SANJAM DA SAM TVOJA
.
Sanjam da sam tvoja,
kad prvi zraci sunca provire,
kad pšenica miriše
i rosa je snena,
dok cvatu pupoljci prvi,
a behar nosi djevojačku tajnu.
Sanjam da sam tvoja,
kad jutro budi pogača majke,
kad sjeta utihne
i ruže cvjetaju,
dok mokru ulicu suza gazi,
a vjetar mrsi kosu moju.
Sanjam da sam tvoja,
kad usne meke obraz cjelivaju,
kad ruke drhte
i srce treperi,
dok tišina me budi,
a zvuci odzvanjaju.
Sanjam da sam tvoja,
kad zavjesa noći prekriva grad,
kad mjesec se rađa
i zvijezda zablista,
dok nebo zatvara vrata danu,
a šum jablanova šapuće mi tajnu.
Sanjam da sam tvoja…
.
NE MOGU PREĆI PUT…
.
Ne mogu preći put
gdje trošni koraci nadu kradu,
gdje skrivena ognjišta
vatru gase
gdje ulice bez broja uzdahe kriju,
gdje srce strada
bez borbe, bez riječi,
gdje njegove oči
tuđu želju kriju…
Ne mogu preći put
bez njegovog mira
u mom nemiru.
.
JEDNOG AVGUSTA ILI NOVEMBRA
.
Šta reći,
šta napisati,
a da između redova
ne grca bujica laži?
U srce sakriti istinu.
A oči?
Dal' oči istinu da kažu?
Da on koji je stajao
između kestenja, novembra…
I koga su probudila
avgustovska jutra,
da on koji je sanjao
neke mirne snove,
i da u vrtu perunike
zašara trag na srcu mome.
I koga da pitam,
i kome da kažem,
u ovom pregrštu grijeha?
I kako rukama svelim
ubrati ruže prepune trnja?
Kao sakriti istinu?
Za dane…
Jednog avgusta ili novembra…
.
MAJKO
.
Majko,
znam da si srećna,
da Anđeli vezu zlatna krila za te,
da koraci tvoji rajskim vrtom hode.
Majko,
ne plačem,
jer je nebo tvoje, sunca moga put,
i čuvari tvoji, zvijezde moje, majko.
Majko,
oprosti mi,
ako nije tako.