Redakcija ALEKSANDROS PANAGULIS STIHOVIMA SLOBODE DO SMRTI
Piše: Božidar Proročić
Aleksandros Panagoulis (grčki : Αλεξανδρος Παναγουλης ; 2. jula 1939. – 1. maja 1976.) bio je grčki političar i pjesnik. Aktivno je učestvovao u borbi protiv režima pukovnika (1967–1974) u Grčkoj. Postao je poznat po pokušaju atentata na diktatora Georgios Papadopoulosa 13. avgusta 1968. godine, ali i po mučenjima kojima je bio izložen tokom pritvora. Nakon obnove demokratije, izabran je u grčki parlament, kao član Centralne unije (EK).
Alekandros Panagulis rođen je u Atini, okolini Glifada . Bio je drugi sin Vasiliosa Panagulisa, oficira grčke vojske, i njegove supruge Atine, i brat Georgios Panagulis, bio je oficir grčke vojske i žrtva režima, pukovnika i vojne hunte. Brat Efstathios, je postao političar. Otac mu je bio iz Divrija (Lampeia) u Elisu (Zapadni Peloponez), dok mu je majka bila sa jonskog ostrva Lefkada. Panagulis je dio djetinjstva proveo tokom okupacije i Grčke u Drugom svjetskom ratu na ovom ostrvu. Studirao je na Nacionalnom tehničkom univerzitetu u Atini na odsjeku za eketroinžinjere.
U svojoj ranoj mladosti, Aleksandros Panagulis je bio inspirisan demokratskim vrijednostima. Pridružio se omladinskoj organizaciji stranke Centre Union (EK), poznatoj kao ONEK, pod vođstvom Georgija Papandreua. Organizacija je kasnije postala poznata kao Helenska demokratska omladina (E.DI.N.). Nakon pada režima pukovnika i vraćanja parlamentarne vladavine, Panagoulis je 3. septembra 1974. Postao generalni sekretar E.DI.N. Alekandros Panagoulis aktivno je učestvovao u borbi protiv režima pukovnika . Dezertirao je s iz grčke vojske zbog svojih demokratskih ubjeđenja i osnovao organizaciju Nacionalni otpor. Otišao je u egzil na Kipru da bi razvio plan djelovanja. Vratio se u Grčku gdje je, uz pomoć svojih saradnika, organizovao pokušaj atentata na Papadopulosa, u blizini Varkize, 13. avgusta 1968. godine. Pokušaj nije uspjeo i Panagoulis je uhapšen. U intervjuu koji je održan nakon oslobođenja, italijanska novinarka Oriana Fallaci citirala je Panagulisa: ,,Nisam htjeo da ubijem čovjeka. Nisam sposoban ubiti čovjeka. Htio sam da ubijem tiranina.” Panagulis je izveden pred sud koji je pokrenuo proces protiv njega 3. novembra.Godine 1968 godine osuđen je na smrt 17. novembra 1968. sa ostalim pripadnicima nacionalnog otpora i potom prevezen na ostrvo Aegina radi izvršenja kazne. Vojna hunta se, bojala da bi njegovim pogubljenjem stvorila mučenika, koji bi bio idol narodnim masama i odlučili su mu poštedjeti život; umjesto toga je Panagulis bio izlagan višegodišnjem sistematskom mučenju, koje je prestalo kada je u ljeto 1973. pušten u okviru amnestije. Kao rezultat političkog pritiska međunarodne zajednice, hunta se suzdržala od pogubljenja i umjesto toga zatvorila ga u vojnim zatvorima Bogiati 25. novembra 1968. godine. Alekandros Panagulis odbio je sarađivati sa pripadnicima vojne hunte i bio je podvrgnut fizičkim i psihičkim mučenjima. Pobjegao je iz zatvora 5. juna 1969. Ubrzo je ponovo uhapšen zajedno sa svojim saborcima i privremeno su svi poslati u logor Goudi . Na kraju je bio smješten u samici kod Bogiatija, iz koje je nekoliko puta bezuspješno pokušavao da pobjegne. On je, kako je ostalo zapisano u arhivskim dokumentima odbio ponudu za amnestiju od vojne hunte. U avgustu 1973., nakon četiri i po godine zatvora, imao je koristi od opšte amnestije koju je vojni režim odobrio svim političkim zatvorenicima tokom neuspjelog pokušaja Papadopulosa da uvedeliberalanije politčke postupke tokom svoje vladavine. Panagulis je otišao u egzil u Firenci u Italiji, kako bi nastavio otpor. Tamo ga je ugostila Oriana Fallaci , njegova pratilja koja će postati njegov biograf i njegova životna saputnica.
