Redakcija Vodimo vas na fotoizlet, na prvi partizanski slobodni teritorij Užičke republike. Na putu do tamo posjetit ćemo Spomen kompleks Sremskog fronta, proći ćemo preko Šabca i Valjeva koje skriva nekoliko spomenika NOB-a. Krećemo i do Ovčara i Kablara po kojima se zove prva partizanska narodna pjesma vezana za Josipa Broza Tita. Obići ćemo i Spomen park Kragujevački oktobar, Čačak, Kadinjaču i mnoge druge važne lokalitete iz vremena Drugog svjetskog rata.
Piše: Lovro Krnić za Lupiga.com
Posljednji izgrađeni spomen park Narodnooslobodilačkoj borbi u SFR Jugoslaviji nikao je 1988. godine, samo tri godine uoči krvave smrti te države. Radi se o Spomen kompleksu Sremski front, koji se i danas „skriva“ nedaleko hrvatsko-srpske granice, čim se autoputom Bratstva i jedinstva, pređe Bosut, u blizini Adaševaca. Te 1988. godine za taj su kompleks postojali veliki planovi, ali on je zapravo bio konačno zbogom dotadašnjim monumentalnim spomenicima koji su slavili pobjedu i ideju u bolje sutra.
Aleja časti s imenima jedinica i poginulih 15.000 boraca (FOTO: Lupiga.Com)
Nagrađivani i planirani koncept Dušana Džamonje nikada nije sagrađen, a ono što je napravljeno u kompleks je Sabiralište s nepreglednim mapama fronta, potom Aleja časti s imenima 15.000 poginulih boraca Jugoslavenske armije te Crvene i Bugarske armije, kao i muzej koji se nalazi u zgradi koja izgleda kao bunker. Sam muzej je podijeljen na dio s morbidnim gipsanim prikazom leševa i slikama završnih operacija za oslobođenje zemlje te klasičnim vojnomuzejskim djelom s mnoštvom oružja, fotografija i zastava vojnih jedinica.
Prije desetak godina kompleks je dodatno “obogaćen” kapelicom sagrađenom bez ikakve građevinske dozvole i suglasnosti autora. Takav postav savršeno se uklopio u revizionistički nacionalistički narativ o Sremskom frontu kao “kazni i klaonici srpske mladosti”, bez obzira što su u borbama sudjelovale jedinice iz cijele Jugoslavije i što su neke od tih jedinica došle iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine da prije toga oslobađaju Srbiju i Beograd.
Nacistička artiljerija i oprema u središnjem dijelu muzeja (FOTO: Lupiga.Com)
Nešto jugoistočnije, u Šabcu, za to vrijeme traje borba lokalnih aktivista koji pokušavaju sačuvati Dom JNA kao najznačajniji primjer arhitekture modernizma u svom gradu. Obližnji Hotel Sloboda već je izgubio bitku pa je nakon rekonstrukcije ostao skriven iza reflektirajućeg stakla. Najpitoreskniji motiv u Šabcu tako je sada na pola obojani Stari željeznički most preko Save.
Šabački Stari most (FOTO: Lupiga.Com)
Jedan od najprepoznatljivijih trenutaka NOB-a koji je ostao zauvijek ovjekovječen na fotografiji vješanje je Stjepana Filipovića. Na brdu Vidrak iznad Valjeva u kojem se dogodio taj zločin još stoji spomenik visok 16 metara koji prikazuje baš taj trenutak. Spomenik borcima revolucije mu je službeno ime no svi ga znaju kao Stevan. Autor mu je jedan od najvećih europskih kipara modernizma Vojin Bakić koji je s ovim spomenikom podignutim 1961. godine napravio prvi odmak prema modernizaciji partizanskih spomenika pojednostavljivanjem oblika.
Stjepan Filipović motri na Valjevo (FOTO: Lupiga.Com)
Natpis u spomen parku: „Partizanima, komunistima, patriotima, svima koji padoše u borbi protiv fašističkog porobljavanja i izdajnika naroda. 1941-1945 Da Jugoslavijom koračaju samo slobodni, da nastane novi svet, oni se junaštvom i socijalističkim idealima uspraviše u vekove“.
