Snežana Burzan: I u 21. vijeku ideja antifašizma je veoma prisutna i poželjnija nego ikada

Snežana Burzan je magistra medija i odnosa sa javnošću, a već pet godina  je direktorica KIC-a „Budo Tomović” u Podgorici.  Rođena i odrasla u  Titogradu, od oca Danila Burzana, istaknutog novinara i publiciste, i majke Slavke Burzan, rođene Bakić.

Tokom svoje bogate karijere u javnim poslovima bila vrsna novinarka u štampi, na radiju i TV, savjetnica ili stručna  konsultantkinja u oblasti odnosa sa javanošću u kabinetima predsjenika Skupštine Crne Gore, direktora NTOCG i gradonačlenika Podgorice, PR menadžerka BBM-a,  organizatorka brojnih manifestacija i realizatorka uspješnih medijskih, PR događaja i projekata u oblasti kulture.  Svoje znanje u obalastima novinarsta i PR-a obogaćivala je širom svijeta na brojnim konferencijama, studijskim boravcima do prošlogodišnjeg  boravka u Americi pod okriljem Američke ambasade u Podgorici, u okviru programa za lidere,   na temu “Menadžment u kulturi”, kada je boravila u Vašingtonu, Sprigfildu i Nort Adamsu.

Nema sumnje, gospođu Burzan ubrajamo među veoma obrazovane javne ličnosti u Crnoj Gori, koja je za 25 godina profesionalnog rada prošla kroz  „sito i rešeto” medija svih vrsta, različitih poslova u PR-u i  kulturi, a postigla vrlo zapažene rezultate.  Pored toga, društveno je aktivna i više od dvije decenije promoviše ideju socijalademokratije kao idealnu za njenu voljenu Crnu Goru.

Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja, kao i nominovana za 13-julsku nagradu. Članica je Savjeta Gimnazije “Slobodan Škerović” , kao brojnih udruženja. Ona je kosmopolitkinja i humanistkinja, žena komunikacija, pozitivne energije, putovanja, umjetnosti, muzike, druženja i  dobre volje, koja i dalje vjeruje u ljude, ljubav, u bajke i u kosmičku pravdu.

Svoje pedagoške ambicije ostvarivala je u radu sa polaznicima treninga i kurseva iz medijskih i PR oblasti, koje je vodila na Institutu za medije Crne Gore, u Upravi za kadrove Crne Gore i u drugim institucijama i NVO-ima. Ona uvijek podvlači mladima novinarima “da su u novinarstvu činjenice neprikosnovene, a komentar slobodan”; da novinarstvo nije kada objavljeni naslov ne odgovara suštini teksta; da je snaga izgovorene ili  napisane riječi veoma moćna I da je zato medijska odgovornost velika. Ona  ističe da se u odnosima sa javnošću ne smije lagati, ni u čije ime. Važna je  kreativnost, a njen je cilj biti drugačiji od ostalih. Izgradnja imidža pojedinca, preduzeća, institucije ili kompanije, što je glavni smisao odnosa sa javnošću,  takođe je veoma odgovorno.

Mnogi smatraju da je Snežana Burzan posljednjih godina od KIC-a „Budo Tomović” napravila instituciju kulture prepoznatljivu ne samo u zemlji nego i u regionu,  proglašavajući je izuzetnom menadžerkom u oblasti kulture .  Unija poslodavaca dodijelila joj je prošle godine plaketu NAJ menadžerke u javnom sektoru Crne Gore.

Uvažena gospođo Burzan, postali ste jedan od najprepoznatljivih kulturnih i medijskih poslenika ne samo Podgorice već i Crne Gore. Izuzetne ste postigli rezultate ali i posjećenost u KIC-u. Koja je vaša formula za uspjeh?

Formula je jednostavna – posvećenost i ljubav prema poslu koji radite, uz, naravno,   znanje, stručnost i iskustvo.  Građani Podgorice već godinama uživaju u brojnim raznovrsnim i kvalitetnim sadržajima, od koncerata klasične, džez ili popularne muzike, preko filmskih klasika svih žanrova, do o promocije novih stvaralaca u oblasti likovne umjetnosti, književnosti, glume… Brojke govore više od riječi, pa napominjem da smo u prošloj (2018)  godini imali 480 izuzetnih umjetničkih programa u kojima je uživalo više od 63 hiljade posjetilaca. Od toga organizovali smo 90 koncerata, prikazali 120 filmova, ugostili više od 50 predstava , priredili 33 izložbe,  upriličili 120 književnih večeri.

