Redakcija Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom destruktivnog djelovanja i ugrožavanja regionalne i stabilnosti EU od strane predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović pripremio analizu stanja i štetnih posljedica njene politike za regiju, EU i Hrvatsku. Iz analize „Hrvatska i regija: Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.
Hrvatska i regija:
Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije
Kolinda Grabar-Kitarović (HDZ), predsjednica Republike Hrvatske (RH) posljednjih nekoliko mjeseci intenzivno, unutarnje političke probleme Republike Hrvatske, osobne političke sukobe i aspiracije prebacuje na vanjsko-politički teren čime destabilizira regiju Zapadnog Balkana, a samim tim ugrožava i sigurnosno-obrambeni sistem EU.
U Srbiji je predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić (SNS) vodio i dobio svoj unutarstranački rat za prevlast u Srbiji protiv Tomislava Nikolića (SNS), donedavnog predsjednika Republike Srbije. Predsjednica Grabar-Kitarović je još u permanentnom sukobu sa ključnim ljudima HDZ-a, kojeg istovremeno prenosi na relaciju predsjednica RH – Vlada RH. Polazište svih problema je unutarnje personalno političko prestrojavanje HDZ Hrvatske i pripreme za naredne opće izbore u Republici Hrvatskoj. Predsjednica Grabar-Kitarović svim silama želi osigurati apsolutno dominantnu poziciju unutar HDZ Hrvatske i tako osigurati svoju sljedeću kandidaturu u utrci za predsjednika RH na izborima koji će se održati 2019. godine. Sukob Grabar-Kitarović sa Andrejem Plenkovićem (HDZ), aktualnim predsjednikom Vlade RH je samo „vrh ledenog brijega“ političkih sukoba i unutarstranačkih kombinatorika unutar HDZ Hrvatske.
Predsjednica Hrvatske talac određenih lobija?
Prikupljanje političkih poena unutar HDZ-a Grabar-Kitarović realizira na način da zaoštrava odnose sa susjedima, otvarajući političke teme o kojima ne postoji ni minimalni politički konsenzus između Republike Hrvatske i drugih država, pa do direktnih miješanja u unutarnja pitanja susjednih država. Nažalost, nerijetko njezinu iracionalnu i opasnu (ne)sigurnosnu vanjsku politiku pokušava imitirati i premijer Plenković, čime se stvaraju dodatne implikacije u odnosu na već opisanu vanjsku politiku predsjednice Grabar-Kitarović. Za unutarnje političke prekompozicije, ne samo unutar HDZ-a, bitan je tzv. generalski i (ponovno) hercegovački lobiji. Grabar-Kitarović pokušava uspostaviti „tijesnu suradnju“ sa navedenim lobijima koji su još od vremena Franje Tuđmana (HDZ), prvog predsjednika Republike Hrvatske, pokazali nezajažljivost kada je u pitanju vlast, ali i brutalnost u razbijanju Bosne i Hercegovine formiranjem, a poslije revitalizacijom paradržave tzv. HR Herceg-Bosne. Brojni su rezultati navedene „tijesne suradnje“ Grabar-Kitarović sa navedenim lobijima, od postavljanja ravnatelja SOA-e Daniela Markića, koji je prijedlog generala Ante Gotovine, personalnih veza i odnosa sa kontraverznim Zdravkom Mamićem, do stalnih pritisaka Grabar-Kitarović na institucije BiH, ali i EU i NATO da se u BiH putem federalizacije i/ili promjene izbornog zakona formalno uspostavi ugašena paradržava tzv. HR Herceg-Bosna. Naravno, da će se navedeni lobiji u budućnosti procjenjivati i valorizirati po principu „tko da više“ i kao mogući kandidat generalskog lobija za budućeg predsjednika Republike Hrvatske već se spominje general Damir Krstičević (HDZ), sadašnji potpredsjednik Vlade i ministar obrane RH. Posljednja izjava Davora Domazeta-Loše, umirovljenog admirala Hrvatske ratne mornarice (HRM), da će za 48 sati Hrvatska vojska ušetati u Ljubljanu je samo još jedna potvrda da se tzv. generalski lobi ponovo aktivirao u Hrvatskoj i da je predsjednica Grabar-Kitarović „najzaslužnija“ za povratak Hrvatske na raniju rigidnu politiku koja je Hrvatsku dovela skoro do izolacija od strane međunarodne zajednice i kojoj se jednim dijelom sudi ili je već presuđeno na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu.
