Redakcija Hrvoje Marko Peruzović
SAVJETI MLADOM UMJETNIKU
.
1. Ostani mlad čitav život
2. Kradi od najboljih
Samo pazi da te ne uhvate
3. Prebojaj ukradeno i prekucaj broj šasije
4. Umjetnost je poput bacanja kamena
Najdalje ćeš dobaciti pod kutem od 45 stupnjeva
Bacaš li previše okomito
Kamen će ti pasti na glavu
Bacaš li prenisko
Samo ćeš podignuti prašinu
Okomito je duhovno
Vodoravno je materijalno
5. Bacaj svom snagom
6. Uzmi kamen koji ti dobro leži u ruci
To je kamen mudraca
7. Vidi pod broj 1.
8. Pridržavaj se nekih pravila
9. Krši neka pravila
Koja su koja pravila, tu nema pravila
10. Sumnjaj
11. Vjeruj
12. Radi
LEPTIROV UČINAK
ne možeš umaći poeziji
ona je sila kojom se dlakava gusjenica
tiho pretvara u leptira s vitrajima na krilima
i taj lepršavi zamah negdje duboko u tvom srcu
izazvati će potres u nekom tuđem i dalekom
kojega nikad nisi ni vidio ni čuo
ali za kojeg slutiš da tamo negdje ipak postoji
MI
.
dobra je poezija
(ovdje sada dolazi psovka)
ona čini stanovite pomake u svijesti
tako da lakše prihvaćaš
bijedu vlastitog postojanja
sve što je ovako (preko)brojno
ne može biti previše vrijedno
osim nas
mi smo jedinstven slučaj
NOĆNA VOŽNJA
bez svjetala poput fantoma iz stripa
jurim kroz grad na svojoj plavoj ponici
nemam kosu pa na noćnom vjetru leprša
tek moja raskopčana karirana košulja
iz mračnih zakutaka poput kakvih kukaca
skrivenih lica i boreći se za teritorij
izlaze sakupljači boca
noseći u jednoj ruci vreću s ulovom
a u drugoj neku alatku
obično je to metalni držak za male soboslikarske valjke
kojim vješto paraju vreće sa smećem
i poput kapetana kuke vade boce iz kontejnera
u čijoj tami vrebaju mračni krokodili
vozim u zabranjenom smjeru
i otkrivam gdje se grad penje uzbrdo
a gdje se opet spušta nizbrdo
takvo što teško je shvatiti dok si pješak
bicikl je poput boce piva
osim što rashlađuje
daje osjećaj slobode
i relativno brzo te prebaci
na neko drugo mjesto
ZIMA
Gledam selo u snijegu
Što ga je na dnu vrata moje kupaonice
Iscrtala vlaga
I to selo me neodoljivo podsjeća
Na Chagallovo rodno mjesto
Mislim da se zvalo Vitebsk
Ili tako nekako
Namjerno sad neću guglati
Jer mi Chagall ionako nikad nije bio posebno blizak
Jer su mi ruke već dovoljno ispucale od te ruske zime
I od kroničnog nedostatka Tvojih poljubaca
Ti si jedini od svih mogućih svjetova
Do kojeg je nemoguće živ doprijeti
Ali ja svejedno ne želim posustati
I koračat ću prema Tebi
Sve dok mi ne odrežu promrzle ruke i noge
Moja zadnja i jedina misao bit će ona
Kako sam samo snježno čeznuo za Tobom
Ti glupa seljanko s kristalom u očima
NA MEŠTROVIĆEVOM ŠETALIŠTU
.
Sakupljačica lišća zaneseno hoda
U lijevoj ruci joj mobitel
A desnom vuče metlu po podu
Mislim da je zaljubljena
ONA ČIJE SE IME NE IZGOVARA
.
