
Posvećeno putnicima iz voza
Nestalim u štrpcima 1993.
Bježim. Osjećam da me neko prati,
Skrivam se između paprati.
Osluškujem i molim Svevišnjeg
Da me sačuva od bližnjeg.
Nemirna je šuma, njiše se drveće.
Mrmljam:
– Nevin sam ja, on mene neće.
Ali otud ide zakrvavljeni ubica,
Na njemu je glava bez lica.
Vadi nož i nježno mi vrat savija,
Pala je moja glava –
Al’ preživjela je ova hartija.

Ibrahim Hadžić (Rožaje, Crna Gora, 1944) bošnjački književnik, pjesnik i dugogodišnji urednik Školskog programa Televizije Beograd.
Osmogodišnju školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Novom Pazaru, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Odsjek za istoriju umjetnosti. Od 1975. godine radi u Televiziji Beograd kao urednik u Redakciji školskog programa, a nakon šest godina postaje glavni urednik Redakcije do 1994. godine, kada je pod pritiskom tadašnjeg režima i uprave Televizije morao da da otkaz i napusti Televiziju. Kao pjesnik prisutan je na književnoj sceni već pola vijeka. Bio je član Udruženja književnika Srbije od 1970. godine, a od 2001. član Srpskog književnog društva i član Foruma pisaca. Objavio je više knjiga poezije za koje je dobio nekoliko značajnih književnih nagrada, a njegovo stvaralaštvo predstavljeno je u zborniku Boja okoline: zbornik o pjesništvu Ibrahima Hadžića. Prevodi poeziju s ruskog jezika. Živi u Beogradu.
Pjesme su mu prevođene na više stranih jezika. Zastupljen je u brojnim antologijama i hrestomatijama.
Zbirke pjesama:
Harfa vasiona
Vežbanje osećanja
Oformiti jedinstvenu životinju
Vreli tragovi
Na staklu zapisano
Isti život
Pesme i…
Hora
Nepročitane i nove pesme
Ko sam ja
Duge senke kratkih pesama