ŽIVOT I DJELO RIFATA KURTOVIĆA
„Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje žive, po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti srca“. (Trygve Gulbranssen)
Piše: Prof. dr. Šefket KRCIĆ
Otišao je iznenada iz pune snage svoga života. Zato je njegov odlazak sa ovog svijeta vidno bio primijećen na posljednjem ispraćaju na mezarju u Medarima, nedaleko od Sjenice 28. maja 2017. godine uz prisustvo više hiljada ljudi iz raznih krajeva nekadašnje zajedničke zemlje. Kakav je bio Rifat Kurtović, kao čovjek, sudac i zavičajac, najbolje svjedoče izjave, ljudi koji su ga poznavali od rane mladosti. „Rifat Kurtović je od osnovne škole, posebno kao gimnazilalac i student, pokazao svu svoju intelektualnu širinu i interesovanje za ljudska prava sandžačkog čovjeka. Bio je jedan od mojih najomiljenijih učenika“, izjavio je nastavnik Ćemal Halilović. Pune tri decenije sam poznavao sudiju R. Kurtovića, slovio je za izuzetnog čovjeka i profesionalca, kakva je bila rijetkost u pravosuđu R. Srbije, rekao je dr. Danilo Nikolić, istaknuti advokat iz Niša i jedan od bivših članova Vlade R. Srbije. „Živio je u svojoj sredini, ali je uspio da izgradi svoj profesionalni i ljudski lik i status“, istakao je, akademik E. Halilović. Otišao je sa ovog svijeta, jedan od najblistavijih figura Sandžaka danas – rekao je glavni muftija IZ u Srbiji dr. Mevlud ef. Dudić, predvodeći dženazu, pred velikim brojem prisutnih iz svih gradova Sandžaka, okruženja i Bosne i Hercegovine. Dr Saša Perišić je prijedložio da se ustanovi ”Udruženje sudija i pravnika Rifat Kurtović” jer se ovaj značajni pravni poslenik životom i djelom potvrdio kao izuzetna dostojanstvena ličnost, koja će se pamtiti.
Iz aktivnog života, iznenada je otišao na ahiret Rifat Kurtović 27. maja 2017. godine, vrsni sudija i eminentni sudija, uzoran član porodice i bratstva Kurtovića i njihov najpouzdaniji oslonac. Ostavio je za sobom dubok bol svojih najbližih. Haber o Rifatovom iznenadnom preseljenju na ahiret, brojno je potresla broje sudije, advokate, pravnike i uopće inelektualce, ne samo u Sjenici, već i u regionu Sandžka i šire u okruženju nekadašnje zajedničke zemlje, sa kojima je on surađivao i prisno održavao kolegijalne i prijateljske odnose. Prema tome, pisati o Rifatu Kurtoviću, nije samo etička dužnost, već više prijateljsko saosjećanje, koji za ovu jedinstvenu ličnost se vezuje njegova historijska borba sa diktatorskim režimom, koji je bio posebno izražen u Sjenici, daleko od medija i javnosti s težnjom uklanjanja suda u ovom kraju. Ako jedno mjesto, bez obzira na broj žitelja okupi na dženazi duplo veći broj prisutnih, nego što ima Sjenica građana onda ta ličnost zavređuje mnogo veću pažnju. Jer, Kurtović je to zaslužio da mezarje na Medari ne može primiti sve koji su pristigli da se sa njim oproste.
Sudija sa bogatom biografijom
Rifat KURTOVIĆ (1956-2017), sudija, pravnik i publicist, rođen je 23. aprila 1956. godine u selu Sugobine, kod Sjenice u Sandžaku. Roditelji: Juso i Pemba, rođena Rožajac. Osnovnu i srednju školu Gimnaziju, završio u zavičaju, a studije prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Pohađao je i postdiplomske studije iz oblasti prava, na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Biran je za sudiju Osnovnog (1985) i Višeg suda u Novom Pazaru i obavljao je funkciju predsjednika Osnovnog suda u Sjenici. Preselio je iznenada na ahiret 27. maja 2017. godine u 61. godini, u svojoj bašči, kraj pčela, gdje se obično rekreirao i odmarao poslije teških sudskih rasprava u selu Gojne, nedaleko od Sjenice. Prema mišljenju dr. Danila Nikolića, zamjenika ministra pravde R. Srbije, R. Kurtović je važio za temeljnog pravnika i sudiju, koji je za vrijeme, velike krize sudova u R. Srbiji, „znalački postupio da se sačuva Osnovni sud u Sjenici“. Izuzetno je volio zavičaj. Kurtović je zanačajno doprinio da se konstituiše Osnovi sud u Sjenici, čime je otklonjena jedna od historijskih nepravdi za ovaj kraj. Sam Kurtović je isticao, da su to bili historijski dani za opštinu Sjenica, jer je nakon četiri godine pauze, počeo ponovo da radi ova institucija kao pravosudni organ. Prema mišljenju mnogih zvučnih kolega, Kurtović je vodio sporove za veoma teška krivična djela i u svim situacijama je ostao dojstojanastven i nepristrasan, kao pravnik, sudija i kao čovjek. Do kraja je ostao humanista, što je vrlo teška pozicija. Slovio je kao izuzetan pravnik i čovjek. Imao je jednu široku suradnju sa brojnim kolegama, ne samo iz regiona Sandžaka, već iz Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, što najbolje svjedoči njegov ispraćaj, kojem je prisustvovalo više hiljada ljudi.
U Sandžaku se ne pamti takva dženaza, gdje je bilo prisutno duplo više građana iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Novog Pazara, ostalih mjesta Sandžaka, nego što Sjenica ima stanovnika, kao je da je bio državnik od ugleda, tako su ljudi mu odali dužnu pažnju. Povorka dženaze je na mezarje Medare stigla, a u gradu još je bilo ljudi kraj džamije, koji su bili u koloni. Jednom rječnu, Rifat Kurtović je bio izuzetan, ne samo sudija, intelektulac, već i čovjek. Njegov prerani odlazak sa ovog svijeta je gubitak ne samo za porodicu, već i za grad Sjenicu i Sandžak u cjelini.
Sagledavanje sudske djelatnosti R. Kurtovića
Riječi priznanja od kolegijalnog svijeta
Uz Kurtovićev metod vođenja sudskog postupka, naišli smo na brojne komentare i pohvale na njegovo umijeće odmjeravanja i odlučivanja pravde za druge. Imao je puno razumiejvanja za sve stranke u postupku, zbog čega je postigao i zapažene rezultalate. Međutim, zaobiđle su ga mnoge nagrade koje je zaslužio u svojoj struci. Međutim, više od tih nagrada su riječi koji slijede, koje svojedoče o njegovom sudskom i pravednom postupku.
