Sead Mehović
POSVETA AKADEMIKU ALIJI DŽOGOVIĆU
Poletjela dva sokola siva,
Od Rožaja, gdje se pjesma sniva.
Pa sletješe na visine čiste,
Gdje se kapi gorske rose bliste.
Zapjevajmo, braćo i drugari,
O čovjeku što nam prošlost čuva.
Nek odjeknu riječi iz davnina,
Nek se ponosi cijela domovina.
Alija je ime od megdana,
Knjigom branio ponos od dušmana.
Od Džogovića, slavnoga plemena,
Svijetla mu je ostala uspomena.
Svako selo prođe i mahalu,
Pa zapisa riječ vrijednu, staru.
On sakupi blago od starina,
Što vjekovima čuva djedovina.
Bihor, Pešter i vrleti klete,
Gledahu ga kako misli lete.
Svaku stopu Sandžaka i Gore,
Opisao riječima što zbore.
Učio je i stare i mlade,
Kako se bosanski jezik znade.
Svako slovo, riječi što sad stoje,
Svjedoče o veličini djela njegova.
Akademik uma prebistroga,
Ostavi nam rječnik roda svoga.
Historija njegovo ime piše,
Da ga zaborav ne odnese više.
Neka mu je vječni rahmet duši,
Nek mu vrijeme spomen ne poruši.
Dok je pjesme i dok je Bošnjaka,
Alija će živjeti u nama!
