Redakcija U ediciji knjižare REDAK iz tiska je izašao novi kriminalistički roman Marije Juračić ( i vrijedne suradnice Hrvatskog glasa Berlin, op. u.) „Mutno more.“ Četvrti je to roman iz ciklusa romana o policijskoj istražiteljici Iki Ekl, ženi neobičnog psihološkog mozaika.
Kada s otočića – svjetionika Tanjurića, koji je pretvoren u ugostiteljski objekt, nestane svjetioničar Josip Delić, inspektorica Ekl i njezin pomoćnik Ninno Ritzi pokreću istragu koja se pretvara u opasnu avanturu. Priča je neobična, zanimljiva, a podloga romana je tipična, hrvatska društvena sredina s koje autorica vješto skida naslage kojima su prekrivene brojne društvene devijacije i pred nas dovodi mnoge zanimljive likove koji na dovitljiv način preživljavaju u nesigurnoj, mutnoj sredini. (Mihovila Pasarić Walner, prof.)
Naslov: Mutno more
Autorica: Marija Juračić
Broj stranica: 246
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2018.
ISBN: 978-953-336-472-8
Ulomak iz 1. poglavlja
Ika se veselila godišnjem odmoru. Očekivala je dugo bablje ljeto, mirne, tople dane, puste plaže, manje gužvi u gradu. Ona i Egon planirali su otići u neko malo, tiho mjesto u unutrašnjost Istre, obilaziti stara zdanja, crkvice i gostionice, šetati kroz maslinike i vinograde, možda sudjelovati u nekoj berbi… Mjesecima su sanjali te trenutke mira i opuštanja.
Osjećala je umor. Danonoćan rad uzeo je danak. U ljetnim se mjesecima grad zbog navale turista udvostručio, vlasti su se hvalile brojem turističkih noćenja, kriminal u gradu se povećao, a broj raspoloživih ljudi u njenoj policijskoj postaji ostao je isti. Dogodilo se ubojstvo mlade žene, koje su ona i njen pomoćnik Ninno Ritzi riješili, nestala je sredovječna žena i taj slučaj još nije dobio svoj epilog, a zbog kroničnog nedostatka kadra morali su rješavati i provale u stanove, kioske i dućane, krađe na plažama, a svemu su se još pridružili i slučajevi s migrantima, koji su se uglavnom skrivali po parkovima, napuštenim lučkim zgradama i željezničkom kolodvoru tražeći mogućnost da se nekim teretnim vlakom ili brodom izgube iz Hrvatske.
Sada se to dugo očekivano bablje ljeto, koje je u mislima počela svojatati i nazivati ga svojim, pretvorilo u nešto drugo. Vijesti su javljale o uraganu Irmi koji je dostigao stupanj pete kategorije, poharao Kubu i Floridu, opustošio Karibe, a sada se bujica vode izlila i na njezin grad. Nekoliko je dana kiša neprekidno lijevala, snažan vjetar skidao je lišće sa stabala i lomio im grane. Odvodi nisu mogli progutati svu količinu vode koja je prekrila trotoare, ulazila u podrume i prizemna parkirališta robnih kuća pa se uskoro i terasa njenog penthousea pretvorila u plitak bazen i voda je prijetila ući u stan. Nekoliko puta dnevno izlazila je na terasu i metlom gurala vodu u odvode, kako bi brže otekla na ulicu.
Naglo je zahladnjelo i Iki je postalo jasno da od očekivanog babljeg ljeta neće biti ništa. Onda su se pojavila dva sunčana, lijepa dana i njen se optimizam vratio.
– Pa ne moramo se kupati – mislila je – i duge šetnje kroz šumu mogu biti lijepe. Upravo je počela oblačiti jesenje ruho, njene su boje krajem ljeta prekrasne, a u Egonovom društvu sve dobiva poseban čar.
A onda je došao konačan udarac koji je pokopao njezine nade. Tog dana trebala je dobiti Rješenje o godišnjem odmoru, ali čim je stigla na posao, umjesto da joj uruči dokument, Karla, njezina sekretarica, rekla joj je: “Šef traži da mu se osobno javite čim stignete!“
Slegnula je suosjećajno ramenima, zatresla lagano svojom bujnom, riđom kosom, a oči su joj imale zabrinut izraz. Nije uporabila riječ papak, kako su svi u postaji interno zvali Ikinog nadređenog, čovjeka koji je svoj položaj držao zahvaljujući tome što se znao slizati sa svakom strankom ili koalicijom, koja bi trenutno bila na vlasti. Bez vlastitog političkog uvjerenja, prihvaćao bi ono koje je u određenom trenutku visoko kotiralo. To što po zakonu nije smio pripadati ni jednoj stranci, dobro mu je došlo. Članarinu nije plaćao, a svoje je osobne usluge obilato nudio svima ne režući ni jednu granu razlistanog političkog života.
