Redakcija Safet Hadrović Vrbički
VRIJEME SAKATIH UMOM
Osvrt na knjigu: Krvave staze, autor: Ali Daci,
Izdavač: Ars Poetika, Priština 2015. godine
Sve neka ostane zapisano
Kao pouka. Kao poruka
Onima koji će doći poslije nas
Sve Vam to kazuje pjesnik
Svjedok vremena.
Dani Kurban Bajrama, mart mjesec 1999. godine. Rožaje.
Korijeni zla i kontinuitet njihovog trajanja
Vjekovima zadajani epikom kosovskom mita, pa čak i stihovima modernih pjesnika:
Koliko vojske pred nama, / toliko zemlje iza nas, srpski umnici SANU, vrha SPC, svesrdno podržani od strane dotadašnje JNA, slijedeći ratne projekte: „Ram“ i „Spržena zemlja“,„3 – Z“; tajno osmišljenih od strane samog vojnog vrha, devedesetih godina prošlog vijeka, sa cjelokupnom mašinerijom ispraćenom u po bijela dana iz samog centra Beograda, a uz to još okićenom buketima cvijeća, krenula je u otvoreni razur države koja se do tada zvala Jugoslavija.
Za njima; za tom razularenom hobotnicom; iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, ostajala su popaljena i opustošena sela, čitave regije, ostajali su razureni gradovi, a njihovi zločini bivali sve veći i sve teže pojmljivi zdravom ljudskom razumu.
Ta bezumnost je dobila čak i prećutni legitimitet od strane perfidne svjetske politike koja je za nepojmljiva zlodjela i zločine učinjene prema Bošnjacima u Bosni i Albancima Kosova, unijela u politički a potom i pravni vokabular, termin: etničko čišćenje, kao da je riječ o nužnom odstranjivanju sa čitavih prostora dveju država Bosne i Kosova, nečeg nečistog i nezdravog što treba pošto-poto zbrisati da ne postoji, a ne o genocidu izvršenom nad domicilnim narodima koji imaju svoje hiljadugodišnje historije trajanja, čija je jedina krivica u tome što su sljedbenici islama.
To od strane pravednih ukleto vrijeme – vrijeme divljanja bezumnika, za koje je jedan od prvih njihovih vođa, Karadžić sa Durmitora, slavopojno izrekao krajnju bogohulnu misao, da je u tom njihovom mandatu i sam bog Srbin, bilo je; ništa drugo do vrijeme cvjetanja zla, vrijeme sakatih umom. Kud god su pošli, a pošli su kud god su htjeli, i činili sve što je njihovoj poremećenoj svijesti palo na um, za njima su ostajale samo krvave staze.
Zadnji čin tragedije bezumlja, čiji su vinovnici aktivni pripadnici iste te jugoslovenske vojske (tada Srbija i Crna Gora nijesu bile podijeljene), izvršen je tokom proljeća i ljeta 1999. godine, kada su presretali, lovili, i snajperima nemilosrdno ubijali: djecu, žene i starce, koji su; od iste te vojske bježali sa Kosova, ostavljajući cjelokupnu svoju imovinu, da kao izbjeglice nađu spas u Crnoj Gori, koja tada, po izjavama njenih zvaničnika nije bila u ratu.
Ubistva izbjeglica, kidnapovanja i torture
Ti putevi očajnika koji su gajili nadu da će prelaskom preko sniježne Hajle i okolnih planina naći utočište i spas u Rožajama i okolnim selima (većina njih su ovdje imali blisku rodbinu), natopljeni su njihovom nevinom krvlju, postali su: krvave staze, kako i svjedoči istoimena knjiga koju je kao vjerodostojno svjedočanstvo o ukletom vremenu i zlim ljudima; za štampu priredio, i objavivši istu, od zaborava sačuvao publicista Ali Daci.
Ova knjiga nam neporecivo svjedoči da su na Giljevom Polju ubijeni: Faruk Murati iz Trebovića, koji je imao svega 18. godina, čije je tijelo masakriranmo.
Ubijen je i Arif Arifaj, koji se nakon što je zbrinuo porodicu u kolektivnom smještaju – Fabrika papira “Dekor” – Rožaje, povratio na planinu da se pobrine o stoci. Imao je 40 krava i teladi. Uhvaćen je od strane vojske, da bi nakon torture bio ubijen i bačen u jednu rupu.
Knjiga nam svjedoči o ubistvu trojice braće Redžaj. Mehmet, Ajet i Hatem (ubijeni 21. maja u blizini sela Balotići).
Knjiga nam svjedoči o ubijenom starcu: Musa Redžaj, koji se čitav život bavio isključivo poljoprivredom i stočarstvom. Njemu su; prije nego su ga prebili, oteli 5000 maraka. Ubili su ga pred porodicom kojoj nijesu dali ni da ga sahrane. Za sedam punih nedjelja niko nije smio prići da uzme njegove posmrtne ostatke. U toj grupi izbjeglica u kojoj je bio i stari Musa Redžaj, bilo je 54 muškarca – izbjeglice. Svi su zarobljeni i odvezeni u andrijevačke tamnice, gdje su svirepo mučeni punih dvanaest dana i noći.