Poznato je da je raniji predsjednik RH Stjepan Mesić (2000-2010) umirovio ratne generale koji su pokušali „ukrasti“ državu, jer su postali „država u državi“, ali ih je sadašnja vlast ponovo okupila, tako da smjena navedenog umirovljenog admirala Domazeta-Loše podsjeća na smjenu predsjednika HDZBiH i predsjednika tzv. HR Herceg-Bosna Mate Bobana (HDZBiH) od strane Franje Tuđmana zbog pritisaka međunarodne zajednice i odgovornosti za rušenje „Starog mosta“ u Mostaru. U prilogu analize možete pročitati na koji način je Franjo Tuđman koristio svoje generale i izvješće hrvatskog generala Ljube Ćesića-Rojsa (HDZ), koji po nalogu Franje Tuđmana, tajno i paralelno šalje izvješće sa 5. Sabora HDZBiH održanog u Mostaru 16. svibnja 1998. godine i faktički daje svoje prijedloge i procjene koje su, gledajući sa trenutne vremenske distance, bile prihvaćene i realizirane od strane Tuđmana (dokument u prilogu broj 1).
Hrvatska instrumentalizacija EU i NATO za destabilizaciju Bosne i Hercegovine i regije
Kolinda Grabar-Kitarović je veći dio svoje profesionalne karijere provela baveći se vanjskom politikom, što za Hrvatsku, što za međunarodne organizacije, uključujući i NATO. Za predsjednicu Republike Hrvatske je izabrana upravo zbog svojih međunarodnih iskustava, poznanstava i glasači su vjerovali da svoje povjerenje mogu dati nekome tko zna kako funkcionira međunarodni sustav i sa ciljem što bržeg integriranja Republike Hrvatske u zapadne-civilizacijske sustave vrijednosti, od političkih, ekonomskih do sigurnosnih. Nažalost, Grabar-Kitarović se meteorskom brzinom uklopila u hrvatske dnevno-političke igre i igrice i podlegla upravo onim strukturama koje još uvijek „sanjaju“ velikodržavni projekt tzv. velike Hrvatske, priklanjajući se (post)ratnim lobijima izazivajući sigurnosne probleme na regionalnom i Europskom planu.
Za razliku od Aleksandra Vučića, koji će morati cijeli svoj mandat iskoristiti da se kao predsjednik Republike Srbije pretvara i simulira da baštini i zagovara europske i zapadne vrijednosti, dok je na drugoj strani čvrsto vezan za Rusiju i ratne srbijanske profiterske strukture, dotle Grabar-Kitarović ima obrnuti proces, jer se u Hrvatskoj mora pretvarati da je „veći domoljub“ od samog „Oca nacije“ pokojnog predsjednika Tuđmana.
Analitičari upozoravaju da navedeni procesi kod predsjednice Hrvatske i predsjednika Srbije imaju opasne refleksije i učinke na regionalnu i EU sigurnost i stabilnost. Obje države destabiliziraju Bosnu i Hercegovinu na već postavljenoj matrici politika Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića (SPS). Vučić podržavajući separatizam predsjednika manjeg entiteta u Bosni i Hercegovini Milorada Dodika (SNSD) odnosno „novog Radovana Karadžića“, a Grabar-Kitarović podržavajući ”Herceg-Bosansku” politiku Prlićevski (Jadranko Prlić) umivenog Dragana Čovića (HDZBiH), predsjednika HDZBiH i člana Predsjedništva BiH iz redova hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
Grabar-Kitarović i Vučić, svatko sa svoje strane i na svoj način, zajednički, su odgovorni za nesporazume i sporove sa sljedećim državama: Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom, Makedonijom, Crnom Gorom, Mađarskom, Kosovom, Rumunjskom, Albanijom, pa čak i sa Italijom, dok su direktni odnosi između Hrvatske i Srbije u stalnim ratnohuškačkim akcijama sa akcentom na posljednji regionalni i Drugi svjetski rat.
