubav u stvari šta je?
Ne pričaj mi o ovozemaljskoj ljepoti i zadovoljstvu, ni slučajno!
Znamo već kako je ovaj svemir đavolski uništen.
Tekst u prevodu: Seyran Mirzazada i Sanida Šabotić
Husein Džavid se rodio 24. oktobra 1882. godine u Nahčivanu u porodici teologa, što je imalo veliki uticaj na njegovo kasnije obrazovanje. Osnovno obrazovanje je stekao u religijskoj školi, koju je uspješno završio 1898. godine. Svoje obrazovanje nastavlja u srednjoj školi Maktab-i Tarbija Mashadi Taghi Sidgi, periodu između 1893-1903. godine. Husein je studirao u medresi u Tabrizu. Kao izuzetan učenik, koji je pokazao veliko znanje i želju za izučavanjem književnosti, upisuje Univerzitet u Istanbulu, i diplomira na istom 1909. godine kao jedan od najboljih studenata. Shvatio je da mora svojim prosvjetiteljskim radom, da opismeni mnoge generacije mladih Azerbejdžana i da da svoj doprinos tome. U želji da njegova država koja je dugo bila zapostavljena se probudi i oslobodi okova silom nametnutih. U periodu od 1909. do 1915. godine radi kao nastavnik u školama u Ganja, Tiflis i Bakuu. Prva zbirka lirskih pjesama mu izalazi 1913. godine i nosi naziv „Prošli dani”. Sa ovom zbirkom poezije kojom iskazuje svoja osjećanja brzo biva zapažen i prepoznat kao pjesnik progresivnog romantizma u savremenoj književnosti Azerbejdžana. Znajući da je drama vid koji je najdostupniji za sve generacije svoje domovine Džavid počinje da piše o univerzalnosti religije kako bi se prevazišle međureligijske barijere između ljudi. Čime pokazuje svoju veličinu univerzalnog stvaraoca koji pripada svima. Motivi njegovih dramskih djela bile su životne, epske, i filozofske drame sa kojima se susrećemo svaki dan u životu. Godine 1914. izlazi mu djelo „Šeih Sanan”. Kroz svoje drame Husein Džavid kritikuje bilo koji vid kolonizacije, ugnjetavanja, proganjanja i asimilacije. Kao posljedica takvog razmišljanja nastaje jedno od njegovih najpoznatijig djela „Iblis (Đavo)”, 1918. godine. U ovom svom djelu Džavid opominje jakom filozofskom i intelektualnom porukom da su: „ljudi su vukovima jedni drugima”, čime zapravo podsjeća i opominje gotovo Heseovskim mislima o onome što nosimo u sebi i raspolovljenost između „animalnog u čovjeku i čovječjeg u vuku. ” Husein Džavid kroz ovo svoje najznačajnije djelo zaključuje nekoliko ključnih teza tog perioda: ratove, posljedice rata i sudbinu svijeta gotovo proročki naslućuje buduće događaje. U periodu od 1920. do 1930. godine nastavlja se uspješan stvaralački period Džavida koji objavljuje svoja djela izuzetne književne ljepote i vrijednosti a to su: „Prorok” izdat 1922 godine zatim djelo „Timur” 1925. godine potom„Sijavuš” 1933. i 1935. godine „ Hajjam”.
Njegova živa književna i dramska riječ donijela mu je veliku popularnost kod naroda Azerbejdžana, njegova posvećenost probudila je u mnogima želju za buntom i otporom. Za vrijeme Staljinovih čistki u Azerbejdžanu totalitarni sovjetski vojni režim hapsi Huseina Džavida 1937. godine. On odbija na bilo koji način da se odrekne književnosti Azerbejdžana, takođe, ne želi na bilo koji način da učestvuje, propagira i populariše sovjetsku politiku u Azerbejdžanu. Njegovo hapšenje bilo je samo jedno u nizu mnogih da se najbolja književna, kulturna i intelektualna elita Azerbejdžana uhapsi i zatvori . Sovjetska represivna politika u kojoj je stradalo više od 16.000 hiljada eminentnih intelektualaca, književnika, doktora i prosvjetnih radnika bila je smišljena kampanja da se uništi nacionalna i kulturna svijest i identitet Azerbejdžana. Husein Džavid je u montiranom lažnom sudskom procesu optužen da da je osnivač jedne od kontrarevolucionarnih grupa koja želi da uruši režim sovjetskih vlasti. Husein Džavid nije poklekao pred sudskim optužbama i klevetama držao se hrabro i dostojanstveno. Sovjetske vlasti osudile su i prognale Huseina Džavida u zloglasni logor „Magadan” u Sibiru u kom su skončali mnogobrojni intelektualci, pisci, pjesnici i stvaraoci iz Azerbejdžana 1930. godine. Sam u dalekoj tuđini od svog voljenog Azerbejdžana, kome je posvetio najljepša dramska i književna djela, nosio je u sebi bol i lični žal za domovinom. Bio je duboko svjestan da svoj rodni Azerbejdžan neće više nikada vidjeti. U bolu daleko od svoje domovine kojoj je bio istinski posvećen kao pravi pjesnik znao je da će priča o njegovom Azerbejdžanu živjeti kroz njegove drame i poeziju dugo i nakon njega. Husein Džavid je umro 5 decembra 1941 godine u selu Ševčenko Tajšetska oblast.
Upornim insistiranjem najvećih intelektualaca i političara Azerbejdžana Husein Džavid je rehabilitovan i oslobođen svih lažnih optužbi 1956. godine. Međutim prava rehabilitacija Huseina Džavida je došla tek na stogodišnjicu njegovog rođenja 1982. godine. Po nalogu Hejdara Alijeva, tadašnjeg rukovodioca Azerbejdžana prenijeti su njegovi posmrtni ostaci u njegovu domovinu u Nahćivan. U znak poštovanja prema velikom dramaturgu i pjesniku 1982. godine povodom 100-godišnjice od rođenja velikog pisca i pjesnika donesena je odluka da se formira memorijalni mauzolej Huseina Džavida. A godine 1995. zhvaljujući istaknutom političatu Hajdaru Alijevu pokrenuta je inicijativa za završetak mauzoleja Huseina Džavida površine 245 m2 u Bakuu. Mauzolej je osnovan 1996. godine povodom 114 godina od rođenja istaknutog pjesnika. Spomenik Huseinu Džavidu krasi i Kraljevski park u Podgorici od 2013. godine i svjedoči o prijateljstvu dva naroda. Književnost i dramski prikazi Huseina Džavida zaslužuju svoju punu afirmaciju u antoligijama crnogorske, evropske i svjetske kulturne baštine i predstavljaju jednu od najljepših kulturnih dostignuća Azerbejdžana. Životni put Husein Džavida je popločan oreolom pravednika koji je dao ono najvrednije za svoju domovinu a to je život.