Poruka iz spomen parka (FOTO: Lupiga.Com)
U centru grada Valjeva pored dojmljivog Doma kulture izgrađenog 1960. godine nalazi se bista Stjepana (Steve) Filipovića, kao i spomenik organizatoru ustanka u Srbiji Žikici Jovanoviću Špancu, narodnom heroju rođenom u Valjevu.
Spomenik legendarnom Špancu (FOTO: Lupiga.Com)
Nešto dalje, pored rijeke Kolubare nalazi se park Vide Jocić, kiparice koja je izradila pet spomenika revolucionarima i narodnim herojima iz Valjeva. I sama Vida Jocić se sa sestrama priključila Valjevskom partizanskom odredu 1941. godine. Sestra Vera joj je poginula 1944. godine i proglašena za narodnog heroja, a Vida je zarobljena 1942. godine, odvedena u logor Banjica, a zatim i u Auschwitz.
Rad Vide Jocić u čast Milice Pavlović (1915.—1944.), učiteljice i sekretarke Okružnog komiteta KPJ za Valjevo, ubijene od četnika 8. juna 1944. godine (FOTO: Lupiga.Com)
Put nas vodi dalje u nekad Titovo Užice. Centrom ovog grada dominiraju visoki stambeni neboderi iz vremena socijalističke Jugoslavije i brutalistička “raketa” hotela Zlatibor koji se nalazi odmah do središnjeg trga. Trg partizana je sjajan primjer modernističkog urbanističkog planiranja okružen teatrom, kinom, bibliotekom, robnom kućom i poštom (dok nije srušena u NATO bombardiranju). Na jednoj od stambenih zgrada još stoji mozaik s prikazom Partizanske spomenice 1941. godine.
Mural Partizanska spomenica 1941. i Hotel Zlatibor u Užicu (FOTO: Lupiga.Com)
Do 1991. godine ga je krasio i 4,75 metarski spomenik Maršalu Titu koji je sad skriven iza Muzeja Užičke republike. Svako malo se pokrene inicijativa za povratak spomenika na staro mjesto, no za sad ništa od toga.
Skriveni Kršinićev spomenik Titu u Užicu (FOTO: Lupiga.Com)
U listopadu 2016. godine otvorena je nova postava Muzeja Užička republika napravljena u skladu s novom revizionističkom historijom u Srbiji koja četnike svrstava u antifašistički pokret bez obzira što se tako nikad nisu nazivali i što su ubrzo nakon ustanka i osnivanja Užičke republike najviše doprinijeli njenom rušenju. Najbolju kritiku novog postava možete pročitati u dva članka skupine mladih autora i historičara “Užička republika i historijski revizionizam”: Bolje je stojeći se boreti nego klečeći umreti i Četnici na europskom putu. No postava je vrijedna posjete zbog jedinstvenih eksponata i autentične lokacije Titove radne sobe.
Titova radna soba (FOTO: Lupiga.Com)
A možete svjedočiti i nevjerojatnom eksponatu koji svojom ludom kombinacijom prijeti smakom svijeta, a kombinacija se sastoji od: crvene zvijezde petokrake, ćirilice i imena “Thompson”, naravno radi se o natpisu uz britanski automat koji su koristili i partizani.
Odmah kraj muzeja nalaze se i tuneli tvornice oružja. Po ulasku partizanskih snaga u Užice, organizirana je proizvodnja u predratnoj Fabrici oružja i municije. Pošto su česta njemačka bombardiranja onemogućavala proizvodnju tvornica je raseljena na više mjesta u gradu. Strojevi jednog djela municijskog odjeljenja i alatnica smještene su u podzemne prostorije izgrađene pred početak rata za potrebe trezora Narodne banke.