Koliko je teško biti uspješna dama u sferi kulture Crne Gore?

Meni je lijepo u svojoj koži. Ipak, priznajem da koliko god sfera kulture izgledala blještavo i primamljivo, nije lako boriti se sa ograničenim budžetskim sredstvima, sa nedovoljno kvalifikovanog kadra, sa predrasudama o ljepoti rada u kulturi, jer ne zaboravimo da i mi u kulturi živimo od svojih plata.

Što se tiče položaja žena u našoj zemlji, smatram da nas uspješnih ima u svim oblastima i djelatnostima, te da to zbilja zavisi samo od našeg truda, volje.  Podsjetiću i na Žensku političku mrežu, koju su formirale predstavnice svih političkih partija, i već dogovorile nekoliko zajedničkih projekata /npr. borba za jačanje ženskog preduzetništva / uprokos razlikama koje im nalažu partijski programi.

Jedina ste javna  institucija koja je zaslužila i  dobila prestižnu nagradu ,,Iskra” (2016. god. za filantropiju) za doprinos opštem dobru. Da li ste ponosni na taj izuzetan uspjeh?

Izuzetno sam ponosna na to priznanje koje  su mi predstavnici FAKT-a  uručili  kao čelnici KIC-a u Zetskom domu na Cetinju.  ISKRA je dokaz da su se naš trud , rad i rezultati prepoznali u široj zajednici kako od društveno odgovornih  organizacija, NVO sektora ali mnogo kreativnih pojedinaca koji su nas i nominovali za to prestižno priznanje. Kao javnoj ustanovi kulture u opisu nam je posla da doprinosimo javnom dobru i podržavamo humanitarne projekte i akcije, no kada se vrjednuje da mi dajemo ili donosimo kvalitet više u toj oblasti onda sam zbilja veoma ponosna i srećna.

Veliki ste pobornik ideje socijaldemokratije šta zapravo ta ideja znači i savremenom crnogorskom društvu?

Moj životni i profesionalni put je vezan za najljepšu zemlju na svijetu – Crnu Goru.  Iako sam srećno djetinjstvo provela u ondašnjoj velikoj državi , u “bratsvu i jedinstvu”  i socijalnoj pravdi, u mom dragom Titogradu, danas jednako volim sve novonastale države u okruženju a  doslovno poštujem devizu: ,,Za Crnu Goru sve – Crnu Goru nizašto!!! ” Zbilja smatram već decenijama da je ideja socijaldemokratije napravednija i najbolja za moju građansku, multinacionalnu i multikonfesionalnu  Crnu Goru, tako i za zemlje Evrope i Planetu.  Znate, dodaću,  socijaldemokratija za mene nije samo politička opcija već stil poštenog življenja i profesionalnog rada, humanosti, solidarnosti, jednakosti i jednakih šansi za sve.

Osnovali ste KIC POP HOR koji je postao ne samo crnogorska nego i regionalna senzacija, recite nam nešto više o tome?

Cio život pjevam u horovima, prvo dječjim, školskim, omladinskim, studentskim…  Ideju o osnivanju pop hora realizovala sam kada su se stekli uslovi za to, prije dvije ipo godine. Udružila sam snage sa drugaricama iz prethodnih horova, sa NVO Kutak Sanjom Radusinović i Sašom Barjaktarovićem, dirigentom. I desilo se ,,podgoričko čudo”, senzacija u kulturnom smislu, nešto što je zasita falilo ne samo Podgorici već i Crnoj Gori, kako su to mediji komentarisali. Za kratak period postojanja hora imali smo više od 40 koncerata širom zemlje i regiona, bilo pop ili antifašističkog repertoara što je svuda dočekano sa posebnim oduševljenjem.

Sa vašim jedinstvenim projektom ,,Bez dileme – antifašizam” za koji ste dobili u Povenju crnogorskog SUBNOR-a, predstavićete se 19. oktobra beogradskoj publici u Domu sindikata i na najljepši način, pjesmom, čestitati im Dan oslobodjenja.

Na projekat “Bez dileme – antifašizam” sam  izuzetno ponosna, a predstavlja jedan od mojih životnih “dragulja”.  I u 21. vijeku ideja antifašizma je veoma prisutna i poželjnija nego ikada.  KIC pop hor ima podršku Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore i  Srbije.  Članovi hora, nas oko 40,  jedva čekaju da se “dokažu”  i u srpskoj Prijestonici. Predstavićemo se našim prepoznatljivim antifašističkim repertoarom: “Po šumamai gorama”, “Sa Ovčara i Kablara”, “Teče Tara”, ,,Bilećanka” ,,Bela ćao” ,,Crveni makovi” ,,Oj Kozaro ”, ,,Mlada partizanka” ,,Zemljo moja”, ,,Komadant Sava”, ,,Oj đevojko drugarice” i brojne druge, a imaćemo i nekoliko vrhunskih gostiju iznenađenja.  Beogradskoj publici predstavićemo i naš prvi spot “Bilećanka”.

