- „Nepravda ne leži u nejednakim pravima, nego u polaganju na jednaka prava…“ – Fridrih Niče u djelu Antihrist. Nekada je nejednakost – jednakost, jer polaganje prava na nejednakost imaju oni koji nisu jednaki, a jednakost je opće prihvatljiva. Zar nije pravo zločinca da bude kažnjen, tj. nejednak sa onima koji kaznu ne zaslužuju?
- „…Imati takav proces znači unaprijed ga izgubiti.“ – Franc Kafka u svom djelu Proces. Još jedan dokaz o nemoći pojedinca… Ali prava nemoć se javi onda kada se shvatanje lične egzistencije kod pojedinca dovede na nivo sažaljenja.
- „Postojanje se ne može ukinuti i ne može poreći. Ono što je jednom dobilo dar postojanja ne može taj dar izgubiti i preći u nepostojanje osim po volji Darivatelja, u svakom slučaju ne našom voljom i htijenjem. I nema zaborava. Ma koliko se truda i novca ulagalo, makar se cijela kultura pretvorila, kao danas, u industriju zaborava, u brisanje i omalovažavanje pamćenja, zaborava nema. Sve što je jednom bilo, ostaje zapamćeno.“ – Dževad Karahasan u djelu Sara i Serafina. Na ove fragmente još samo treba dodati ove iz Orvelove 1984: „Mislim da postojim. Svjestan sam postojanja svoje ličnosti. Rožen sam, i umrijet ću. Imam ruke i noge. Zauzimam određeni prostor. Nijedno tijelo ne može da zauzme taj proctor u isto vrijeme…“
- “… u ovom zemaljskome svijetu
Gdje činit zlo je često pohvalno,
A dobro činit katkada je ludost opasna.” – Šekspir u Magbetu.
Svakako Šekspir šalje velike poruke. Kako ko ih može prepoznati, ali ovo je jasna Šekspirova antiutopija u tragediji.
- „Idealan odnos u strukturi stanovništva zasniva se na principu ledenog brijega – osam devetina pod vodom, jedna devetina iznad.“ – Oldus Haksli u Vrlom novom svijetu. Zar ovo nije formula po kojoj funkcionira uspostava društvenih kasta danas? Zar to nije rezultat koji se može dobiti kada se snaga i resursi ogromne većine ljudi stave na raspolaganje nekolicini? Tako je vjerovano i nastao termin obični ljudi. Zahvaljujući sirotinji postoje bogataši.
- Zabranjen povratak kulturi, jer ko sjedi i čita knige, taj ne troši mnogo. Odnosi se na stvaranje potrošačkog mentaliteta kod ljudi kroz određene nametnute standarde obavezne kupovine. Sjetimo se šoping haosa i potrošačke groznice uoči Katoličkog Božića u Americi. Prepuni šoping molovi, specijalna, i tradicinalna potrošačka korpa.
- Kako se odbraniti napada primitivnih sadržaja na televiziji? Odgovor je vrlo jasan – znati birati sadržaj. Neki će reći da je televizor ubica. Složićemo se da je puška puno brutalniji ubica, ali ona nikada ne opaljuje sama. I automobil može biti ubica ukoliko se njime dobro ne upravlja. Plafon može biti ubica ukoliko nije dobro pričvršćen. Sadržaj na televiziji se ne prikazuje sam od sebe, već ga mi biramo. S toga, dakle, trebamo biti odgovorni prema sebi i onima koji nas okružuju. Ne smemo odbaciti napredak, ali ga moramo naučiti koristiti. U ovom slučaju, ignorisati ovakve sadržaje. Ukoliko bi ih ignorisali, oni bi prestali postojati.
- Nekada su pošteni špijunirali lopove. Danas lopovi špijuniraju poštene. Ništa nije tako nevjerovatno. Dovoljno je samo da se promijene uloge i sistem dođe iz jednih, u druge ruke.
- „Što, grijeh je grijeh samo u svijetu. A kada dobijete svijet za svoj grijeh, taj grijeh je u vašem rođenom svijetu i vi ga možete brzo napraviti vrlinom.“ – Vilijam Šekspir u Otelu. Kada osvojite vlast, ali ne onu vlast nad predmetima koji nepomično i nevoljno služe vašem položaju, već vlast nad živim bićima koja vas u stanju zadovoljstva i voljno prihvataju, onda možete svaki svoj postupak postizanja moći da prikažete vrlinom. Dok je masa u transu divljenja i prestane obraćati pažnju, dješava se: da se svaka mana doživljava vrlinom; svaka mržnja mudrošću; a svako zlo postaje pravda.
AUTOR – Dženis Šaćirović