Redakcija Almina Murić
KAZALJKE
Kada se kazaljke u ponoć sklope
I kada tuga me obuzme svu
Kada posljednja kazaljka udari
Znaću da bol sam pobijedila
Ne dam se
Sniježni povjetarac mi šapuće
Ustani
Probudi se
Ko je nestao u ovom davnom proljeću
Tom kišnom maju
Punom ljubavi
Jedina
Zar je Sunce tako lako zaboraviti
Iako je došla kiša
Zar mu je tako lako odoljeti
Iako i dalje nema njegovog sjaja
Na očima
U dubinama
U beskraju
U savršenstvu dana
I noći
Čuje se samo galama
A ja čekam kada će mi ponovo doći
ČITALA SAM
Znaš
Čitala sam o zvijezdama
O njihovim granicama
I znaš
Nijesam im pronašla kraj
Čitala sam
O okeanima
O morima
Dubokim u njima
I znaš nijesam ni njima našla kraj
Čitala sam o samoći
O beznađu
O ljudskoj gordosti
Čitala sam
O naukama
O ljubavi
Znaj čitala sam i
Prelijepe bajke
Prelijepe anegdote, biografije
Prepričavala sam mnoge priče
Dešavala se u njima
Izvukla sam i poruke
Sažete istinom
Saznala sam i da je to dio prošlosti
I da i dalje prati moje stope
Ali sam slušala i čitala o nama
Nijednu stvar nijesam mogla sastaviti
Nijesam pronašla ni dno ni početak
Shvatila sam
Samo za nas postoji završetak
I samo je nas kraj
Jedino beskonačan.
UVIJEK
Shvatila sam
Ali upravo pokušavam da uđem
U realnost
Ne pričam stare priče
Onako kako stvarno počinju
Ne dodiruje me glas samoće
Ali patim u velikoj gužvi
Gdje nestaje posljednja
Voljena duša
Koju ja želim
Ali
Ne da mi da je ljubim
Ne da mi da je grlim
Ne da mi da je zadržim
Ali mi daje da je na kraju
Uvijek povrijedim
Uvijek mi je lako
Da kažem sebi
Istinu
Ali da uvijek je drugima prećutim
Laž sebi ne dozvoljavam
Druge njom neprestano častim
I zato pišem i pišem
Stihove ne brišem
Pustim suzu jedan
Tren ali je zaboravim
Tako da ostariti smije
Srećom druge pozlatim
A sebi tugu naručim.
Almina Murić, odlična učenica treće godine JU Gimnazije ,,30. septembar“ u Rožajama. Rođena je 2002. godine. Dobitnica je mnogih nagrada za poeziju. Član je kluba filantropa, literarne i dramske i recitatorske sekcije. Dobitnica je diplome ,,Luča“ po završetku devetog razreda. Sada je primjeran đak sa skroz odličnim uspjehom. Za sebe kaže da voli da piše pjesme jer tako najbolje može izraziti svoje doživljaje i tako barem pet minuta može odvojiti za sebe. Njena najveća podrška jeste njena profesorica maternjeg jezika koja je ujedno i njena razredna za koju smatra da je najveći borac u ovoj državi, a možda i šire. Kao inspiraciju za svoju poeziju našla je u svom životu koji kao kod svakog bića nije savršen. Smatra da se barem na pet minuta može izboriti protiv nepravde pišući stihove.
