Redakcija Suzana Bukvić-Ljepava, rođena 1969. godine u Trebinju gdje živi i radi. Udata, majka dva odrasla sina. Krajem 2020. godine izdala zbirku poezije pod nazivom „Suza žene“ i učestvovala u dvije međunarodne zbirke poezije.
DOLAP NA RIJECI
.
Kao dolap na rijeci
okreće se životsa udasima dubokim
i kamen okrugli, bijeli kao broš na odjeći
na dnu rijeke od početaka čovječjih.
Možda,
onaj kamen što leži na dnu,
onaj bijeli kao broš
što miluje ga rijeka,
možda progovori.
Dolap na rijeci i kamen bijeli
svjedoci vremena što prolazi
okreću se istim ritmom
pod nebom beskrajno plavim.
Rijeka uporno teče
ribaru ne znajući
daje naramak sreće.
Huči dolap nad kamenom bijelim
Pod istim nebom
a kamen ne progovori.
Okreće se dolap i dalje
i bistra rijeka svojim koritom plovi
kamen bijeli šuti dok dolap na bistroj rijeci huči.
Kroz vrijeme zajedno
Isto vide
Al jedno šuti a drugo huči.
Samo ribar dok u vodu gleda
sazna tajnu vremena.
DIRKA NA KLAVIRU
.
Taknuh bojažljivo dirku klavira
duša zadrhta kao struna
ton utonuo u boju safira
prostor posta kao od baršuna.
Kad ljubav na dirkama melodiju stvara
tad sve na svjetu se svjetlošću obasja
od tegobe, mir u srcu pretvara
pogled u safirnom oku zasja.
Kad skupa prstima našim
blago dotaknemo dirke klavira
melodiju u život pretvaramo
prepletenu u šal od kašmira.
Melodija utihne s vremena na vrijeme
tad osjetimo koliko nedostaje
soba meka kao od baršuna i
iz safirnoga oka iskre da sjaje.
Tad ništa drugo ne preostaje
nego da opet dobijemo snagu
da ljubav sa dirkama u krešendu stvara
melodiju još snažniju i jaču.
Bez granica i okvira
tada je ljubav izabrana
našim prstima melodija života nastala.
SNJEŽNI DAN
.
Snjeg pada na moje lice
skamenjeno, bez mimike.
Bolna je svaka pahulja
dok sa suzama se stapa.
Zagledana ka bijelom nebu
korak se kotrlja
niz stepenice klizave.
Zima izgubila je svoj čar
U pjesmama opjevan.
Blatnjava, hladna, jeza u kosti probada.
Nije kriva zima i decembar
što se danas slomih pa i pahulja boli.
Duša nježna, na kratko sebi dozvoli
da zaplače dok boli.
Snježan i hladan dan
dirnu sve što palo je u zaborav.
ZALEĐENA RIJEKA
.
Zaledila se rijeka
Stala
Kao i ja ledena puna strepnje
Gledam iza sebe
Od mene vidi se samo sjena.
Zaledila se ljubav
I stope u zemlji
Stalo je sve
Pao je snijeg
Samo vreo je dah još
I želja da si tu
Da došao si.
Zaledila se kao rijeka i zaspala
Čekajući da stigneš do mog zagrljaja.
Usne u poljubac da se slože
i vreo dah, da prođe kroz ledeni zrak.
Dozivam te, da dođeš mi
Preko leda i smrznute rijeke
Mislima zovem te
Ostao je još samo vreo dah i pogled
Sa ledene rijeke
Smrznute zemlje
Da dođeš i led otopiš
Da me iz sna probudiš.
