Redakcija ŽIVOT POSVEĆEN UMJETNOSTI
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Zećir Luboder rođen je u Rožajama. Osnovnu školu završio je u svom rodnom gradu. Srednju školu za primijenjenu umjetnost završio je u Herceg novom školske 1963-1964. Poznato je da je ova škola dala neke od najboljih i najistaknutih umjetnika. Pedagošku akademiju, smjer Likovno obrazovanje završio je 1972 u Beogradu. Radni vijek je proveo i posvetio svojim rodnim Rožajima pune 43 godine sa ljubavlju i predanošću bio je likovni pedagog u osnovnoj školi. Njegov umjetnički i boemski život ljubav prema umjetnosti, vajarstvu, druženju sa pjesnikom Miroslavom Đurovićem samo su fragmenti njegove bogate biografije.Autor je biste pjesnika Miroslava Đurovića koja se nalazi ispred škole koja nosi ime pjesnika Đurovića, u Bašči, kod Rožaja. Dobitnik je vise nagrada i priznanja. Trudio se da kroz svoj lični angažman kao pedagog probudi u mladim talentima ljubav prema slikarstvu. Sa velikim trudom i posvećenošću radio je na održavanju i očuvanju Jugoslovenskih likovnih susreta za djecu koji su održavani u Rožajama još od 1976 godine do početka 90-tih. Mnogi njegovi učenici krenuće njegovim stopama i postati istaknuti umjetnici i stvaraoci. Izlagao je na više samostalnih i na mnogobrojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Više posvećen drugima nego sebi svoju ljubav i predanost prema likovnoj umjetnosti je nesebično dijelio sa drugima i često nažalost ostao u sjenci. No to je odlika svih velikih insana koji su više posećeni drugima nego sebi.Bez obzira na veliku ekspanziju novih medija, slikarstvo se u svijetu vizuelnih umetnosti održalo kao jedan od najznačajnijih umjetničkih izraza pa Zećir Luboder ispisuje i u svojoj osmoj deceniji života najljepše likovne izraze svog stvaralaštva. Zećir Luboder je učestvovao na više kolektivnih izložbi: Bar (1993), Cirih (1994), Pernik (1995), Beton (2002).Samostalno je izlagao: Galerija Centra za kulturu Rožaje, 1996; Galerija ,,Most” Podgorica, 2001; Zavičajni muzej ,,Ganića kula”, Rožaje, 2012; Galerija ,,Josip Bepo Benković”, Herceg Novi, 2012; Galerija Centra za kulturu Bijelo Polje, 2017; Kuća ,,Vojvode Gavra Vukovića” – Berane, 2019; Centar za kulturu Petnjica, 2019.
Zećir Luboder je oslobađajući dragocjeni kreativan duh svoga rodnog kraja koji predstavlja spoj imaginacije, magije, ličnih doživljaja dok posmatra magičnim okom predjele planine Hajle. Koristeći jak vizuelni efekat i primarno dejstvo boja, umjetnikove vizije se stapaju u čiste likovne prostore kojima prikazuje ono najdragocjenije. Inspirisan sopstvenim taganjima prikazuje svoje poglede na prirodu i kolorit koji čini jednu dinamičnu sredinu. Slikarski svijet Zećira Lubodera ide korak dalje prikazujući nam obojena mozaička prostranstva nepreglednog kosmosa a kosmos je njegov rodni kraj. Motivi na slikama su različiti, od ptica, planina, proljeća, jeseni, prikrivenog traganja, i sve to skupa daje jak koloristički efekat. Može se primijetiti da se kroz sve umjetničke faze i ,,fantazije” stvaralaštva ističe uzbudljivo i snažno osjećanje života i svijeta kao odlučujući faktor u građenju sostvene vizuelne prezentacije. Posebno naglašen kao kolorista kod autora se smenjuje igre hladnih i toplih tonova. Zećir Luboder stvara slike koji nas ne navode i ne uvode u nemir, već vidimo jedan drugačji svijet slikarski doživljenog prostora, koji stoji kao poseban fizički i mentalni sklop ličnog identiteta uvjek je tu rodni kraj i nestvaran pejzaž moja igre mašte i vizija stopljene u realni svijet koji ga okružuje tokom čitavog života. Slike Zećira Lubodera su umjetnički savršeno satkane. One su produkt sopstvenog na momente lirskog izražaja potrebe autorovog bića i olujnih emocija i refleksija i djelimične gorčine života tamo đe je ponikao đe se teško živjelo a časno sazrijevalo. Njegove boje povremeno asociraju ,,tihim šapatom” i simbiozom ,,siromaštva” koje prati njegov kraj ali i velikom igrom i slobodom na beskrajnim platnima njegovog života. Tu su i slike nastale u Holandiji, kao i novi ciklusi koji su nastali tokom 2010 godine u kojima postoji i ljepota ali i gorčina umjetničkog izraza ipak rodni kraj vuče onom svojom magijom.
U svom originalnom pristupu i semiotičkom skupu i izboru znakova za opisivanje i dočaravanje rodnog zavičaja izraženi su i istraženi : kuće, ljudi, priroda, život. Segmenti života Rožaja i sjevera Crne Gore, nije podlegao materijalnim iskušenjima niti potragom za sopstvenom egzistencijom van granica Crne Gore već se jednostavno vodio idejomočuvanja rodnog kraja sa svim ekspresijama.Zećir Luboder voli i čuva, u slikama ovjekovječuje ih i taj dragocjeni vrt ljepote čuva za sve naredne generacije. Krakteristika Luboderovog slikarstva je zavičajni ambijent kao polazna osonova koju svojim umjetničkim darom tematski spaja otkrivajući život oko nas. Toliko topline daje nam skoro magičnu moć da vješto oko posmatrača oplemene da probude i ožive osjećanja kojih često nismo svjesni – i nasljeđenje legende naših predaka. Kolika je snaga sa kojom autor neopterećen snagom akademske kompozicije gradi svoje slike i svijet na njima. U slikama dolazi do izražaja umjetnikov istančan smisao za formu i tonsku koloritnu harmoniju. Autorove slike daju osjećaj mekoće i prijatnosti enterijera što je evidentno u pejzažima. Umjetnost Zećira Lubodera jeste život, kroz sintagmu rodnog kraja autorova definicija bi bila likovna poezija boja i boja zvuka i boemije ispisane kroz pero Miroslava Đurovića zato će umjetnik Luboder biti jedan od najljepših reprezenata i svog rodnog kraja ali i Crne Gore kojoj sa svim svojim bićem i punim pravom pripada. I možda umjesto zaključka za Zećira Lubodera najljepše bi stajao citat Leonadrada da Vinčija koji je jednom zapisao: ,,Tamo gdje Duh ne vodi ruku umjetnika, tamo nema umjetnosti. Tamo gdje misao ne radi zajedno sa rukom, tamo nema umjetnika.”
