Poezija Amre Ibragić

Amra Ibragić

 

 

 

 

PULSIRAJUĆE MASTILO

 

Tražim te u pogledu prolaznika,

osmijehu očajnika,

tražim te u tuđicama tuđinaca,

nagovještaju proljeća,

dok mi punoća čula

lomi misao!

Tražim te po prašnjavim ulicama,

a nalazim te u svojim venama,

dok taj prtljag osjećaja nosim pod vjeđama!

Dal’ to knjiga života,

pulsirajućim mastilom,

nove redke ispisuje

i pečatom želja i obećanja potvrđuje!!!

 

 

TIŠINA

.

Ćuti, ne govori ništa, samo ćuti!

Pusti neka naši pogledi u tišini,

nadjačaju tu gomilu riječi,

tu kišu glasova,

što u našem zanosu ječi!

Ćuti, hoću u tvom pogledu,

da prepoznam trak istine,

Da li smo jedno za drugo rođeni

i istim željama na ovaj put

bez povratka dovedeni?!

Molim te, samo ćuti…

Plašim se, tako se plašim riječi!

Plašim se da na ovom putu

što nas vodi ne kažeš

nešto, što sam već čula,

nešto u šta sam tako slijepo vjerovala!

Zato samo ćuti, jer ako čujem to već rečeno,

što ne bih trebala, iznova bih pobjegla,

na groblje nekih uspomena,

na jedan spomenik

sa monogramom nečijeg imena,

A ne bih htjela!!!

Zato pusti, nek tišina bude naša istina,

a ovi stihovi stvoreni u samoći

moja nada jedina,

iz želje rođena, i duše iznjedrena!

.

IGRA RIJEČI

.

Možeš da me vrijeđaš, da me ponižavaš,

možeš da svoje oštre očnjake

u moje mehko tkivo ubadaš,

možeš da se igraš sa mojim osjećanjima,

da me hraniš lažima,

optužuješ bez osnove i argumenta,

pred svoju porotu da me stavljaš

da mi drugi sude, da me kude,

ako treba i inkvizicijom presude!

Možeš ti to, ali ne zaboravi,

da je sve to samo tvoja igra riječi!

Možeš da nastaviš sa svojom dnevnom recepturom:

jutarnje ignorisanje,

popodnovna žličica pelina za plimu nemira

i večernja ubojita doza nespavanja…

Možeš da drugima glumiš spasioca,

da se dodvoravaš, umiljavaš,

dok ne shvate da su u toj igri skrivača

marionete dok se u NARCISA pretvaraš!

Možeš ti i to, možeš sve,

samo mi dušu ubiti ne možeš!

Jer, previše u njoj

ljubavi spava

između jave i sna,

ona van svake mržnje sanja!!!

Ipak, je to sve(MOŽDA) samo tvoja igra riječi!!!

 

.

I PAD JE LET

 

Posrnem,

padnem,

sjenom postanem,

slijedom puta ambis dotaknem!

 

Pa se iznova liticama

života uspinjem.

Sjeverac me šiba,

o hridi baca,

čopor vukova,

očnjacima ubada.

 

A ja se vriskom tišine branim,

uranjam u sebe,

dlanovima čistim

životu se penjem.

 

I opet sam na vrhu

Sunce dohvatim,

zvijezde mi put pokazuju,

dugine boje život mi kroje!

Al’ opet sjeta u krajičku šarenice zaigra,

ko će da razumije, ko da shvati,

žal za onim djetom,

što osta u vrtlogu varki,

bez nade da će ikad da mi se vrati!!!

.

SUROVOST DALJINE

.

Ne dozvoljavam daljini,

toj neukrotivoj strvini,

da se hrani mojim nadanjima,

tihim patnjama

i slatkim čežnjama.

 

Ne dozvoljavam daljini,

da skrnavi moj stup ljubavi,

da se igra morfemima,

dok uzaludno pokušava,

ispisati prve retke

jednog epitafa.

 

Ne dozvoljavam.

 

Jer, u šarenici oka mog

stoji neutoljiva žeđ za tobom

i odraz tvoga lika

i u njemu jedna slika,

koja nikad požutjeti neće,

jer našem zajedničkom uzdahu

bukte vječni vjetrovi sreće!

.

IZLAZ IZ PJESAMA

.

Nek se tinta

prolije po hartiji,

nek ti pero ne stoji

međ’ prstima,

s koferom snova

kreni k’ meni!

Zar ne osjećaš

da sam zarobljena

u klancu prošlosti, uspomena

i žuljevite današnjosti!

 

Dođi, izbavi me!

 

Nek mi duša ne diše

u pjesmama tvojim!

Oživi je!

Nek mošusom

ponovo zamiriše.

Potrgaj mi

spavaćicu čekanja,

zacijeli svaku ranu usnama!

 

Nek zaigra svaki živac

pod prstima tvojim,

nek se krv ponovo ustalasa!

 

Zarobi me dlanovima!

Ubi usnama patetiku,

Svaki ožiljak

pogledom zacijeli

na tron ljubavi nas

iznova dovedi!

 

Nek’ se dignu

sve nevere i oluje

nek nas šibaju silovite munje!

Samo nas ne ostavljaj same ni za čas

jer u našem srastanju

bukti vječna strast!

.

TRAGANJE ZA RUŽOM

.

Dok kraj posljednjeg ružičnjaka hodio

i ružu za vječnost tražio,

dobro pazi, nemoj da te omami

najmirisnija međ’ njima,

bojim se da je previše mirisa

na druge potrošila!

 

Posebno pazi, da te ne zavede

najljepša, purpurna družica,

suviše je divljenja izazivala

pa se u Narcisa pretvorila

nespremna da ljubav djeli napola!

 

Već, ti potraži najstidljiviju,

što sramno proviruje glavicu

bez boje i mirisa.

Ako budeš nju za rever stavio

i svakodnevno ljubavlju gajio,

najljepšim mirisom i bojama

će te nesebično darivati

i pažnju svakodnevno poklanjati.

 

Samo pazi na tom putu traganja

da te pogrešan trn ne ubode

jer nepromišljenost i tren ushita

može da napravi rane koje

ne zacjeljuju lahko i za čitav život bole!!!