Boris Milošević: Uspavana draga

Crna Gora

Boris Milošević

 

 

 

 

 

 

USPAVANA DRAGA

 

 

Voda kaplje – laste odlijeću,

Samo ti još si tu,

uvijek ista – ti koja ne odlaziš…

U očima ti srebrna slika mog lika,

plače, ne diše i ne govori više.

Tek vlasi kose nejasan šapat,

Ko ljubavne strune oproštajne pjesme…

Za dodir hladan po bijeloj puti,

nepomične usne – ni traga smiješku.

Voda sve tiše kaplje – nestaju laste,

Uz tebe slušam plač violine,

Sreći i nesreći života početka i kraja.

I svoju sebičnost osjećam tvrdo…

Dok ti spavaš, dišem i živim,

gledam te, a ne vidim,

osluškujem, ali ne čujem…

Voda ne kaplje više.

Laste su otišle na jug.

Samo ti i ja, grobna tišina s nama,

otkucaji srca jednog i u sobi mrak…