Ante Gregov Jurin
ŠKURA BURA
.
Pošli smo u svijet
jedan za drugim.
Trbuhom za kruhom,
kao rakova djeca,
samo si ti starice moja,
ostala čuvati prag,
preko kojeg te prenio
moj pokojni ćaća.
Kada se toga sjetiš,
još danas ti oko zasvijetli
poput munje u daljini.
Pišeš, da ti je dobro,
i da ti ništa ne fali,
osim nas i čaše vode,
koju ti nitko nema dati,
kada u škuroj otočkoj noći
zapuše hladna Velebitska bura.