Mirela Agić-Udovičić: 11. 7.
(Druga nagrada časopisa AVLIJA za najbolju neobjavljenu pjesmu u regionu za 2011. godinu)
Mirela Agić-Udovičić, rođena je 18. novembra 1978. godine u Tuzli, Bosna i Hercegovina. Diplomirala na Odsjeku za bosanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Završila BBC kurs za radio novinara 1998. godine u Sarajevu. Radila u redakciji časopisa Zapis na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Uređivala Forum časopisa za kritiku i umjetnost teorije Razlika/Difference (Tuzla). Završava postdiplomski studij “Teorijski modeli postmodernog proučavanja književnosti” u Tuzli. Dobitnica nagrade na Radiju Fern za dokumentarac “Muška voda”. Na književnom konkursu “Reč u prostoru”, Beograd, 2010. godine nagrađena za pjesmu Česlavu Milošu. Objavljivala pjesme u Zbornicima “Garavi sokak” Inđija i “Novosarajevski književni susreti”, 2010. godine.
11. 7.
Gospodaru, imam samo Tebe
njih i više nikog na svijetu
.
Na gubilištu je zavladala tama.
Između oca i dječaka ugledao sam
Azraila.
.
Bože, kakav mi znak to šalješ?
Danas nema ničeg ljepšeg od njegovog
vječnog i mrakom potamnjelog lica.
.
Zatvorio sam oči i poželio kišu.
Zovem Te i preklinjem Gospodaru,
Pošalji nam pljusak prije nego što nas pobiju.
.
Pogledaj,
danas ja i Tvoj sluga dijelimo Svijet
Ćutanjem pored iskopanih jama.
.
Zato Te molim da vezanih očiju
sa onim dječakom zakoračim
Na Haronovu skelu.
.
Nisam htio da odem ovako
sa žicama na rukama, bez cigarete
pred dugi put.