O Kurtovićevom životu i radu, na najpohvalniji način izrazili su se značajni pojedinci, koji su ga izuzetno poznavali:
Dr. Mevlud ef. Dudić, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji, opraštajući se od merhuma sudije R. Kurtovića, je posebno naglasio: Teško je naći prave riječi, koje bi poslužile Rifatovoj časnoj porodici za utjehu. Allah merhumu da podari džennet, a svima njima sabur. Sveukupna djelantost sudije Rifata Kurtovića, zavrijeđuje pažnju, ne samo pravosudnih organa, već i građana u cjelini u Sandžaku i šire. On nije buo samo sudija, već i značajan intelektualac našeg vremena. Neka mu se dragi Allah smiluje i podari lijepo mjesto u džennetu.
Ćemal Halilović, profesor maternjeg jezika iz Sjenice – „Rifat Kurtoviće je od osnovne škole, posebno kao gimnazilalac i student, pokazao svu svoju intelektualnu širinu i interesovanje za ljudska prava sandžačkog čovjeka. Bio je jedan od mojih najomiljenijih učenika. Kao pravnik i sudija, koliko sam zapažao u gradu Sjenici i Sandžaku, Rifat je bio izuzetan hrabar čovjek, pravi profesionalac, bez obzira na opasnosti, koje su dolazile u samim procesima, a znam da je bilo brojnih problema. Rifat je znao znalački da izađe iz opasnosti i da održi svoj nivo, zato što je bio, prije svega, jaka ličnost. (…) Zatim je Halilović iznio jedno prisjećanje, koje zavrijeđuje pažnju.
Te, sada već daleke 1970. godine našao sam se u ulozi nastavnika maternjeg jezika, u školi „Vuk Karadžić“ u našem zavičaju u Kladnici. Sa puno radoznalosti ušao sam u odjeljenje osmog razreda, gdje sa ostalim vršnjacima i vršnjakinjama našeg kraja bio i naš Rifat Kurtović. Već prvih dana, sa lica tih mojih đaka oslikavala se znatiželja, šta dalje, kako ostvariti snove, kako zakoračiti u budućnost, šta biti, šta postati? Naš Rifko je još tada bio u grupi najboljih, najmaštovatijih i najradoznalijih. Tada nije bilo lahko nastaviti školovanje. Jer, naši roditelji su smišljali rješenja i i usmjeravili nas da idemo tamo gdje je linija otpora veća. Znali su se uz Božji pomoć, jedno znanjem možemo suprotstaviti životnim problemima i nedaćama. Već naredne godine, pošto je položio prijamni ispit, Rifat je upisao Sjeničku gimnaziju. Njemu ništa nije bilo teško, nije priznavao poraze ili neuspjeh. Vrijeme je odmicalo i uspješni gimnazijalac Rifat Kurtović osmislio je da „pogura“ najteža vrata Sarajevskog univerziteta, nadaleko poznatog i priznatog Pravnog fakulteta na obali Miljecke. Ja, kao jedan od njegovih privih predavača, bio sam sretan kada je u rekordnom roku Rifat Kurtović završio studije na Pravnom fakultetu, jer sam znao da će poslove djelioca pravde i prava obavljati netko tko je, nadasve, dobar čovjek. Tako je i bilo. Za kratko vrijeme, zadobio je povjernje sugrađana naše Sjenice, jer je u Sjeničkom sudu, proveo svoj radni vijek. Svoj uspjeh krunisao je i ulogom predsjednika Osnovnog suda u Sjenici, na odgovornom mjestu, gdje ga je zatekao poziv Svevištnjeg Stvoritelja. Pored ostalih plemenitih osobina, pratile su ga vrline: jednostavnost, iskrenost i dobrota – rekao je između ostalog njegov nastavnik Ćemal Halilović.
Akademik prof. dr. Enver Halilović, filozof, rodom iz Sjenice, ranije rektor Univerziteta u Tuzli, sada direktor Zavoda za akreditaciju visokog školstva Bosne i Hercegovine, se vrlo sjeća druženja sa Rifatom Kurtovićem, i da mu je teško došao njegov prerani odlazak sa ovog svijeta.
– „Moj bliži rođak, a posebno prijatelj, Rifko je bio plemenit i vrlo tolerantan čovjek. Imao je razumijevanje i za ono što je bilo teško prihvatiti. Tako je imao razlog da bude nadmen, po svom porodičnom porijeklu i durštvenom statusu. Bio je svakom vrlo dostupan i susretljiv. Lijep porodični odgoj održao je do zadnjeg trenutka života. Uz visok stupanj racionalnosti, bio je i osjećajan čovjek. Držao je do riječi i prijateljstva. Vjerovao je ljudima. Kao iskren čovjek, drug i prijatelj, imao je širok krug ljudi, koji su imali povjerenje u njega. Živio je u svojoj sredini, ali je uspio da izgradi svoj profesionalni i ljudski lik i status“ – istakao je između ostalog, akademik E. Halilović.
Radivoje Zeković, sudija Višeg suda u Bijelom Polju, je školski kolega, sa kojim je studirao pravne znanosti na Sarajevom univerzitetu. „Dragog kolegu, sudiju Rifata Kurtovića, iz Sjenice, pamtim ga iz studentskih dana, kao osobenog intelektulaca, vedrog i otmjenog lika i držanja. Svaki kontakt sa njim je bio posebno dragocjen, jer je ulijevao besprekorno povjerenje. Za mene je to bila velika čast, imati takvog kolegu za poznanika, a ne samo imati ga kao prijatelja. Bez obzira što je prošlo više od tri decenije od našeg studiranja, njegov otmjeni lik je uvijek prisutan u mom srcu“ – rekao je između ostalog sudija Zeković.