Knjiga nam svjedoči o ubistvi Muhameda Bljakaja, čiji je leš nađen tek 13. jula 1999. godine. Knjiga nam svjedoči o ubistvu starca koji se zvao Sadik Ramčaj, koji je umro vezanih nogu sa Alijom Bećirajem, koji je takođe umro od batina vojske Jugoslavije, a čije tijelo je bez traga izgubljeno.
Knjiga nam svjedoči o ubistvima na Hajli, gdje su snajperom ubijeni: Sokol Lajći, Ramo Lajći, i starica Tana Husaj. Sokol je imao svega 15. godina. A Tana Husaj punih sedamdeset.
Knjiga nam svjedoči o svirepim ubistvima u selu Kaluđerski Laz, gdje su ubijeni: Labinot Kastrati, jedinac među šest sestara. Imao je samo 14. godina. Milazim Pelaj. Starica Nemka Brahimaj, rođena Demić, majka petoro djece, koja je tada imala punih 69. godina. Ubijeni su:
trojica braće Brahimaj. Redžep, Mursel i Šerif.
Knjiga nam svjedoči o žrtvama; ljudima koji su se zvali: Afrim Gjuraj i Selim Kelmendi, ubijenu u selu Gornji Bukelj.
Knjiga nam svjedoči o kidnapovanju šesnaest Albanaca od strane vojske- kidnapovanje izvršeno: 18. 4. 1999. godine. (potpunije; str. 108).
Knjiga nam takođe svjedoči o zarobljavanju trojice muškaraca iz bratstva Mavraj, dveju žena i jednog djeteta. Žene i dijete su držani punih dvanaest dana zarobljene u planinskoj kolibi. Daut, Alija i Idriz Mavraj; “držani su puna četiri dana i noći neprekidno vezanih ruku i nogu, na snijegu pod klekama, bationajući ih s vremena na vrijeme”. Nakon toga su ih vojnim džipom odvezli u Novi Pazar. Pod izgovorom da su ih kao opasne neprijatelje države uhvatili u Novom Pazaru, odveli su ih pred sud, gdje su ekspresno osuđeni: “bez advokata i porote po 30 dana zatvora”.
“Tokom 25-to dnevnog boravka u novopazarskom zatvoru, susreću se i sa drugim kidnapovanim Albancima: Sabit, Idriz, i njihov otac iz Kline, druga dvojica rodom iz Mitrovice, koji su živjeli u Novom Pazaru.. (potpunije: str. 109).
Neporeciva vrijednost ove knjige kao historijskog dokumenta, koja se odnosi na vrijeme cvjetanja zla, sastoji se u toke što pored imena žrtava, sadrži i njihove fotografije, potpune biografske podatke. Knjiga sadrži i nepobitnu činjenicu da su u pitanju izbjeglice, a izbjeglice su po svim normama običajnog i važećeg prava kod svih civilizovanih naroda, zaštićena grupa, oni kojima se štiti i čuva; i čast, i obraz, i život, što nažalost ovdje to nije uvažavano.
Takođe knjiga sadrži potpune podatke svjedoke zločina: njihova imena, fotografije, iskaze. Knjiga sadrži i imena izvršilaca zločina. Dakle; knjiga Krvave staze sadrži sve bitne činjenice za pokretanje krivičnog postupka za zločine izvršene nad civilnim stanovništvom.
Sa svim ovim nepobitnim činjenicama blagovremeno su upoznati svi relevantni međunarodni subjekti, a takođe i javno mnjenje.
Sudski postupak i negacija zločina
Ovlašćeni od strane porodica i rodbine stradalih, advokati: Velija Murić, u ime Komiteta pravnika za zaštitu Prava i sloboda u Rožajama, i Zejnel Mekaj, iz Peći, u ime Odbora za zaštitu ljudskih prava i sloboda, podnijelu su prvu krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužiocu Crne Gore – za specijalnog tužioca, dana: 18. 04. 2005. godine. Dopunu krivične prijave na istu adresu dostavili su: 14. 04. 2006. godine.
Postupak je tekao godinama, da bi krajem decembra 2013. godine, svi optuženi za zločine učinjene nad civilima, bili oslobođeni, zato što po riječima sudije Boškovića, “nijesu dokazani navodi optužnice”.
Takva drska negacija zločina i to od strane sudije Vrhovnog suda jedne države, može se formulisati samo kao izrugivanje pravdi.
Knjiga kao neoborivo svjedočanstvo o bezumlju jednog vremena
Znajući kao nacionalno svjestan čovjek šta mu je nakon svega činiti, publicista Ali Daci, je; da bi napisao knjigu o tom sramnom vremenu i nedužnim žrtvama svojih sunarodnika, pitao svjedoke, skupio potrebnu građu, pa tek onda priredio i štampao knjigu sa jedinim opravdanim naslovom Krvave staze.
U knjizi je sve posloženo onako – kako knjiga takve tematike i treba da bude pripremljena. Ova knjiga će imati dug vijek trajanja, kao neoboriv dokaz da smo tih godina živjeli u vremenu sakatih umom.
Sve neka ostane zapisano
Kao pouka. Kao poruka
Onima koji će doći poslije nas
Sve Vam to kazuje pjesnik
Svjedok vremena.
(Promocija knjige Krvave staze, autor Ali Daci, Centar za kulturu Rožaje: 15. 4. 2015. god.).
