ANGELOS SIKELIANOS – IZVORNI PJESNIK GRČKE KNJIŽEVNOSTI
Piše: Božidar Proročić
Angelos Sikelianos ( grčki γγγελος Σικελιανος ; 28. mart 1884. Lefkada – 19. jun 1951. Atina ) – grčki pesnik i dramski pisac. Sikelianos – jedan od istaknutih grčkih pjesnika XX vijeka. Negove pjesme veličaju nacionalnu istoriju, religiozni simbolizam, univerzalnu harmoniju. Sikelianos je rođen na ostrvu Lefkada, gdje je proveo cijelo djetinjstvo. Godine 1900. upisao je Pravni fakultet u Atini, ali ga nije završio. U narednim godinama mnogo je putovao. Godine 1907. oženio se Amerikankom Evom Palmer , koja je tada bila student u Parizu . Godine 1908. zajedno su se preselili u Atinu. U tom periodu Sikelianos je počeo da komunicira sa predstavnicima grčke inteligencije. Godine 1909. objavljena je njegova prva zbirka pjesama “Vidovnjak ” ( Αλαφροισκιωτο ), koju su priznali kritičari. Sikelianos je bio prijatelj pisca Nikosa Kazantzakisa , koji je 1914. proveo 40 dana na planini Atos , posjećujući mnoge manastire i vodeći asketski način života. Naredne godine su zajedno bili hodočasnici na teritoriji Grčke. Iako su obojica bili bliski u duhu jedan drugom, ipak su se njihovi pogledi na život razlikovali. Sikelianos je bio pun optimizma, vjere u svoje sposobnosti kao pisac. Kazantzakis je međutim, izbjegavao ljude, bio je sklon sumnjama. Međutim, oni su bili ujedinjeni u pokušajima da obogate i oplemenjuju ljudski duh uz pomoć književnosti.
U maju 1927. godine , uz podršku svoje supruge, Sikelianos je organizovao Delfske svečanosti kao dio svog globalnog plana za oživljavanje “Delfskih ideja”. On je vjerovao da principi koje je formulisala drevna grčka civilizacija, ako se revidiraju kako bi odražavali moderne realnosti, mogu pomoći kulturnoj komunikaciji među ljudima. Igre su postale popularne i, uprkos nedostatku državne podrške, ponovo su održane. Godine 1930. njihovo je održavanje trajno prekinuto zbog visokih troškova njihove organizacije. Na tragu novog nacionalnog uzdizanja, snažna neo-romantična struja ponovo ulazi u grčku poeziju. Plejade mladih pjesnika – Angelos Sikelianos (1884–1951), Kostas Varnalis (1884–1974), Marcos Avgeris (1884–1973) – sa oduševljenjem i optimizmom, sa ponosom i divljenjem, percipiraju puno u poetskim djelima. U djelima Sikelianosa motivi zvuče jako. U njemu kao da je eksplodirala, po istinskom vulkanskom temperamentu pjesnika, osvijetljena njegovom iskričavom žudnjom za životom, spontanim, nekontrolisano uzvišenim lirizmom. Prvi veliki poetski ciklus Sikelianosa “Vidovnjak”, napisan 1907. godine i objavljen 1909. godine, u svoj svojoj moći otkriva te osobine njegovih talenata, koji će ostati nepromijenjeni kroz pjesnikov kreativni put.
Spajanje sa prirodom, zrela ljepota koju Sikelianos ponovo stvara nesebično ekstatičnom primitivnom plastikom, ponekad mitologizovanim slikama i blistavom pobunom boja, spajanjem sa ljudima, u kojoj on vidi nosioca drevnih tradicija i trajnih duhovnih vrijednosti, percepciju grčke istorije kao jednog kontinuiranog procesa, težnju, kao istorija čitavog čovječanstva, kroz trnje do trijumfa dobra i pravde, i na kraju, percepcija uloge pjesnika kao vrste mesije, pozvana da prodre u osnove , otvara ljudima njihovo značenje i osvjetljava svoj put ka boljem sjutra – ovaj odmah najavljeni raspon tema Sikelianosa razvija se u višestrukoj poetskoj kompoziciji Prolog u život (1915-1917), a u pjesmama Bogorodica (1917) i “Uskrs Grka” (1918), a kasnije u ciklusu radova 20-30-tih godina. Nevjerovatan unutrašnji integritet umjetničkog svijeta Sikeliana, naizgled nepromijenjen uraganom istorijskih kataklizmi 20. vijeka, bio je jedinstven fenomen. Nasuprot tome, vršnjaci i prve pristalice Sikelianosa, M. Avgerisa i K. Varnalisa uskoro će proći kroz radikalan prelom svjetonazora i, shodno tome, revoluciju u njihovom radu. Pedesetih godina Eva Palmer je pokušala organizivati treći Delfski festival. Sačuvano je njeno pismo Sikelianosu, u kojem ona iznosi svoje planove za održavanje Festivala i određuje godinu – 1953. Ali Sikelianova smrt je poremetila sve planove. Evropski kulturni centar u Delfima (grčki) kupio je i obnovio kuću Angelosa i Eve u Delfiima , danas se u njoj nalazi Muzej delfijskih festivala. Tokom njemačke okupacije, Sikelianos je bio izvor inspiracije za grčki narod, posebno nakon njegovog govora, koji je čitao na grobu pjesnika Kostisa Palame . On je uputio apel u odbranu Jevreja, potpisan od strane mnogih poznatih grčkih građana, učestvovao je u Pokretu otpora , bio je predsjednik “Društva grčkih pisaca”. Godine 1949. bio je kandidat za Nobelovu nagradu za književnost. Sikelianos je tragično umro u Atini.
Jedan je od najvećih pjesnika novogrčke književnosti. Njegovo prvo djelo, spjev »Čovjek u lakoj sjeni« (Alaphroḯskiōtos, 1909), bilo je zapaženo zbog izrazitog lirizma i bogatog izraza. Nakon toga započeo je objavljivati pjesnički niz od pet knjiga Predgovor životu (Prólogos stē zōḗ, 1915–47) te lirske pjesme, među kojima se najboljima smatraju poeme Majka Božja (Mḗtēr Theoú, 1917) i Uskrs Grka (Páskha tōn Ellḗnōn, 1919). Pjesme su mu objavljene u tri knjige (Lirski život – Lyrikós víos, 1946–47). Već od 1910. napisao je i pjesmu Delfski govor (Delphikós lógos, 1927). Od 1932. pisao je i tragedije u stihu, koje su okupljene u tri sveske Timela (Thymélē, 1950–54). Za Sikelianosa je sve u prirodnom i vidljivom svijetu, kada se sa pravom shvata, izraz nadnaravnog i nevidljivog reda stvarnosti. Zadatak proroka, mudraca i pjesnika je da pomiri jedan svijet sa drugim, da izliječi dihotomiju između njih kroz čin kreativnog posredovanja. Imajući to na umu, Sikelianos koristi mit, ne kao retorički uređaj, već kao način otkrivanja vječnih božanstava koja nastanjuju fizički svijet. U svojim kasnim pjesmama mit postaje sredstvo za spajanje njegovih subjektivnih i narativnih glasova u uzvišenu tragičnu viziju.