Prof. dr Mladen Vukčević, predsjednik Visoko sudskog savjeta Crne Gore i redovni profesor Pravnog fakulteta, Univerziteta “Mediteran” u Podgorici, u svojoj specijalnoj izjavi, naslovljenoj “In memorijam” – na Rifata Kurtovića, predsjednik Osnovnog suda u Sjenici, je zjavio:
Dugogodišnja prijateljstva nijesu uvijek zalog da upoznate nekog čovjeka, njegov lični i profesionalni profil. Za one koji su odabrani, a takav je bio i sudija Rifat Kurtović, dovoljno je kraće vrijeme, druženje i razgovori o temama koji oblikuju život, posebno o onima kojeimaju pravničku dimenziju. Sudiju Kurtovića sam upoznao preko njegovog dostojnog nasljednika Rejhana, čiji sam rad pratio od postdiplomskih studija doprofesure na Pravnom fakultetu. Već pri prvom susretu bila mi je jasna njegova privilegija da odraste u porodici uglednih pravnika, oca sudije i majke advokata, kao i spremnost da nastavi da širi porodičnu pravničku misiju. U to su me uvjerili razgovori sa Rifatom koji su sezali od zagonetki našeg pravničkog esnafa do problema koji se odnose na život običnih ljudi. U našim preispitivanjima nizali su se iskazi o ljudima i međuljudskim odnosima, o međuetničkom i međuvjerskom razumijevanju, o našim balkanskim usudima. U tim prigodama imponovala mi je njegova razložnost i analitičko promišljanje, uvijek protkano čovjekoljubljem i časnošću. To je posebno plijenilo jer je dolazilo od čovjeka bogatog ličnog i profesionalnog iskustva, koji je decenijama u sudnici odmjeravao činjenje i nečinjenje i primjenjujući pravo težio pravdi kao njenom idealu. O svom zavičaju, o svojoj Sjenici, pričao je s optimizmom uprkos ekonomskoj zbilji koja se surovo poigrala sa ovim krajem. Upravo je čvrstina ljudi koji su opstajali na isto takvom prostoru budila njegovu nadu da će se obnoviti privredni život, da će doći do zamaha za novi razvoj. To je bio dio njegove ukupne vizije u čije je ostvarenje ugradio savjesno vršenje sudijske funkcije i obavljanje dužnosti predsjednika suda.
Vjerujem da su ove riječi prisjećanja mali prilog u spisku svega dobrog što je obilježilo životni put sudije Kurtovića, od rođenja do dana kada nas je napustio. Ostao je njegov zavjet porodici i prijateljima, da je prva dužnost štititi osnovne vrijednosti – pravdu, slobodu, mir i dostojanstvo, kako je on to predano činio čitav život. Ono što možemo i trebamo jeste da čuvamo sjećanje na ovakve ljude, oni su mjera ljudskog življenja i putokaz svima koji žele da svijet bude humaniji i pravedniji – su riječi oproštaja prof. M. Vukčevića, od svog prijatelja.
Safet Čolović, advokat iz Sjenice – „Rifat Kurtović je bez sumnje bio meni jedan od najbližih prijatelja i kolega. On je mlađi od mene. U Osnovni sud je došao da radi, sjećam se 6. maja 1985. godine, upravo dana kad sam ja prestao da budem sudija i aktivirao svoj profesionalni advokatski angažman. U svim domenima naše profesionalne i ljudske saradnje, Rifat je bio čovjek parekselans. U svim situacijama, nastojao je da pokaže svoju pravnu i bošnjačku etiku i svoj ponos ovog kraja. Pamtiću ga do kraja života. Smatram da je prerano otišao sa ovog svijeta. Njegovim odlaskom ostala je velika praznina u pravosuđu, ne samo grada Sjenice, već Sandžaka i R. Srbije,“. Zavšio je svoj sjetni prijateljski iskaz S. Čolović.
Prof. dr Izet Eminović, univerzitetski profesor iz Sarajeva, svoj odnos prema prijatelju merhumu je izrazio, pozivajući se na glasovitu misao Trygveja Gulbranssena: „Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje žive, po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti srca“.
Dragi Rifko, sretni smo i ponosni što si bio dio naše sredine i naših života. Tvoj lik i djelo ostat’ će dio ovog društva i vremena, a tvoja dobrota i plemenitost predstavljaju kulturno i duhovno blago Sandžaka. Zauvijek ćes biti upamćen po svojim ljudskim karakternim crtama, svojom veličinom, otmenošću, posebnošću, plemenitošću, dobrotom, čistoćom duše… Svojom stručnošću i briljantnom intelektualnom logikom nesebično si pomagao svojim sugrađanima u rješavanju tekućih problema. Svi mi koji smo boravili u tvom kabinetu, izlazili smo sa istim zaključkom da je čovjek puno pametniji kad izlazi od „Velikog kadije“. Zauvjek ostaješ u našim srcima, sjećanja na tebe ne blijede, a uspomene će trajati vječno, – izjavio je između ostalog, prof. dr Izet Eminović.
Prof. dr. Savo Marković, nekadašnji savezni ministar pravede SRJ i redovni profesor Pravnog fakulteta, Univerziteta „Meridijana“ iz Podgorice. – Svoje sjećenja na sudiju Rifata Kurtovića je saopćio na sljedeći način. Žalim za preranim odlaskom kolege i prijatelje kolege Kurtovića. Bio je ličnost kojeg sam izvanredno, malo je reći koga sam cijenio i poznavao. Ono što ću reći, je najmanje što mogu u ovom trenutku da izjavim. Ja želim direkno da pođem kod njegove porodice u Sjenicu i da na taj način pokažem svoju prvrženost u očuvanju prijateljstva. Što se konkretno tiče Rifatovog lika, u mojim očima, on je bio blistav jedinstven. Od završetka sudija prava, u Sarajevu na dalje, on je važio za eksperta prava i vođenja sudskog postupka. Bio je dostojanstven i perfektan kao čovjek i kao pravnik. Čitavog svog života, bio je vezan za rodni kraj Sjenicu, gdje se može smatrati zatočenikom pravde. Njegovim preranim odlaskom, nije samo veliki gubitak za njegovu porodicu, već i gubitak za oblasti Pešter, Sandžak, Srbiju i šire. Jasno, teško mi je govoriti na ovu temu. Njegovim odlaskom ostala je velika praznina u pravosuđu i šire. Nadalje, teško je pronaći takvu ličnost koja će stati stameno i sigurno na njegovo mjesto, kao što je bio naš Rifat. To je bio čovjek i pravnik koji je uvijek imao prave i istinite ideje. Spadao je među vrijedne ljude od struke, pravde i sudske perfekcije. Krasile su ga broje ljudske vrline, prvenstveno pravda, znanje i hrabrost. Bez obzira na događaje i umor, uvijek je bio svjež i dobrobitan za sve stranke u postupku, rekao je između ostalog prof. dr. S. Marković.