Analitičari upozoravaju da sprega ratno-profiterskih struktura sa predsjednicima Hrvatske i Srbije predstavlja veliku opasnost za mir u regiji, posebno imajući u vidu da Grabar-Kitarović formalno predstavlja euro-atlantsku opciju (EU i NATO), dok je Vučić vezan za Rusiju i njene interese na Zapadnom Balkanu. Hrvatska instrumentalizira članstvo u EU za svoje pojedine nacionalističke težnje u regiji posebno prema Bosni i Hercegovini, dok članstvo u NATO pokušava „hrvatizirati“ pri tome ignorirajući činjenicu da je NATO transnacionalna organizacija za kolektivnu obranu i sigurnost. Analitičari smatraju, da je potrebno dodatno upozoriti čelništvo EU i NATO na hrvatske dosadašnje i najavljene zloupotrebe članstva u EU i NATO za realizaciju nekih svojih politika iz nedavne prošlosti, kojima se sudi ili je već presuđeno na Međunarodnom kaznenom sudu (ICTY) u Haagu.
Spašavanje mrtvog Tuđmana
Histerični i neutemeljeni napadi predsjednice Hrvatske Grabar-Kitarović na Bosnu i Hercegovinu dobili su svoje obrise u posljednjem godišnjem izvješću Sigurnosno-obavještajne agencije Hrvatske (SOA) u kojem se navodi da čak 10.000 pripadnika tzv. selefijskog pokreta djeluje u „jugoistočnom hrvatskom susjedstvu.” Optuživanje i podmetanje Bosni i Hercegovini od strane Grabar-Kitarović da je baza fanatika i mogućih terorističkih akcija nije ništa do reciklaža stavova Franje Tuđmana o Bosni i Hercegovini. Naime, kritizirajući i blateći Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu i prvostupanjsku presudu protiv ratnog predsjednika Vlade tzv. HR Herceg-Bosna Jadranka Prlića i drugih osuđenih, Grabar-Kitarović je izjavila da u svojim diplomatskim kontaktima upozorava druge države na navodnu nedosljednu praksu ICTY u svezi sa Udruženim zločinačkim poduhvatom (UZP) pomoću kojeg se prema Grabar-Kitarović uspostavlja kolektivna krivnja. Upravo u mnogim tzv. predsjedničkim transkriptima koje je odobrio Franjo Tuđman, tonski snimajući sve svoje sastanke, a koje je Hrvatska dostavila ICTY, Franjo Tuđman je o Bosni i Hercegovini govorio kao zamišljenoj i izmišljenoj islamskoj državi i mogućoj terorističkoj opasnosti za Europu. Upravo je Grabar-Kitarović glasnogovornica politike mrtvog Tuđmana, koja pokušava da ishodi ukidanje pravnih zaključaka presude protiv Jadranka Prlića i drugih osuđenika, ukidanjem UZP i zaključaka o agresiji Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu i tako pokuša ukloniti ime Tuđmana iz presude ICTY, kao jednog od ključnih organizatora i učesnika UZP.
Izjave Grabar-Kitarovićeve o tisućama bošnjačkih ekstremista u Bosni i Hercegovini nije ništa drugo do dobro osmišljena diplomatska akcija koja bi ključnim državama svijeta poslala poruku i pokazala da se Tuđman devedesetih godina borio protiv stvaranja muslimanske države u Bosni i Hercegovini, a ne da je Tuđman bio dio zločinačkog plana i poduhvata, kojim su uspostavljeni logori i počinjeni brojni teški zločini u Bosni i Hercegovini sa ciljem anektiranja dijelova teritorija jedne suverene države i pripajanja Republici Hrvatskoj. Upravo je Grabar-Kitarović „upregla“ svoju obavještajnu agenciju SOA da najnovijim falsificiranjem i izmišljanjem broja o 10.000 bošnjačkih ekstremista – selefija podrži njezinu „islamofobičnu” retoriku i aktivnosti kako bi pokušala izvršiti pritisak na ICTY i utjecajne države koje imaju svoje linkove i personal na ICTY glede predstojeće žalbene presude zakazane za studeni/novembar 2017. godine. Pri tome se prešućuje činjenica, da je u obrani Hrvatske sudjelovalo više od 25.000 Bošnjaka-muslimana od kojih je 1.180 izgubilo živote boreći se za Hrvatsku i njen opstanak.
