Redakcija U svom slikarskom radu – zavičajnog motiva – imao sam dosta lijepih motiva, ali Ganića kula je bila i ostala moja ‘‘slikarska opsesija’’.
Kada analiziram šta je to što me privlači taj motiv, mislim da ima toga mnogo, ali su dva primarna – prvo ambijentalnost same kule i drugo vrijeme karakteristične originalnosti izgleda sa čardakom što druge rožajske kule nemaju. Prirodni fenomen dva klika, a iznad njih Ganića krši kao majka koja je zaogrnula svoju djecu da joj neozebu dok oni stoje ponosito na straži iznad kule i budno prate život u kuli, oko kule i prolaznost ljudi i njihovog života.
Druga vrijednost je livada i bašta sa voćnjakom sve do bistrog, hladnog i brzog, žuboravog Ibra – jer se voda sa Ibra koristila za piće sve do 1960. godine. Naravno da je mali broj domaćinstava tada imao svoje česme i bunare. (I danas pijemo vodu Ibra ali kroz drugu organizaciju života). Taj prostor zelenila bašte, livade, voćnjaka isticala je još više vitkost Ganića kule, a naročito završni dio kule–čardaka, tako da je čovjek osjećao sebe kao jednim malim dijelom te cjeline koja ga okružuje.
Ljepoti kule je najviše doprineo ‘‘čardak sa ćoškom’’ davši joj vitkost i originalnost. A da bih potvrdio ovo moje mišljenje navešću neke pisane podatke o Rožajama, Ganićima i Ganića kuli. O tome kako su nas drugi vidjeli i kako su vrednovali ono što smo imali, a nijesmo znali, ili nijesmo htjeli da sačuvamo.
Jovan Krunić, poznati arhitekta i ambijentolog, zapisao je o Rožajama 1951. godine:
‘‘Rožaje grad muzej u divnom predjelu livada i šuma. Grad kome daju karakter brvnare koje je i posljednji majstor oblikovao – dao svoj pečat: patinu. Grad isto tako jedne svojstvene urbanističke kompozicije; ne jedna prosta cjelina, nego zbir cjelina, djevičanski čist, jedva načet početkom propadanja pojedinačnih kuća ili kvarenja novom izgradnjom. Tu je izgubljena velika vrijednost, čiju štetu u najvećem stepenu snose sami žitelji varoši koji uostalom i snose glavnu krivicu za takav razvoj svoje kasabe.’’
Koliko god da je bio nadležan i plaćen da djeluje Savezni institut za zaštitu nasljeđenih spomenika, i koliko god da je taj Institut bio pravovremeno upozoren od Krunića, sve to nije imalo težinu jedne izravne brige same varoši za svoju vlastitu sudbinu. Zbog takvog odnosa prema baštini danas imamo jednu prazninu više u inventaru objekata svjetske organizacije UNESCO.
Ganića kulu u svom radu ‘‘Varoš Rožaje’’ pominje i dr Milisav Lutovac:
‘‘Poseban je tip Rožajske kuće Ganića kula, za koju se kaže da je građena sedam godina prije Karađorđevog ustanka. Dva boja su od kamena, a treći od debelih i vrlo čvrstih greda. Služila je i kao utvrđenje ispod pećine važnog odbrambenog uporišta.’’
O Ganića kuli pisao je i Pajazit Hasić, inžinjer građevinarstva u Rožajskom zborniku iz 1984. godine. On je veoma detaljno i stručno opisao enterijer i eksterijer Ganića kule i tako sačuvao bitne detalje za njenu eventualnu rekonstrukciju.
Dr Safet Nurković takođe u Rožajskom zborniku ali iz 1987. godine zapaža i konstatuje o nebrizi i nehatu prema objektima materijalne kulture pa kaže:
‘‘…ni postojeća prostorno-urbanistička praksa u Rožajama do 20. februara 1987. godine nije imala ni jedan objekat registrovan kao spomenik kulture. Nasuprot velikog bogatstva takvih objekata, potvrđuje opštu nebrigu prema graditeljskoj i kulturnoj baštini u ovom gradu.’’
Na inicijativu tadašnjeg SIZ–a kulture iz Rožaja preduzeta je akcija na zaštiti spomeničkog blaga Rožaja i urađen je predlog za zaštitu Ganića kule. Tako je Republički zavod za zaštitu spomenika kulture spomenutog 20. februara 1987. godine donio Rješenje o uvođenju spomenika kulture Ganića kule u registar spomenika kulture Socijalističke Republike Crne Gore. U Obrazloženju koje potpisuje direktor Čedomir Marković piše:
‘‘Ganića kula je tipičan spomenik tradicionalnog graditeljstva, koji je zadržao osnovni oblik od doba postanka. Kula je locirana na strategijski povoljnom položaju i imala je namjenu stanovanja a i odbrane. Sastoji se od podruma, prizemlja i sprata koji su ozidani od lomljenog kamena, dok je drugi sprat tzv. ‘‘čardak’’ napravljen od drveta. Kula je četvrtaste osnove sa krovom na četiri vode. Zbog svojih pomenutih kvaliteta objekat se uvodi u registar zaštićenih nepokretnih spomenika kulture, a biće revitalizovana u Zavičajni muzej i Arhiv.’’