Prof. dr. Sefer Međedović, istaknuti advokat i profesor Univerziteta u Novom Pazaru, koji je obnašao fuknciju dekana Pravnog fakulteta – Bio sam veoma žalostan, kada sam saznao vijest o smrti gospdina Rifata Kurtovića, jer sam ga poznavao kao oca, kolege Rejhana Kurtovića, inače mog studenta. Znam ga kao veoma savjesnog i preranog sudiju. Često smo razgovarali o pozivu sudije i o pravničnom pozivu uopće. Dopao mi se u širenom pogledu. Bio je veoma principijelan i pravnički izgrađen. Rifat Kurtović, kao sudija i intelektulaca, prije svega bio je izuzetan čovjek. Pripadao je najelitnijem krugu pravnika. Do tog zaključka sam došao prilikom brojnih susreta, rasprava i razgovora, prilikom druženja. Uočio sam da je izuzetno bio vezan za pravni sistem i u tome je nalazi svoj životni izazov za rad i suradnju sa drugima. Sjeničko i Pravosuđe Srbije uopšte, smrću Rifata Kurtovića, izgubilo je uzornog pravničkog pregaoca. Konkretno, nisam imao rasprave kao advokat u sudu, gdje je radio sudija R. Kurtović, ali moj dojam je na osnovu višegodišnjeg zapažanja i saradnje. Iz tih razloga smatram da je njegov prerani odlazak, veliki gubitak, ne samo za porodicu, već i za sjenički kraj, su Međedovićeve riječi utjehe
Prof. dr. Petar Bojović, profesor Beogradskog univerziteta, povodom iznenadne smrti sudije Rifata Kurtovića je rekao sljedeće: Povodom Vaseg vecerasnjeg telefonskog poziva, a u vezi mišljenja o Rifatu Kurtoviću, sudiji, od mene možete čuti samo najljepše riječi. Gospodina Rifata Rifka Kurtovića poznajem skoro desetak godina. Bio mi je kućni prijatelj i dolazio je, sa porodicom, u stanu kod mene na Novom Beogradu. Poznavao je moju suprugu, djecu, roditelje, ali i širu familiju. Susretali smo se na raznim mestima od Novog Pazara i Sjenice do Beograda i Sarajeva i različitim povodima, tako da sam imao prilike da ga upoznam kao prijatelja, roditelja, supruga ali i kao pravnog stručnjaka. Ostavio je na mene utisak odgovornosti i predusetljivosti prema prijateljima, ozbiljnosti i velike emotivnosti prema porodici, profesionalnosti i posvećenosti u poslu. Njegova radni elan, stručnost i iskustvo, organizovanost i preduzimljivost, bili su pokretac ali i putokaz porodici i prijateljima da mogu biti ponosni na njega. Na žalost, prerana smrt ga je prekinula, da završi mnoge poslove i dočeka još puno lepih i radosnih stvari u životu. Podržavam predlogda se u Sjenici formira Udruženje pravnika ,sudija …”Rifat Kurtović”. – rekao je između ostalog, dr. P. Bojović.
Književnik Emin Hadžifejzović iz Sjenice, o sudiji Rifatu Kurtoviće se veoma pohvalno izrazio. Jedan je od prvih prijatelja, koji se nakon njegove iznenadne smrti, oglasio na fejsbuku, izražavajući svoju indignaciju, kako gotovo ne može shvatiti da Rifata više nema. „Kao prosvjetni djelatnik i kao građanin Sjenice, sticajem okolnosti, izabran sam prije više od deset godina za porotnika Osnovnog suda u Sjenici. To je bila prilika da sam bio u Sudskom veću u brojnim raspravama pred ovim Sudom, gdje je presedavao rahmetli sudija Rifat Kurtović. Bilo je i teških rasprava, u koje se danas ne bih upuštao, ali interesantno je spomenuti kakva je bila jedna moja uloga u tom većanju, nakon održanih rasprava. Obično su porotnici osobe i ljudi, koji ameniju ono što predsjednik Sudskog veća procjeni i što njegova savjet i propisi nalažu. Ja sam bio svjestan te činjenice i nisam se mnogo miješao u taj dio posla. Međutim, sudija Rifat Kurtović me je svojim primjerom rada ubijedio da nije sve tako, kao što misle drugi. Više puta se događalo da je nakon njegovog vijećanja i prijedloga za odmjeravanja kazne po činiocu krivičnog djala, ujutru bi me pozvao i posavjetovao bi se sa mnom, iznoseći stav, zatim, pitajući me, da nije pretjerao sa izrečenom kaznom, koja se ticala broja godina i mjeseci. To nije jednostavno, niti pak prijatno, da čovjek odleži i odsluži zatvor, a da je kriv ili manje krivi, ili opće da nije izvršio krivično djelo. Takav stav me je posebno obradovao, jer je to bila prilika da mnogim porodicama, koji su tužioci prosto montirali procese, da izađem u suster. Na taj način sudija Rifat Kurtović, je pokazo da ima svoj izgrađen moral, te stavove i principe, koje ga moraju razlikovati od svih sudija koji su službovali u Osnovnom sudu u Sjenici i u Višem sudu, odnosno Okružnom sudu u Novom Pazaru. Bez sumnje, sudija Rifat Kurtović ne samo da je posjedovao izuzetno znanje iz prava, već je imao jedno igrađeno pravno iskustvo, koje mu je mnogo pomoglo u vršenju ove ozbiljne državničke povjerene zadaće. Vjerujem da ću se skoncentrisati, na temelju mog iskustva i pamćenja, da registrujem brojne primjere i sudijske djelatnosti Rifata Kurtovića, i da to objavim u posebnoj priči ili raspravi, koja će biti organizirana povodom nekog jubileja vezanog za njegov život i rad. Najkraće rečeno, Rifat Kurtović, je bio pravnik i sva njegova uža porodica bili pravnici, supruga advokat, sin pravnik, nastavnik prava na Univerzitetu, snaha pravnik. Bio sam više puta u prilici da budem njihov musafir, i uvijek je kod njih vladala pravna intelektulana atmosfera. Rifatov prerani odlazak je ostavio veliku prazninu u pravnom i intelektualnom životu sjeničkog kraja“, rekao je između ostalog pisac Emin Hadžifejzović.
