Ilda Arnautović
MOJ ŠEMS
Ne, ja ne plačem večeras i ove suze u oku,
Nisu od sjete, od čežnje i tuge nisu, ne!
Pogled mi malo zabljesnulo sunce
To melek samo miluje mi srce.
I ovaj drhtaj moga tijela, od hladnoće to je,
Od želje za tobom nije, ne
I ovo ime što mi se na jeziku topi,
Nije tvoje, ne znam čije je…
Ne donosi mi razvigorac mirise tvoje,
Ne podsjeća me na tebe ovo proljeće,
Ne mirišu na tebe ni behar, ni jorgovan,
Livadsko, a ni poljsko cvijeće.
Tvoje usne, zar su ikad na mom čelu bile,
Zar su nekad sa usana mojih, mednu rosu pile?
Nisi u mojim mislima, nisi mi želja vječita
Lijepo mi je bez tebe, ne sjećam te se,
Zaboravila sam, vjeruj, sve…
I jaka sam, prkosna, gorda, sigurna
Da je prohujalo sa vihorom sve…
I sve je dobro, dok ne pročitaju moje pjesme
I ne šapnu mi tiho:
„On je tvoj Šems, zar ne?“
Copyright© Ilda Arnautović
Sva prava zadržana