O Ganića kuli sam zapisao neke podatke od potomaka Ganića. Citiraću ovom prilikom riječi Merime Ganić–Zejnelagić:
‘‘Kula Ganića je pravljena tri godine prije Karađorđa. Pravio ju je carski vezir. U to vrijeme ratovali su sa Klimentama. Vezir je napravio i tunel na Sarandži. Taj tunel se zove Kadrijin čardak. Postoje danas zidine tog čardaka. Ganića kula je pravljena za vojsku a dokaz za to su puškarnice na četvrtom spratu. Nakon vezirovog odlaska za Skadar kulu su otkupili braća Ganići (Selim i Alija). Njihove tadašnje kuće su se nalazile kod Kučanske džamije. Selim Ganić je bio deda Rustema Ganića a Rustem je moj deda (Merimin, prim.autora). Debljina zidova kule je bila 1,2 metra i imala je četiri sprata. U malter za gradnju kule je dodavana so. Zadnji sprat je bio od bukovih brvana. Tu je bio ćošak i puškarnica. Pendžeri na kuli su bili mali, ali udubljenje za prozor je bilo veliko. U tom udubljenju je moglo da se sjedi. Na pendžerima su se nalazile šipke. Pekara je bila na četvrtom spratu i zagrijavala je čitav sprat. Lijepo je izgledala. Na njoj su se nalazili zemljani lončevi, koji su ukrašavali taj dio kuće. Ulazna vrata su bila drvena i zatvarala su se mandalom…’’
Velika je odgovornost onih ljudi koji su bili u službi i na vlasti u tom periodu a dozvolili su propadanje Ganića kule i odizimanje prostora oko Ganića kule – predajući to zemljište za izgradnju privatnih kuća, koje su toliko oduzimale ambijent te kule dok joj ta novogradnja nije oduzela cjelokupni prostor.
Nebrigom, namjerno ili nenamjerno onih koji su bili na vlasti srušena je jedna ‘‘ljepotica među rožajskim kulama’’ koja je imala svoju originalnu istoriju, a vlasnike hrabre, mudre i plemenite ljude, koji su znali i umjeli da očuvaju kulu od mnogih napadača, ali nijesu je mogli sačuvati za nas i naše potomke od onih koji nijesu bili naučeni da uvide njenu ljepotu i njen značaj.
Što se tiče pojave likvidacije objekata, kako graditeljske tako i kulturne baštine, možemo reći da je do sada bila veoma istaknuta, a odvijala se najprije u likvidaciji pojedinih vrijednih objekata po cijelom gradu. Tako je kula Ademagića porušena davne 1958. godine navodno zbog urbanizacije gradskog jezgra, a Kurtagića kula je srušena 2013. godine. U tom periodu u Rožajama je u potpunosti uništena Stara (Gornja) čaršija te je izgubila ranije značenje. Do danas su porušene brojne kuće, kule, avlije, dućani… U Rožajama danas ima tek još nekoliko kula: Zejnelagića, Hadžialijagića, Kardovića, Lubodera…
Umjesto da se kula sačuvala i revitalizovala na drugoj lokaciji je sagrađen je nevješto objekat koji samo može da asocira na Ganića kulu. Ružno je da se imitira i želi narodu podvaliti izgradnjom ‘‘čardaka’’ na ivici platoa školskog dvorišta ‘‘Mustafe Pećanina’’ da je to Ganića kula. Čak ni taj falsifikat ‘‘Ganića kule’’ nije postavljen kako je izgledala kula, jer je ćošak Ganića kule bio okrenut zapadu a na ovom objektu je prema istoku. Tužno je ali istinito.
Mnogo toga lijepog se može napisati o nama Rožajcima i Rožajkama, ali i o našoj nemarnosti, o neznanju da sačuvamo ono što je vrijedno i lijepo kao odraz naše kulture. Svjedoci smo da su u Plavu naši sunarodnici sačuvali Redžepagića kulu i time dokazali da imaju volje i znanja da čuvaju materijalnu kulturu svoga grada, što se za nas u Rožajama ne može reći te nažalost, propadaju i posljednji ostaci, fosili srednjovjekovnog stana kule. A Ganića kula umjesto da je pretvorena u živi muzej, napuštena je i odbrojava posljednje godine, a možda i mjesece svog trajanja. A Ganića kula – koje više nema, ostala je na fotografijama i slikama zavičajnih slikara. Doduše zubu vremena odolijevaju još njene zidine, te se nadam da će neko iz generacija mlađih Rožajaca i Rožajki uvidjeti njen značaj i revitalizovati kulu kao vidikovac a ostale prostorije iskoriste za zavičajni muzej i arhiv.
Ljudski je nadati se u bolje sjutra.
Fotografije Ganića kule možete pogledati OVDJE