Nadica Jovanović, sudija iz Kragujevca i bivši član Visokog savjeta sudstva R. Srbije je izjavila, da je s bolom primila vijest o iznenadnoj smrti svog kolege i prijatelja Rifata Kurtovića. „Sudija Rifat Kurtović je kao sudija i kolega bio izuzetna ličnost kojeg sam visoko respektovala. Doista mi je žao što je prearano otišao, jer je njegovo iskustvo dragocjeno, koje je mogao pretočiti u više knjige, koje bi bile dragocjene mladih pravnika, posebno sudija. Ja bih imala mnogo toga da kažem o kolegi Kurtoviću, ali sam spriječena i dodatnim problemima koje lično imam. Nadam se da ću naći vremena da napišem o sudiji Rifatu jedno veće oproštajno slovo, jer je on to zaslužio u svim dimenzija svog profesionalnog i ljudskog rada“ – kazala je između ostalogu sudija N. Jovanović.
Dr. Ilija Zindović, predsjednik Apelacionog suda u Kragujevcu i profesor Univerziteta – „Bio je izuzetno precizan kao sudija i kao čovjek. Plenio je moju ljudsku i pravničku pažnju. To me je i obavezivalo, kada sam saznao da je preminuo. Doista, bilo mi je mnogo žao. Kad sam došao u Sjenicu na sahranu, tu sam vidio mnogo svijeta, mnogo više nego što u običajeno u oakvim ceramonijama. Sreo sam se sa mnogim kolegama i prijateljima. Bili smo mnogo tužni zbog njegovog preranog odlaska. Ono što mogu kažem iz stručnog ugla, R. Kurtović je čitav svoj život bio vezan za sud i pravosuđe. Krasile su ga mnoge vrline, čestitiost, istrajnost u radu, pravičnost i ispred svega, ljudskost. Svim svojim bićem ispoljavao je svoju izgrađenu čovječnost, koja je bila sastavni dio njegovog profesionalizma i slobodnog načina života. U radu je ostvarivao izuzetne rezultate. Poznato mi je sudskih izvještaja, da je znao vrlo često da premaši mjesečnu normu rada dva ili tri puta, a takvih sudija je doista malo, posebno u Srbiji, kada slijedi jedna opća reforma sudstva“ – su riječi dr. I. Zindovića.
Dr. Danilo Nikolić, advokat iz Niša – „Pune tri decenije sam poznavao sudiju R. Kurtovića. Slovio je za izuzetnog čoveka i profesionalca, kakva je bila rijetkost u pravosuđu R. Srbije. Bio je izuzetno vezan za sud, gdje je dolazila njegova elokvencija i savjesnost, da obrti pažnju na sve stranke u postupku. Bio sam čak u prilici da se uvjerim u njegovo veoma ozbiljno vođenja sudske rasprave. Bio je dostojanstven i hladan i kad je prosuđivao teškim krivičnim djelima. Jasno, bio je naš Rifat, Rifko, kako smo ga od milja zvali, na visini profesionalnog zadatka. Bez obzira što ja živim u Nišu, on je bio u Sjenici, mi smo ostvarivali punu kolegijalnu i prijateljsku saradnju“ – rekao je između ostalog dr. D. Nikolić.
Prof. dr. Halid Kurtović, dekan Pravnog fakulteta, Univerziteta u Zenici – Rifat je osoba i ličnost kojeg sam mnogo volio i sa kojim sam se mnogo družio, bez obzira što je bio šest godina mlađi od mene. Bez sumnje, bio je oličenje časti ugleda i pravde. Najkraće rečeno, borio se za pravdu i istinu. Iza svake presude je stojao sa svom pravnom argumentacijom. Većina njegovih odluka, riješenja, malo je reći većina gotovo sve presude su bile potvrđene od Drugostepenog suda. On je kao sudija i čovjek djelovao originalno, precizno u jednom biću je stvorio i pravno i moralno djelovanje. Vjerujem, da će ove moje navode vaši sugovornici potvrditi, rekao je između ostalog, prof. dr. H. Kurtović.
Jelica Stanić, predsjednica Osnovnog suda u Priboju,- поводом смрти председника Основног суда у Сјеници Рифата Куртовића je dala sljedeću izjavu: Драгог колегу Рифата Куртовића упознала сам почетком 2014. године у време када су почели са радом новоосновани судови, поред осталих и овај суд и Основни суд у Сјеници. У то врijеме обоје смо били постављени за вршиоце функције председника судова a у мају месецу исте године изабрани смо за председнике истих судова. Дjелили смо исте бриге које су имали ново основани судови јер су наши судови били опремљени недовољном и неодговарајућом техничком опремом са недовољним броја судија и неодговарајућом квалификационом структуром запослених. Kao старији колега, са више искуства него што сам ja имала , много ми je помогао у раду и несебично преносио своја искуства и рjешења у текућим проблемима у организацији рада суда и no спорним правним питањима у различитим материјама у којима смо поступали. Тако je могао да поступа само добар човек какав je сада покојни Рифат Куртовић био.
Радовала сма се сваком сусрету са њим на службеним састанцима и саветовањима на којима смо учествовали. Увек je имао нешто ново да саопшти и пренесе како je решио одређени проблем у раду. Вест о његовој смрти примили смо са неверицом и тугом. Жао ми je што нисам присуствовала испраћају драгог колеге јер у време његове смрти и сахране нисам била у Србији.
Miljkan Karličić, nekadašnji urednik Beogradskog Studenta, a sada ugledni advokat iz Beograda, rodom iz Sjenice, se u svojoj izjavi koncentrirao na tezi, koja se odnosi na izuzetnu Kurtovićevu odgovornost u profesionalnom radu. „Sa Kurtovićem sam imao uvijek korektnu profesionalnu i prijateljsku saradnju. Bio je izuzetan stručnjak i čovjek. Bila mi je čast i veliko zadovoljstvo, što je moj zavičaj Sjenica, imao takvog izuzetnog kadra u sudu, na čijem je čelu bio Rifat Kurtović. Bez obzira koliko i šta da kažem, to je premalo, da izrazim suštinu njegovog ljudskog i sudijskog lika – naglasio je M. Karličić.