Njezino ime se ne govori
Njezino ime se šuti
Ona je duh u boci sazdanoj od mesa
I ponekad je sasvim nalik na ženu
Zato joj treba naći druga prikladnija imena
Kako bi mogla čuti kad je tiho zoveš
Dozivati je treba strpljivo i nježno
Tako da se u njoj ne probudi šuma
Osim toga ona stalno mijenja oblik
I može se lako pretvoriti u nešto
Što nije ni srna ni lavica ni ptica
I nikad ne znaš kakva će ti doći
Ona zbunjuje kad plače
Kao kad sunce prolazi kroz kišu
I sama ubija svoje prekobrojne prosce
Kada osjeti jesen
Jednostavno odbaci haljine
Kao što stablo odbacuje lišće
I njezina svila šušti ti pod nogama
Kao more koje će te ponijeti
U samo srce riječi
Njezino ime se ne govori
Njeno ime drhti
TAJNA
.
ti si samoispunjujuće proročanstvo
trepćeš brzinom od 33 zamaha u sekundi
i tvoja se stopala tiho odvajaju od zemlje
ti si sreća u nesreći i nesreća u sreći
sva u jednom i sva odjednom
pišeš divne knjige koje ćeš spaliti nakon čitanja
kao što ćeš spaliti i mostove koje si gradila
ja pretražujem mitologije svijeta
ne bih li otkrio tvoje pravo ime
prije nego ti pregrizem vrat riječima
SAMOĆA
.
Oh, kako mi je poznato sve to o čemu govoriš
Samoća je nešto o čemu bih mogao šutjeti satima
I ne samo satima već čitav svoj život
Zapravo i ne radim ništa drugo nego šutim o samoći
Izađi večeras van u najljepšoj haljini
Darivaj grad svojim pokretima
Izdaj me svojim djetinjim osmijehom
Zavedi petoricu muškaraca odjednom
Neka svaki od njih pomisli kako te može imati
Neka svaki naivno pomisli kako večeras može biti samo tvoj
A onda neka pati od teškog nedostatka tebe
Učini me ljubomornim
Zataji me s lakoćom
Podijeli se nepoznatima
Zavedi petoricu odjedanput
Svojim tugaljivim vlažnim očima
Ti ćeš za razliku od mene znati kako se to uspješno radi
Onda ćeš ponovo čitati moje pjesme koje sam pisao drugima
I znat ćeš kako su one oduvijek bile pisane za tebe
I da sam te opjevao puno puta još davno prije tvog rođenja
Kada si jednostavno niknula kao stablo iz crne zemlje
Kao visoki bijeli zvonik iz kamena
Kao sjeme koje ptice nisu pozobale
Ja ću tiho nositi nedjeljive dijelove sebe
Svoju samoću i svoju šutnju
I moje će ti riječi još dugo dugo jecati u prstima
OBOSTRANCI
.
Oboje smo
Stranci
Stranac ti
I stranac ja
Svak na
Svojoj strani
Čini se
Da je
Obostrano
VJEČNI ADAM
noću prije nego zaspim
dok ležim u krevetu
ispod toplog prekrivača
opipam se rukama
kako bih osjetio
svoje tijelo
objema rukama
stisnem salo na trbuhu
opipam bicepse
bedra i koljena
dodirujem vlastito postojanje
na kraju pažljivo izbrojim
sva rebra
pa još jednom provjerim
da možda slučajno
ne fali koje
FOSFORNI NOSOROG
Ja sam fosforni nosorog
I svijetlim u mraku
Ti si nedužno biće
I duge su ti noge
Zaboravljen način za postizanje tuge
Brutalna iskrenost nema smisla
Riječi su napalm
Koji pali palme
Kao u Apokalipsi danas
Penjemo se uzvodno
Prema srcu tame
Dodirni fosfor
Ostavi trag
Pogledaj zvijezde
I padni na zemlju
Hrvoje Marko Peruzović, rođen je 28. travnja, 1971. godine u Zagrebu. Završio grafički odjel Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu. Diplomirao slikarstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (klasa prof. Ðuro Seder). Studijski boravio u Parizu, Milanu, Veneciji i Beču. Član je HZSU-a i HULU-a Split. Osim slikarstva bavi se klasičnom grafikom, ilustracijom, skulpturom i fotografijom. Izlagao je na tridesetak samostalnih izložbi kao i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Piše poeziju, aforizme i kratke eseje iz područja likovnosti. Dobitnik je prve nagrade „Post scriptum“ za književnost na društvenim mrežama, koja se dodjeljuje u sklopu zadarskog festivala književnosti KaLibar. Živi i radi u Splitu i Bolu na otoku Braču.