U prilogu analize nalaze se neki primjeri tzv. predsjedničkih transkripata koji su korišteni pred ICTY u Haagu u procesu protiv Jadranka Prlića i drugih (Prilozi 2-4). Izdvaja se sastanak Franje Tuđmana 8. ožujka/marta 1993. godine sa predstavnicima tzv. HR Herceg-Bosne (prilog broj 2), sastanak Tuđmana 4. prosinca/decembra 1993. godine sa predstavnicima hrvatskog domobranstva (prilog broj 3) i sastanak održan 12. siječnja/januara 1994. godine sa biskupima Rimokatoličke crkve iz Bosne i Hercegovine (prilog broj 4). Na svim sastancima predsjednik Tuđman negativno definira i komentira bosanske muslimane iz Bosne i Hercegovine i objašnjava svoje teze o islamskoj državi u Bosni i Hercegovini kao mogućoj terorističkoj bazi. Istovjetnost i/ili sličnost Tuđmanovih opservacija o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima može se prepoznati u nastupima sadašnje predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović.
Grabar-Kitarović ugrožavajući regionalni mir ugrožava sigurnost EU
Državnim i osmišljenim fabriciranjem dezinformacija i laži o najezdi navodnih ekstremista i terorista iz Bosne i Hercegovine, a paralelno obnavljajući, Washingtonskim sporazumom, ukinutu paradržavu tzv. HR Herceg-Bosnu, Grabar-Kitarović direktno destabilizira regiju, EU i samu Hrvatsku.
Analitičari upozoravaju da su upravo obavještajno-sigurnosne agencije iz Bosne i Hercegovine odigrale i igraju najveću ulogu u prevenciji i sprečavanju bilo kakvih incidenata i na području Republike Hrvatske, posebno u tijeku turističke sezone, što uključuje i zaustavljanje lažnih dezinformacija o potencijalnim metama terorista na području Hrvatske. Ukoliko bi se na isti način u javnim nastupima ponašali dužnosnici iz Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj, kao što se ponaša Grabar-Kitarović prema Bosni i Hercegovini, a da pritom zloupotrebljavaju vladine sigurnosno-obavještajne agencije, pozicija Hrvatske kao jedne od najsigurnijih svjetskih turističkih destinacija bi bila sasvim sigurno ugrožena.
Predsjednica Hrvatske Grabar-Kitarović je ušla i zaigrala veoma opasnu geopolitičku igru sa produciranjem navodnih bošnjačkih ekstremista koji se nalaze u Bosni i Hercegovini, a koja u konačnici može najviše koštati i štetiti Hrvatskoj, hrvatskom turizmu i bosanskim Hrvatima. Želeći spasiti mrtvog Tuđmana od drugostupanjske presude ICTY u Haagu Grabar-Kitarović ugrožava regionalni, europski ali i hrvatski mir i relativnu stabilnost.
Ljubljana, 16. rujan/septembar 2017.
_______________________________
The International Institute for Middle-East and Balkan Studies (IFIMES) in Ljubljana, Slovenia, regularly analyses events in the Middle East and the Balkans. IFIMES has prepared an analysis of the situation in view of destructive actions and politics led by the President of the Republic of Croatia Kolinda Grabar-Kitarović that are threatening regional peace and stability, and examined their consequences the region, for the EU and for Croatia. The most relevant and interesting sections from the analysis entitled “Croatia and the West Balkan region: Grabar-Kitarović and Vučić on a joint mission to (de)stabilize the region” are published below.
- Textin Word Link (ENG): http://www.ifimes.org/en/9446 (Croatia and the West Balkan region: Grabar-Kitarović and Vučić on a joint mission to (de)stabilize the region)
- Link(u Wordu BSH): http://www.ifimes.org/ba/9444 (Hrvatska i regija: Grabar-Kitarović i Vučić u zajedničkoj misiji (de)stabilizacije regije)
IFIMES Presentation film: http://www.youtube.com/watch?v=645V9eryieI
Facebook: www.facebook.com/Ifimes
Twitter: www.twitter.com/ifimes
Youtube: www.youtube.com/ifimes
International Institute for Middle-East
and Balkan Studies – (IFIMES)
Vošnjakova street 1 P.O. Box 2795
SI-1001 LJUBLJANA, SLOVENIA, EU
Fax. ++ 386 1 430 15 34
E-mail: [email protected]
Http: www.ifimes.org