Zlatan Kurtović, sudija Višeg suda i advokat iz Novog Pazara – Kada je u pitanju moj odnos prema Rifatu, mogu reći, da sam ja izgubio lično, ne samo velikog brata, već i velikog prijatelja i kolegu. Od rane mladosti bili smo veoma bliski. On je bio izuzetno radoznao. Bio sam stariji od njega. I ranije sam se upisao na studije prava u Sarajevu. Tako nas je život nosio i približavao. Iz našeg dugogošinjeg druženja, ostalo mi je upečatljivo, da je bio veoma obziran, ne samo prema meni, već i prema drugima, u skladu sa odabranim pozivom, putem prema istini i pravdi. Na osoben način je doživljavao vrijeme u kojem smo živjeli. U ovom trenutku želim da se izrazim u duhu pravne filozofije. On se trudio ne toliko da čini dobro, koliko da bude dobar, ne toliko da svijet volimo da bude čist, jer je shvatao da duša čovjeka živi kao u staklenom sudu, jer i taj sud čovjek može da oprlja, a možda da ga održi u čistom stanju. On je gledao čistoću stakla, da je za njega bilo važno, koliko je bilo staklo čisto tog suda, toliko svijetli, kroz njega svijetlost istine, kojeg svjetli, ne samo njemu, već i drugima. Iz toga razloga, njegov životni zavjet je bio, da drži svoj sud u čistoti. Samnom je lijepo uvijek govorio, da ne uprljamo sebe, i da ćemo kao takvi biti svjetlost i da ćemo kao takvi svijetliti i drugim ljudima i biti njihov životni putokaz (a zatim je zastupio zastoj u grlu Zlatana Kurtovića, da od bola nije mogao dalje govoriti o Rifatovoj borbi za istinu i pravdu u sudskoj djelatnosti, napomena Š.K.).
Sećanje na sudiju Rifka Kurtovića
Dr. Saša Perišič, šef pravne službe Kliničkog centra u Beogradu, sjećanje na sudiju Rifata Kurtovića je predao u pismenoj formi: „Beskrajno sam tužan gubitkom pravog prijatelja i kolege pravnika, Rifata Rifka Kurtovića i iskreno saosećam sa ogromnim bolom njegove porodice. Sudija Rifko je bio jedan od rijetkih ljudi Sandžačke regije koji je imao veoma izraženu široku intelektualnu i ljudsku dimenziju.Čitav svoj radni vek posvetio je pravdi i pravičnosti, što je išlo uz njegov istančani karakter i narav koju imaju rijetki a tako pošteni ljudi.
Vjerujem da je kao istaknuti intelektualac obavljajući uvijek i samo poslove u interesu države i njenih građana , a nikako u svoju korist, zaslužio posthumno odlikovanje gradova kojima je darivao sebe čitavog a to su Novi Pazar i Sjenica odakle je prerano otišao kao predsjednik Suda. S obzirom da je dao nemjerljiv doprinos u demokratizaciji našeg društva kroz svoj sudski i stručni rad, time je na direktan način stekao uslov da ministarstvo pravde kojem je pripadao pokrene proceduru za odlikovanje preminulog sudije Kurtovića koji to i nesumnjivo zaslužuje. Odlazak dragog prijatelja i sudije Rifka Kurtovića ostavlja veliku prazninu u porodici prije svega, u svakodnevnom radu i životu kolega pravnika i sudija, čitave regije i naposletku iskrenih prijatelja koji su ga voljeli i doživljavali na poseban način, pri tome sebe ubrajam u krug ljudi kome će mnogo nedostajati. U cilju očuvanja lika i djela dragog prijatelja prijedlažem da se ustanovi institucija ,,Udruženje sudija i pravnika Rifat Kurtović“ koji bi okupio eminentne sudije i pravnike. Njihov zadatak bio bi, da jedanput godišnje u Sjenici organizuju stručni seminar sudija i pravnika i na taj način sačuvaju sećanje na dragog prijatelja od zaborava. Lično smatram da ova plemenita ideja može da bude ostvarena jer sećanje na našeg kolegu i prijatelja dostojno mogu da prenose njegov sin doc dr Rejhan Kurtović i njegovi sinovi.
Ponosan sam što sam imao prijatelja kao što je sudija Rifko Kurtović i u to ime Večna mu slava i hvala za sve što je učinio za društvo kojem je pripadao.Amin. –Rekao je između ostalog, doc.dr Saša Perišić , načelnik zdravstvene administracije i nemedicinskih poslova Klinike za infektivne i tropske bolesti,Klinički centar Srbije.
Dr. Aladin Šemović, sudija Višeg suda u Novom Pazaru i univerzitetski profesor,
Vijest o iznenadnoj smrti sudije Rifata Kurtovića dočekao sam sa velikom žalošću. Sa njim nisam imao prilike da sarađujem u istom Sudu, jer u periodu kada sam ja izabran za sudiju Višeg suda u Novom Pazaru, on je izabran za predsjednika Osnovnog suda u Sjenici. Međutim, ono što znam jeste, da je bio izuzetno predan radu i da je uvijek bio raspoložan za pravničke debate. Svoje dugogodišnje sudijsko iskustvo je nesebično dijelio sa mlađim kolegama u želji da im pomogne u razumevanju i rjiševanju složenih pravnih pitanja. Također, znam da je u teškim životnim situacijama bio istrajan i dostojanstven, što je danas zaista rijetkost- istakao je dr. A.Šemović.
Mesud Šmrković, advokat iz Novog Pazara – Rifat Kurtović, bio je prije svega, na samom početku da kažem, izuzetan čovjek i vrlo precizan pravnik. Ono što je karakteriziralo njegovu ličnost, jeste razumijevanje i umijeće pristupa prema svakoj stranci u Sudu, bez obzira da li je pitanju bilo koja stranka. On je njegovao lijep pristup, i prema tužiocima, i prema vještacima, optuženom. Krasilo ga je jedno izuzetno strpljenje, da svojim umijećem, kako bi se From izrazio, da sasluša druge. Na taj način je dolazio do cjeline o problemu čiji postupak je vodio. Kao advokat, bio sam u više navrata u prilici, da sudjelujem u raspravi u kojem je presjedavo R. Kurtović. Njegova rasprava je bila malo remek djelo pravne teorije i prakse. Ja sam to u cjelosti posmatrao i vodio brižno bilješke o njegovom postupku. Nastojao je da bude objektivan i da ne pokaže nikakvu prvrženost ili pristrasnost bilo kojoj stranci, već u domenu istine i pravde vodio je korektno sudski postupak. O tim njegovim sudskim raspravama, sam dugo razmišljao i o načinu kako je stekao veliko sudsko iskustvo, koje je proizilazilo iz njegovih moralnih odnosa i veza sa pravom. Prema mojim saznanjima, ne samo na temelju rasprava gdje sam ja sudjelovao, preko 90 odsto, Kurtovićevih presuda je potvrdio drugostepeni Sud. Možda je sve to na najbolji način shvaćeno od drugih ljudi pa su u velikom broju prisustvovali njegovom posljednjem ispraćaju na putu za novi svijet – potencirao je u svom iskazu između ostalog, advokat M. Šmrković.
