Redakcija ŽENA U SAVREMENOM DRUŠTVU U CRNOJ GORI
Ako pogledamo istoriju nastanka ljudske civilizacije, shvatićemo neminovno da osnovu svake porodice, i društva u cjelini čini žena. U savremenom društvu u Crnoj Gori, ostvaraen je značajan napredak u emancipaciji žena. Ipak ima još mnogo primjera, đe su žene ugrožene i žive u nehumanom položaju.
Piše: Snežana-Žana Popović
Naša prošlost, nam pokazuje da su žene u Crnoj Gori, živjele po strogom konceptu. Žena je bila prevashodno „zarobljena” da u okvirima svoje porodice bude žrtva koja će bespogovorno da izvršava sva „naređenja” da sama odgaja i vaspitava porodicu da bude tiha i neprimjetna, uvjek u sjenci svoga „gospodara.”
Sama težnja da se dominira nad ženom od strane muškaraca i od strane društva predstavlja veoma staru praksu koja je još poznata pod nazivom antropocentrizam. Dovođenje žene u neravnopravan položaj u savremenom crnogorskom društvu se manifestuje i time, što se smatra da fizička i biološka razlika, između muškarca i žene je jedan od „ključnih” argumenata. Marginalizacija žene kod nas u Crnoj Gori najčešće se odvija od samog početka njenog rođenja. Gruba floskula koja se često može čiti kod nas je da su ženska đeca „tuđa večera” aludirajući na to da je predodređena za nekog drugog. Sama želja većine muškaraca u Crnoj Gori da se primat daje rađanju sina, a da se ženska djeca stavljaju u „drugi plan” predstavlja svojevrsnu stigmu iliti žig. Takvih primjera ima mogo kod nas i to predstavlja obrise nažalost neke daleke prošlosti i jednog patrijahalnog društva koje je živjelo u plemenskoj zajednici izolovanoj od savremenog društva ali i čovjeka.
Brak često postaje oblik dominacije nad ženom. Umjesto afirmacije i potvriđivanja autonomnosti žene. Žena u braku bude često „zarobljenik” porodice i porodičnih odnosa. Svjedoci smo mnogobrojnih primjera razvoda brakova, kao i tortura koje se sprovode u „okovima” bračnog života. Trgovina bijelim robljem, rat, korupcija samo su neki od oblika kojim se žena dovodi u nehuman položaj. Do značajnog napretka položaja žena u savremenom društvu ne samo kod nas već i u Evropi došlo je u drugoj polovini XX vijeka. Zahvaljujući najviše neofeminističkim pokretima koji su se borili za bolji status i položaj žena u savremenom društvu. Prvu smo stepenicu preskočili ali kako nastaviti dalje? Ako predstavljamo ideju jednog socijalnog i humanističkog društva u Crnoj Gori onda moramo da se suočimo i da pokažemo saosjećajnost sa svim vidovima nasilja, mobinga, tortura koje su i danas nažalost prisutne kod nas. Žena u Crnoj Gori je dugo bila na margini, društva u socijalnom, kulturnom i ekonomskom aspektu. Različiti vidovi dominacije muškaraca, koji nisu spremni da prihvate ženu kao ravnopravnog, a u mnogo čemu i boljeg partnera. Na ovaj način muškarci pokazuju da često nismo izašli iz razmišljanja, jednog davnog vremena i plemenskog društva koje je tako funkcionisalo. U aktuelnom trenutku u Crnoj Gori pred ženskom populacijom stoje brojna iskušenja. Njena uloga kao majke i kao stuba porodičnog i društvenog života, i njena želja da bude bitan činilac društvenih tokova, i promjena u kojima želi da učestvuje, u donošenju važnih i bitnih promjena u društvu.
Kakva je budućnost žene u Crnoj Gori? Prije svega žena treba da kroz sistem obrazovanja, kroz sistem emancipacije shvati da se mora boriti za svoj položaj. Žena ne smije da poklekne pred izazovima, mora se pokazati ravnopravnim partnerom muškarcu, njena odgovornost na različitim poslovima u kojima može da pokaže svoje sposobnosti. Isto tako njena majčinska uloga može da joj bude samo dodatni motiv ka ostvarivanju svih ciljeva. Kada ženu prihvatimo kao ravnopravnog, a ne podređenog člana društva, shvatićemo da smo i sami tim činom, postali i dio Evrope i dio Svijeta kojem toliko težimo. Ovo je vijek ženske emancipacije u kojoj žena treba da bude potpuno ravnopravna, prihvatimo li to kao realnost više ćemo biti poštovani i uvažavani u Evropi, prema kojoj gazimo krupnim koracima.
ŽENA
Dotakla sam prag života
patnje i bola
na stazama sudbine
jer ja sam žena
Živa sam svjetlost
kojom obasjavam
puteve samoće
neću se predati
borim se
čežnjom da postojim
tamnice bezdana
okovanih vojnika
neće me uplašiti
niti zarobiti moj život
biću slobodna
žena, majka, i borac vremena.
Snežana-Žana Popović, rođena je 1980. godine na Cetinju. Osnovnu i srednju školu završila na Cetinju. Radi kao privatni preduzetnik. Samohrana majka dvije ćerke. Članica Foruma žena Crne Gore, veliki aktivista i borac za žensku emancipaciju. Piše poeziju.