Tunel tvornice oružja i municije (FOTO: Lupiga.Com)
Partizanska fabrika oružja i municije radila je sve do tragične eksplozije u kojoj je poginula čitava smjena radnika i civili zatečeni u skloništu, njih 120. To je 1941. godine bila jedina tvornica u okupiranom djelu Europe gdje se proizvodilo oružje za borbu protiv fašizma, a 20.000 pušaka “partizanki” i 2,7 milijuna metaka proizvedenih u njoj su bili iznimno bitni za kasniji razvoj NOB-a.
Spomenik stradalim radnicima i civilima u eksploziji tvornice oružja (FOTO: Lupiga.Com)
Još jedna lokacija koju morate posjetiti ako se nađete u Užicu su Hidroelektrana “Pod gradom”na rijeci Đetinji iz 1900. godine koja je omogućila razvoj tkalačke i mnogih drugih industrija u ovom gradu. Turistička organizacija Užica će vam bez problema lagati na službenim stranicamada je to: “prva električna centrala podignuta po Teslinim principima polifaznih struja u Evropi i druga u svetu, svega pet godina posle podizanja iste takve na reci Nijagari u Americi”. No radnici Narodnog muzeja Užice će vam reći da ih je malo sram zbog toga i da znaju za Jarugu kraj Šibenika koje je otvorena samo dva dana nakon one u Nijagari 1895. godine.
Ipak, zanimljivost ove centrale je da je obnovljena na svoj stoti rođendan i da još uvijek proizvodi struju. A i nalazi se na prekrasnom lokalitetu ispod Stare tvrđave uz Gradsko kupalište, preko kojeg prolazi most uskotračne željeznice.
Hidroelektrana na Đetinji (FOTO: Lupiga.Com)
Na putu iz Užica za Kragujevac preporučamo ručak pokraj Potpećke pećine. Pastrve iz pećinskog potoka Petnice imaju posebnu draž u ovom predivnom ambijentu. Najveća je to spilja u Srbiji divovskog portala visine 50 metara i širokog do 22 metra.
Pogled iz restorana na spilju (FOTO: Lupiga.Com)
Kragujevac vrijedi posjetiti zbog Spomen parka Kragujevački okobar – Šumarice. Najimpresivniji među mnoštvom spomenika i muzeja u tom kompleksu je Spomenik naroda Hrvatske Kragujevcu – Krugovi. Još je to jedan rad Vojina Bakića iz 1981. godine. Koristeći se temom svjetlonosnih oblika koje niže u vodoravnom nizu, Bakićevih sedam krugova simbolizira žrtve koje padaju pod mecima. Posljednja je to velika Bakićeva spomenička realizacija.
Spomenik naroda Hrvatske Kragujevcu (FOTO: Lupiga.Com)
Memorijalni park obilazi se kružnim putem, dugim oko sedam kilometara, koji posjetitelje vodi u doline Erdoglijskog i Sušičkog potoka, gdje su izvršena strijeljanja i gdje se nalazi trideset masovnih grobnica. Taj kružni put je dobio ime po Desanki Maksimović koja je opjevala tragediju Kragujevačkog oktobra – strijeljanja oko 3.000 Kragujevčana 21. studenog 1941. godine. Na samom Desankinom vencu se nalazi 12 spomenika, a u sredini parka Muzej 21. oktobar u kojem, između ostalog, možete vidjeti i njenu izvezenu poemu „Krvava Bajka“.
Izvezena “Krvava bajka” (FOTO: Lupiga.Com)
Spomen-park borbe i pobede je memorijalni kompleks kod Čačka, na obroncima planine Jelice, posvećen 4.560 palih boraca NOVJ i žrtvama fašizma iz Čačka i okolice rad Bogdana Bogdanovića. Na ulazu u spomen-park nalazi se piramidalni humak, visok četiri metra, posvećen poginulima, koji je zapravo kosturnica odnosno grupna grobnica. Ova grobnica je simbol prahistorijske tradicije ovog kraja. Nakon humka slijedi kvadratna platforma na kojoj stoji komemorativni dolmen od hercegovačkog gabra. Na granitnom monolitu isklesan je citat Josipa Broza Tita: „Veličina jednog naroda cijeni se po tome kako se on drži u danima najtežih iskušenja“.