Stojan Srećković, predjednik Suda u Raški – Pokojni kolega Rifko, je bio izuzetan čovjek, sudija i predjsednik Suda. Mi smo ista generacija, iste godine (1985) smo startovali sa radom u Osnovnim sudovima, on u Sjenici, ja u Raški. Poznavali smo se pune 32 godine, tj. od početka našeg službovanja. Dakle, sarađivali smo više decenija, to nije malo, ali nas je on iznenada rano napustio! Žalim zbog toga. Super korektno smo sarađivali druženje u Sjenici; Raški, Beogradu. Žao mi je što je otišao sa ovog svijeta, ali ostaće trajno u našem sjećanju – rekao je između ostalog, gospodin Srećković.
Mr. Naser Bakić, doktorant, novinar i književnik sa Pešteri, jedan je od prvih koji se oglasio na svom sajtu povodom iznenadnog preseljenja sudije Rifata Kurtovića. Sandžak je izgubio pravednog sudiju, kojeg nije mogao niko podmititi, niti na bilo koji način uticati na njega. Jedini njegov put je bila pravda, pa zar ima ljepšeg puta od pravde, islam je pravda, pa svi oni koji su pravedni oni su muslimani. Radio je jedno vrijeme u Višem sudu u Novom Pazaru kao sudija krivičar i ostavio veliko povjerenje prema svom narodu. Predmeti koji su bili kod njega nijesu stajali u fijokama, već su se u najkraćem roku rješavali ali samo pravedno prema svima. Tako mi Allaha, ovog insana sam zavoleo zbog njegove pravde prema svima tako da za mene ova tužna vijest donosi duboko žaljenje. Pošto sam novinar, često sam obavljao razgovore sa porodicama oštećenih i svi su bili zadovoljni radom sudije Rifata Kurtovića. Kao novinar imao sam priliku da upoznam ovog čestitog insana i da sa njim obavljam više puta razgovor,nakon donošenja njegovih presuda. Nikada nijesam naišao na ni jednu presudu a da nije bila pravedna i svim dokazima potkrijepljena. Samo nedelju dana prije preseljenja na ahiret otišao sam poslom u Sjenici pa sam svratio da u Osnovnom sudu overim neka dokumenta,prilikom ulaska u sudu video me je Rifat i pozvao da odem kod njega u kabinetu, što sam ja i učinio,razgovarali smo ali ja nijesam video da čovjek govori srcem poput njega, iz njega izvire hrabrost i samo istina, zborio je kako je policija iz Tutina umiješana u ubistvo mog rahmetli brata Sabahudina 19.07.2008. godine,kako je tri puta tražio da mu iz PS Tutin daju odgovor gdje su sakrili pištolj koji se nalazi u spisima da je bio na mjestu događaja te da su istim pištoljem koji je sakriven od strene Nermina Zećirovića koji je tada bio Komandir, moj rahmetli brat, prvo je tučen po glavi, a onda, mu je taj pištolj podmetnut bačen u blizini njegovog tijela. Taj detalj je izuzetno zapazio sudija R. Kurtović. Zatim, pričao mi je, kako je došao u Osnovni sud u Sjenicu, kako bi nekoliko hiljada predmeta završio zajedno sa kolegama. Prema mojim saznanjima, kako je ostalo još nekoliko predmeta da završi taj veliki zaostak ovog Suda i da se zatim vrati u Viši sud u Novi Pazar, kako bi u taj Sud, pored sudije dr. Aladina Šemovića, imao i njega kao pravednog sudiju. Ispratio me je do ispred suda, kao što je bio adet na ovom dunjaluku. Rekao mi je, poselami tvog baba i uvijek traži pravdu. Budi pravedan, jer samo pravedni ljudi vrijede… Molim Allaha da mu podari Dženet a porodici sabur… Inna Lillahi ve inna ilejhi Radzi’un – Svi smo Allahovi i svi se njemu vraćamo. – kazao je između ostalog književnik N. Bakić.
Prof. dr Safet Kalač, prodekan Fakulteta za Saobraćaj, komunikacije i logistiku, Univerzitet “Adriatik“, Budva (Crna Gora) – Moje misli i prva saznanja o smrti rahmetli Rifata Kurtovića sukobila su se sa istinom između vrhova rožajskih planina i pešterske visoravni. Te misli su me opterećivale, zato sam pošao na dženazu u Sjenicu, da bar ne nosim teret što nisam bio na ispraćaj dragog prijatelja na ahiret, sa iskrenim žaljenjem, što više nije sa nama. Ostajemo bez priatelja, bez njegove pažnje, topline i lijepe riječi.
Rifata ću pamtiti kao čovjeka koji je izatkao najčudnije veze koje su čvrsto spajale čovjeka i rodni kraj, kroz osjećanje pripadnosti porodici i svome bratstvu, komšijama i prijateljima, rodnom mjestu, tj. mjestu svoga djetinjstva i mjestu vječnog spokoja.
Uvijek sam volio ljude čvrstog karaktera, sopstvene odvažnosti, ljude koji imaju znanje, iskustvo, mogu i hoće da razumiju druge, pomognu drugima, vole druge ljude, vole svoje mjesto u ovom slučaju Sjenicu, tu peštersku visoravan na kojoj je osjećao planinske vjetrove i ptičje krikove,čvrsto koračao po milionoljetnjem kamenju, preko kojeg su glečeri i uslovi prohujali.
Putevi čovječanstva niesu mimoišli ovu divljinu, ali mi se uvijek činilo da je Rifat u dodiru sa prirodom i ljudima unapređivao i jedno i drugo,da su i on i priroda pa i ljudi družeći sa njim postajali bogatiji,ljudi odgovorniji,okolina zdravija i sretnija, možda je i profesija kojom se bavio odredila viziju života rahmetli Rifata i prostora u kome je živio i stvarao, često puta kroz razgovore sa njim želio je da posavjetuje druge,da budu ljudi,da ljudi, pa nije lahko biti to, čovjek, rekao bi Rifat, prilikom naših susreta!