Kako zapravo izgleda Vaš radni dan u KIC-u s obzirom na toliki broj programa i maksimum koji dajete od sebe?

Nijedan moj radni dan nije običan, niti isti. To će vam potvrditi i moja porodica i zaposleni u KIC-u ali i brojna publika. I  nije riječ samo o količini radnog vremena  koje je uvjek duže od standardnog (jer sam u KIC-u od zore do mraka) nego o prilici da tokom jednog radnog dana razgovaram kako sa zaposlenima iz svih resora KIC-a tako i sa brojnim poslenicima kulture koji žele da sarađuju sa KIC-om, predstavnicima diplomatskog kora i NVO sektora, srodnih institucija iz Crne Gore ali i regiona ili pak umjetnika i građana koji žele sa mnom da razgovaraju na različite teme.  Sve to za mene predstavlja privilegiju i izazov ali i još veću obavezu. I ako sam najčešće u KIC-u, radno, i u večernjim satima, uspijem da ispratim i dešavanja u:  CNP-u, gradskim galerijama, ali i koncerte ili teatarska gostovanja u klubovima u Podgorici, u Tivtu, Cetinju… Da ne zaboravim da makar dva puta sedmično idem na probe KIC pop hora, a svoju familiju i prijatelje “ne zapuštam”!

U prvih sedam mjeseci ove godine i izuzetno velikog broja kulturnih događaja, šta Vam prvo djeluje kao program od izuzetnog značaja?

Kako je sve mjerljivo, to što bljesne je da smo za proteklih sedam  mjeseci organizovali oko 250 programa, od čega su više od 50 bili premijerni.  Te programe  pratilo je oko 35 hiljada posjetilaca. Uz podsjećanje da je programski godišnji budžet KIC-a samo oko 120 hiljada eura, više je nego očigledno da smo uz predan rad, uz puno entuzijazma i ljubavi postigli ovako značajne rezultate. Smatram da i dalje opravdavamo naš slogan – srca kulture grada, ali i novi, status koji su nam dali posjetioci – epicentar crnogorskog kulturnog života.

Pomenuću Festival kamernih dramskih ostvarenja – MAKADO,  IV regionalni književni festival “Literitorija”, raznovrsne edukativne i koncertne programe “Mladi i džez” i gostovanje fenomenalnog džez ansambl Državnog univerziteta u San Dijegu, projekat “Đorđijana” mlade crnogorske vokalne i multimedijalne umjetnice Ive Kostić, kao i nezaboravne koncerte Boža Vreća sa bendom, Vasil Hadžimanov benda, pop rok sastava Ničim izazvan, kantautora Kralja Čačka, Saše Vasića sa bendom, drugo izdanje našeg Festivala crnogorske narodne pjesme “Stare note – novi zvuci”,  muzički spektakl „Pod sjajem zvijezda“ KIC pop hora i dr.

Pasionirani ste ljubitelj knjige i pisane riječi recite nam koje autore volite da čitate i zašto?

Volim da čitam, volim i da pišem ali ni za jedno ni drugo nemam vremena koliko bih htjela. Čitam od istorijskih knjiga na “crnogorske teme” do beletristike i aktuelnih naslova. Uvijek se vraćam klasicima – Kafka, Tolstoj, Markes, Njegoš, Crnjanski, do savremenih   domaćih i stranih autora.

I za sami kraj našeg razgovora Vaša vizija KIC-a u budućnosti?

Javlja mi se, javlja…  Zdanje KIC-a dvostuko veće, modernije, savremenije … a u njemu nekoliko multimedijalnih sala vrhunski opremljenih tonskom i svjetlosnom tehnikom, koje opslužuju profesionalni timovi  koji vole svoj posao a i dobro su plaćeni. Budžet makar pet puta veći (ne zaboravite da sam skromna osoba) kako bismo u KIC mogli da pozovemo još češće najaktuelnije umjetnike Evrope i svijeta ali i da još bolje i više promovišemo naše, i podgoričke i crnogorske, umjetničke potencijale iz svih oblasti.