Središnja točka spomen-parka je trodijelni megaron (arhitektonska prethodnica grčkog hrama), visok 12 metara. Zidovi megarona ukrašeni su prikazima 620 divljih zvijeri izvedenih iz brojnih svjetskih mitologija, koje su isklesane tako da izgleda kao da gmižu po cijelom zdanju.
Zvijeri iz brojnih svjetskih mitologija (FOTO: Lupiga.Com)
Na povratku u Užice, nedaleko Čačka, skrenuli smo za Ostru gdje je 1969. godine svečano otkriven „Spomenik hrabrima“, u slavu Čačanskog partizanskog odreda, koji je na tom mjestu 26 godina ranije izvojevao veliku bitku protiv 500 nacista. Spomenik je djelo kipara Miodraga Živkovića poznatog po spomeniku u Tjentištu, a ovaj rad u Ostri jako podsjeća na njega, pa bi se mogao nazvati i svojevrsnim autoplagijatom.
Za razliku od armiranobetonskog Tjentišta u gradnji je korišten takozvani dur aluminij, s oštro odsječenim površinama u kojima se nalaze figure boraca. Između spomen ploče uz cestu i deset metra visokog spomenika dvijetisućitih se počela graditi pravoslavna crkva, koja nedovršena samo služi da uništi cjelokupni kompleks.
Spomenik hrabrima (FOTO: Lupiga.Com)
Jedan od posljednjih spomenika koje je otvorio sam Josip Broz Tito je spomen kompleks Kadinjača. Također rad Miodraga Živkovića otvoren 1979. godine na autentičnoj lokaciji Bitke na Kadinjači u sklopu Prve neprijateljske ofanzive, na prevoju Kadinjača, 14 kilometara sjeverozapadno od Užica. U toj bitki su borci Radničkog bataljuna s još nekoliko partizanskih odreda, njih ukupno 270, imali zadatak zaustaviti napredovanje 3.000 dobro opremljenih nacističkih vojnika koji su krenuli prema Užicu iz kojeg se povlačio Vrhovni štab.
Četnici su nacistima otkrili partizanske položaje tako da je element iznenađenja na ključnoj koti izostao, a bitka je potrajala od ranih jutarnjih sati do poslijepodneva, sve dok nije izginuo cijeli Radnički bataljun. Epopeja junaka Kadinjače ovjekovječena je stihovima na jednom od spomenika: “Rođena zemljo jesi li znala? Tu je pogino bataljon ceo… Crvena krv je procvetala kroz snežni pokrov hladan i beo. Noću je i to zavejo vetar. Ipak na jugu… vojska korača… Pao je četrnaesti kilometar, al`nikad neće Kadinjača.”
“Tu je pogino bataljon ceo” (FOTO: Lupiga.Com)
Sam spomenički kompleks se sastoji od amfiteatra Užičke republike, aleje Radničkog bataljona i visoravani slobode pa ga je nemoguće obuhvatiti u jednoj fotografiji te je nužno osjetiti velebnost ovog prostora uživo.
Mnoštvo je još drugih spomenika, muzeja i lokaliteta u Bajinoj Bašti, Ljigu, Sremskoj Mitrovici, koje smo posjetili, ali ih nismo stigli spomenutu. A postoje i oni lokaliteti koje nismo posjetili, a možda bi ih trebalo spomenuti kao što je malo poznati, a jednako strašni zločin u Kraljevu koji se dogodio u isto vrijeme kao i onaj u Kragujevcu i koji je imao tek nešto manje žrtava, njih oko 2.000, no nije se urezao u kolektivnu memoriju. Možda smo vas zaintrigirali da i sami posjetite ovaj kraj prepun bogate povijesti, spomeničke baštine i prirodnih ljepota.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Lupiga.Com