Za čovjeka kao što je bio Rifat, šta god da napišem ili kažem,bojim se da ne bih napisao sve ono što je bio i što svakao zalužuje naš prijatelj Rifat, kao pravnik,sudija,predsjednik Osnovnog suda u Sjenici Višeg suda u N. Pazaru, u poslovnoj sveri, a šta još toga ima u privatnoj…? Zato rizikujem da sa par rečenica podijelim utiske sa dragim prijateljima koji su ga poznavali, voljeli i cijenili i koji su sa svih strana šireg regiona bili na dženaze u Sjenici, dana 28. 05. 2017. godine, o Rifatu koji će dugo i dugo ostati u sjećanjima kao čovjek kojeg sam poznavao i prema kojem sam se sa posebnim poštovanjem odnosio.
Na kraju, ovog iskaza, da se obratim Rifatovom sinu Rejhanu.
Dragi prijatelju, Rejhane! Put Tvoga oca. Neka ti bude putokaz. Njegovo ime svetinja,a njegov lik sjećanje, da si imao dobrog oca i požrtvovanog za svoju porodicu.Budi ponosan što si imao takvog oca, kao čovjeka od ugleda, koji je kao sudija nosio oreol pravde i istine.
Završna riječ[1]
Gledano u cjelini, kada govorimo o sudiji Rifatu Kurtoviću, možemo reći da je njegovo ime u narodu Sandžaka – postalo mjera za pravdu. Takav će i on ostati u sjećanju mnogih ljudi koji su ga znali, da bude mjera za vrijednost drugih. Bezbeli, bio je naočit i blistav um živog sandžačkog duha, raznovrsne osjećajnosti, častan i razborit, pouzdan, druželjubiv, duhovit, darovit, radan, požrtvovan, hrabar i dobro izmaknut i udaljen od šaptača, poltrona i drži smeta, koji su bili antipodi njegovoj pravnoj slici svijeta. Bio je i ostao mudar kao pravni intelektualac sa svim atributima, koje su ga krasile u sandžačkom ravosuđu. Zacijelo, ostaje značajna praiznina za njim koja se teško može popuniti. Sjenica i Sandžak su izgubili značajno ime iz svijeta prava, odnosno, sudstva i naravno društvo u cjelini.
Svoje izuzetno znanje iz oblasti prava Rifat Kurtović je usmerio na formiranje svoje porodice pravnika (supriga advokat, sin, doktor prava), u svim raspravama bila je uočljiva intelektulana i fizička otmjenost. Svoju pravnu i fleksibilnu sudsku karijeru gradio je na visokom etičkom – moralnom kodeksu, intelektulaca i pravnika. Svoj životni i profesionalni vijek posvetio je ostvarivanju cilja unapređenja sudskog poziva, zbog čega će se uvijek sjećati njegove kole, istaknuti sudije iz plejade sandžačkih pravnika. Bio je i ostao, duboko posvećen stuci i časnom pozivu sudca. U tom smislu, on se permanentno usavršavao, posebno u sticanju znanja, kao vrlini (arcte) i pravnoj etici koja sugeriše principe hrabrosti i pravde. Vjerovao je u čovjeka u njegovu čovječnost, posebno znanja kod ličnosti i pravednosti društva.
Iza sebe je ostavio neutješnu suprugu Zelihu advokaticu (koju su bezobzirni klijenti zadržali, kako je sama rekla, da tog kritičkog trenutka ne bude uz svog supruga Rifata) i sina pravnika, dr. Rejhana Kurtovića, docenta Univerziteta i troje unučadi, snahu, dvije sestre, Zejnepu i Muzaferu, tri brata, Nuradina (ugledni privrednik, sa kojim smo pokušali da razgovaramo, jer smo ga znali kao vrlo racionalnog čovjeka u sjeničkom kraju, međutim, on nam je rekao, da je teško ovo tragično stanje doživio, za koje nema odgovor, a za koje se nije nadao i o čemu ne može da nađe ni jednu riječ i da govori, kakva je to sudbina zadesila njegovog brata Rifata…), Mirsada (koji je kroz suze zborio, iznoseći isprekidano riječi, da je ovo sve sumnjivo i da je njegov brat bio zdrav i da ne zna šta se desilo, jer je on uvijek bio meta raznih grupa), Muzafera i mnogobrojnu rodbinu i prijatelje, da im Svevišnji podari sabur. Njegova vječna kuća, je na mezarju Medare, nedaleko od Sjenice.
Na koncu, ostaje nam da konstatujemo, da se Rifat Kurtović, kao istaknuti bošnjački intelektulac i sudija, svojim životom i djelom potvrdio da je izuzetna odgovorna ličnost, koja će se pamtiti po ljudskoj etici i dostojanstvenoj borbi za ostvarivanje sloboda i ljudskih prava. Zastupljen je kao ličnost u Enciklopediji Sandžaka. Kao sudija, primjenjivao je u svom radu relevantne metode za otkrivanje istine. U tom smislu, veoma je interesantan prijedlog kolege, dr Saše Perišića, koji se u svom osvrtu na ličnost i djelo rahmetli sudije Rifata Kurtovića, založio da se u Sjenici formira strukovne Udruženje sudija i pravnika sa imenom „RIFAT KURTOVIĆ“. Na taj način Sjenica bi postala stječiste susreta pravnika koji bi raspravljali, o značajnim pravnim fenomenima i ukazivali sjećanje u čast sudije Rifata Kurtovića Imao sam osjećaj iz kontakta sa sudijom Kurtovićevim, da je živio Epiktetov stav o mladosti, pravdi i zdravlju i čovjekoljublje među ljudima u zreloj dobi života. To nas je podjsećalo na misao Maksima Gorkog, da ilustriramo, koji je znao reći „najdublje u životu i najveća radost jeste da se ljubav i politika drže u jednu riječ“, imamo osjećaj da je takav bio i sudija Rifat Kurtović. Neka mu dragi Allah podati dženetski život (El-Fatiha!) Amin!
(Novi Pazar, 1-2. 06. 2017.)
[1] Napomena: Dodatni motiv, za pisanje ovog rada, kao i objavljivanja sjećanja na rahmetli sudiju Rifata Kurtovića, jeste i lični odnos prema ovom značajnom pravosudnom službeniku i intelektulacu, koji je veoma u teškom kafkijanskom, orleovskom vremenu, vodio postupak, za moju političku rehabilitaciju pred Okružnim sudom u Novom Pazaru, gdje je pokazao svoju stručnost, nepokolebljivost i hrabrost, da sudi po zakonu, ne interesirajući ga tko su stranke u postupku i njihova uloga u društvu, politici i nacionalnoj oprijedijeljenosti. U svemu tome nosila ga je njegova principijelnost i neopterećenost ideologijom, što se ne može reći za druge sudije.