Meho Baraković, bosansko-hercegovački i jugoslovenski pjesnik i novinar, rođen je 2. maja 1945. godine u Banja Luci. Školovao se u Trebinju, Dubrovniku i Sarajevu. Nakon oružane agresije na državu Bosnu i Hercegovinu, zbog objavljene pjesme “Nije više Trebinje” na kratko, našao se u zatvoru, gdje je zlostavljan, a potom je protjeran u Crnu Goru. Dvije godine kao izbjeglica, proveo je u mjestu Plav, gdje je objavio dvije knjige stihova. U Švedsku je došao krajem juna 1995. godine. U ovoj skandinavskoj zemlji objavio je tri knjige stihova na švedskom jeziku.
Književne nagrade: Prva nagrada za poeziju na švedskom jeziku, 1999; Književna nagrada Udruženja bošnjačkih pisaca u skandinavskim zemljama, 2000; Kulturna nagrada Angered, 2007. Bio je član najvećih književnih asocijacija: Udruženja književnika Bosne i Hercegovine, Udruženja pisaca Sandžaka, Udruženja bošnjačkih pisaca u skandinavskim zemljama i Švedskog društva književnika. Dok je boravio u Crnoj Gori kao izbjeglica, Baraković je bio član Crnogorskog društva nezavisnih književnika.
Meho baraković je umro 15. septembra 2011. godine u Göteborgu u Švedskoj, a ukopan u Trebinju u Bosni i Hercegovini.
Djela:
”Azil”, Sarajevo, 1972,
”Dvoje” (saR. Antonijevićem), Ćuprija-Trebinje, 1974,
”Osipanje”, Trebinje, 1974,
”Nebeska studen”, Užička Požega, 1979,
”Di fronte Raguza il mare” (”Pred Dubrovnikom more”, na italijanskom), Napulj, 1981,
”Opšta mjesta”, Nikšić, 1986,
”Zemno srodstvo”, Mostar, 1988,
”Skrovište za nesanicu” (sa M. S. Arnautovićem i R. Miloševićem), Trebinje, 1989,
”Između Plava i zaborava”, Novi Pazar, 1994,
”Plavska zvijer”, Novi Pazar, 1994,
”Legitimacija raseljenog lica”, Beograd, 1995,
”Homo Balcanicus”, Podgorica, 1995,
”Okupljanje sebe”, Beograd, 1995,
”Nikada nećeš razumjeti zašto sam zaljubljen u Mostar”, Orebro, 2000,
”Stockholm iznutra i druge pjesme / Stockholm inuti ach andra dikter”, (dvojezično – na bosanskom i švedskom jeziku), Stocknom, 2005,
”Goteborg – ili ko bi rekao da je to moguće”, Goteborg, 2007,
”Goteborg i još neke bolesti”, Goteborg, 2007,
”Goteborg: mali noćni razgovori, Goteborg, 2011.
I na švedskom jeziku:
”Bollnas – platsen for min sorg”, Bollnds, 1997,
”I Bollnas faller sno”, Stockholm, 1998,
”En expatrierad persons legitimation”,Stockholm, 1998.
Nije više Trebinje
Nije više Trebinje ono što misliš
Sada je to prostor velikog Nesporazuma
I velikog Nesklada
Odlaskom Ravnoteže iz Grada
Odlaskom Simetrije iz Grada
Odlaskom Mirisa iz Grada
Odlaskom Ljudi iz Grada
Što je moglo ostati
I došli su Drugi Ljudi
Izasadili u sred Grada
Sadnicu Straha
I sadnicu Gorčine
I smrt se po Gradu razlila
I pokazala da ima zube
I vižlasti otrov
I potrebu za brzim i sigurnim Umnožavanjem
A Ljudi žive
I ne mogu se načuditi Smradu
Ništavnosti moja
Učini sve da Svisnem od tuge
I požude za Promjenom
Jednom ću se i ja Grade moj
Sa omčom oko vrata
Sa Metkom na slijepoočnicama
Čuditi svojoj Izdržljivosti
Zamisli u Bollnäsu pada snijeg
Pada snijeg
zamisli u Bollnäsu
Zamisli u Bollnäsu pada snijeg
Snijeg hladniji
Snijeg drugačiji
Snijeg Tužniji od svih znanih
Snijegova svijeta
Snijeg pada na moje Godine
Na Uspomene
na sve što je nekada Cvjetalo u Meni
i oko Mene
dok sam bio ona mirisna Travka
i Leptir
Još jednom se jedna Slika rastače
dok pada Snijeg
Zamisli
Zamisli u Bollnäsu pada snijeg
Snijeg koji cvijeta
i boli Nas
Kao da ništa nisam Rekao
Zamisli u Bollnäsu pada snijeg
Hercegovina
(Aliji Kebi)
I Mostar
I drevni Stolac
i mirisno Trebinje
sve se to u meni
Zapisuje
i traje
kao u zemnoj školjki
plača
I Sunce
i Bol kamena
i Trn i Drača
u meni odzvanjaju
i sve to
i sve ono u meni se slama
i kroz mene
Korača
Zemlja
Hercegovina
kroz mene Korača