Nakon obnove demokratije tokom Metapolitefsija (Metapolitefsi grčki : Μεταπολιτευση, u prevodu „promjena politike / režima“) bilo je razdoblje u modernoj grčkoj istoriji nakon pada vojne hunte 1967–74, koja uključuje prelazni period od pada diktature do zakonodavnih izbora 1974. i demokratski period odmah nakon ovih izbora). Alekandros Panaoulis izabran je za poslanika u Parlamentu Center Union – Stranka novih snaga na izborima u novembru 1974 . Iznio je i niz optužbi protiv glavnih političara za koje je rekao da su otvoreno ili tajno sarađivali sa huntom. Na kraju je podnio ostavku u stranci, nakon razmirica sa rukovodstvom, ali je ostao u parlamentu kao nezavisni poslanik. Stao je uz svoje navode koje je otvoreno iznio protiv tadašnjeg ministra za nacionalnu odbranu Evangelos Averoff-Tositsas ( grčki : Ευαγγελος Αβερωφ Τοσιτσαα) i drugih. On je, kako je zapisano u arhivskim dokumentima bio pod velikim pritiskom kao i prijetnje njegovom životu kako bi ga nagovorili da smanji svoj pritisak.
Alekandros Panagulis bio je brutalno mučen tokom zarobljeništva od strane hunte. Mnogi vjeruju da je on održavao svoje duh sposobnosti i jakoj volji, odlučnosti da odbrani svoja vjerovanja, kao i svom zanosnom smislu za humor. Dok je bio u zatvoru kod Bogiatija, priča se da je Panagoulis svoju poezije pisao po zidovima svoje ćelije ili na malim papirima, često koristeći sopstvenu krv kao tintu (kao što je rečeno u pesmi ,,Boja“). Mnoge njegove pjesme nisu preživjele. Međutim, uspjeo je da ih neko prokrijumčari prijateljima dok su bili u zatvoru, ili da ih ponovo napiše. Dok je bio u zatvoru, njegova prva zbirka na italijanskom jeziku pod nazivom Altri seguiranno: poesie e Documenti dal carcere di Boiati ( Poezija i dokumenti zatvora u Boatiji) objavljena je u Palermu 1972. godine, sa uvodom italijanskog političara Ferruccija Parrija i Italijanski filmski režiser i intelektualac Pier Paolo Pasolini . Za ovu zbirku Panagoulis je dobio sledeću godinu međunarodnu nagradu za poeziju Viareggio (Premio Viareggio Internazionale). Nakon oslobođenja objavio je svoju drugu zbirku u Milanu pod naslovom Vi scrivo da un carcere in Greciji (,,Pišem vam iz zatvora u Grčkoj“) sa uvodom Pasolinija. Prethodno je objavio nekoliko zbirki na grčkom jeziku, uključujući Boju (I Bogia).
Panagoulis je stradao (ubijen) 1. maja 1976. u 36. godini života u saobraćajnoj nesreći na aveniji Vouliagmenis u Atini. Njegovu smrt prate brojne kontroverze i teorije zavjere. Većini Grka smatra da hrabri život i stradanje Aleksandrosa Panagoulisa učinila ga je simbolom slobode, demokratije, ljudskih prava i građanskih i političkih sloboda. On predstavlja rijetki slučaj pokušaja atentata koji je zbog svog političkog etosa uzdignut na status heroja demokratije. Grčka je izdala poštansku marku u njegovu čast (1996) i telefonsku karticu (1996). Međutim, grčka država posle pada pukovnika dugo ga nije poštovala kao ni njegove radove. Na primjer, njegovi postupci se ne spominju u školskim udžbenicima, sa vrlo malim izuzecima. Aleksandros Panagulis je čudesna životna priča o čovjeku koji se usprotivio režimu bez trunke straha, bez ijedne pomisli da ustukne ili se povuče za jedan pedalj. Aleksandar Panagulis je silovita, beskompromisna, priča o čovjeku koji vraća nadu u apsolutnu ljubav, ljudsku snagu i principe zbog kojih vrijedi živjeti i umrijeti.
Odabrane pjesme:
OBEĆANJE
Kapljice koje ćete vidjeti
teču iz naših očiju
nikad ne bi trebalo da vjeruješ
znaci očaja.
Oni su samo obećanje
obećanje za borbu.
(Vojni zatvori u Bogiatiju, februar 1972)
Vi scriptvo da un carcere u Greciji, 1974
MOJA ADRESA
Borba kao olovka
Krv na podu kao mastilo
Poklopac zaboravljene gaze kao papir
Ali šta da napišem?
Možda bih mogao da upravljam svojom adresom
Ovo mastilo je čudna; zgrušava se
Pišem vam iz zatvora
u Grčkoj
(Vojni zatvori u Bogiatiju, 5. juna 1971. – Nakon premlaćivanja)
Vi scriptvo da un carcere u Greciji, 1974.
BOJA
Dao sam život zidinama
glas koji sam im dao
više prijateljski tako da će to postati moja kompanija
i čuvari su pitali
da znaju gdJe mogu da nađu boju
Zidovi ćelije
čuvaju tajnu
a plaćenici su tragali svuda
ali boje nisu mogli da pronađu
Jer ni jedan trenutak nisu razmišljali
da me pretraže u venama.
Vi scriptvo da un carcere u Greciji, 1974
Preveo sa engleskog: Božidar Proročić
