Božidar Proročić: Razgovor sa Nebojšom Burzanovićem

Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“, kako ste i spomenuli, čuva tradiciju knjige punih 138 godina i zaista je najljepši kulturni reprezent Glavnog grada. Mi smo najstarija ustanova kulture u Podgorici i matična smo biblioteka za sve biblioteke na području glavnog grada Crne Gore. Sam prostor naše biblioteke vrlo je atraktivan, a naši sadržaji su prilagođeni svim generacijama i profilima ljudi, od najmlađih, pa do penzionera. Činjenica da se nalazimo u centru grada od velikog je uticaja na porast broja korisnika Biblioteke. Druga, ne manje važna stvar, je ta što se radi o velikom prostoru sa mnogim novim sadržajima koji su našim korisnicima veoma zanimljivi. Svaki dan dobijemo izdanja svih dnevnih novina, imamo stručne časopise, iz svih područja (književnost, prava, popularne kulture…), magazine, dječje novine… Sve se to nalazi u otvorenom pristupu, ne posuđuje se, ali se može listati i čitati, a članci se mogu i fotokopirati. Programi Biblioteke podržavaju promociju kulturnih vrijednosti naše zajednice:
očuvanje baštine, kulture i tradicije na inovativan način, podršku multikulturalnosti u lokalnoj
zajednici i društvu u cjelini, upoznavanje i afirmisanje kulture manjina i drugih kultura.

Narodne biblioteke su centri lokalnih zajednica na mnoge načine. Pružanjem građe, usluga i programa one podstiču stvaranje identiteta zajednice. Zbog toga i priređujemo književne susrete na kojima se korisnici susrijeću sa svojim omiljenim autoroma. Putem raznih oblika predstavljanja knjižne građe, biblioteka sebe i svoj fond predstavlja sredini u kojoj i za koju djeluje. Svake godine bude mnoštvo događanja i gostovanja. Radi se o predstavljanjima knjiga, tribinama, prezentacijama, predavanjima itd. od kojih samo u Kosoj sali bude više od sedamdeset. Sva gostovanja su značajna. Ovakve manifestacije privlače širi krug čitalaca što znači i priliv novih korisnika. Tako smo ugostili značajna imena naše i regionalne kulturne scene poput: Slobodana Šnajdera, Gorana Gocića, Mirjane Bobić Mojsilović, Igora Marojevića, Envera Kazaza, Ivana Lovrenovića i dr.

Mišljenja sam da biblioteka u potpunosti treba biti okrenuta korisnicima i njihovim potrebama. Korisnici su ti koji svojim potrebama nameću buduće usluge biblioteke, a biblioteka svojim djelovanjem razvija potrebe korisnika. Smatram da se u današnje vrijeme korisnicima treba omogućiti da neke stvari jednostavnije obavljaju. Savremeno bibliotekarstvo podrazumijeva izmjenu paradigme od tradicionalnog principa, koji je usmjeren na građu, na princip koji ide u korist korisničkih zahtjeva. Kontinuirano pratimo potrebe mlađih korisnika i pronalazimo načine da na njih odgovorimo. Puno je slojeva društva i grupa sa kojima radimo, a mi se moramo postaviti aktivno prema zadovoljavanju tih potreba. Naši sadržaji i usluge su zbog toga prilagođeni svim kategorijama korisnika. Ipak i dalje najčešće korišćena naša usluga je korišćenje knjižnog fonda, jer na ovaj način korisnici vide i uštedu novca za kupovinu knjiga, ali i uštedu vremena za istraživanje prilikom izrade radova za školu, fakultet i sl. u čemu im naši bibliotekari svesrdno pomažu. Možemo reći da je srazmjerno broju korisnika rastao i broj naših usluga.

Naša biblioteka raspolaže sa preko 180 hiljada naslova, a njen rad organizovan je kroz sljedeća odjeljenja: Odjeljenje za bibliotečku djelatnost: Periodika, Zavičajna zbirka, Posebni fondovi, Referensna zbirka, Stara i rijetka knjiga, Pozajmno odjeljenje, Odjeljenje za popunjavanje i obradu, Matična služba, Dječije odjeljenje, Odjeljenje za kulturno-zabavnu i izdavačku djelatnost i Odjeljenje za zajedničke poslove. Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“ u odjeljenju posebnih fondova čuva i nekoliko legata, poklonjenih biblioteka poznatih naučnika i umjetnika, istaknutih javnih i kulturnih radnika. Ovi fondovi su nezamjenljivi dokumenti i imaju veliku vrijednost, kako po sadržaju, tako i kao svjedočanstvo o ličnostima kojima su pripadale, a to su: Legat Jova Zagore, Ivke Đelević, dr Andrije Lainovića, Bose i
Tanje Đurović, Mihaila Ražnatovića, Antonije i Milinka Stojanovića, Svetislava i Smilje Pavićević, Branka Đukića i Đoka Nikprelevića. Korisnici imaju na raspolaganju i više namjenskih čitaonica: opštu čitaonicu, dječiju, čitaonicu za naučne radnike i čitaonicu periodike, a pored redovnih usluga u svim čitaonicama je omogućeno korišćenje besplatnog bežičnog interneta, gdje bilježimo sve veću posjetu.

Moram istaći i da imamo veliku podršku Glavnog grada Podgorice. Mi jesmo gradska ustanova i prirodno je da nam Grad daje najveću podršku, a očekujem da će se ta dobra saradnja nastaviti i ubuduće.

Naučni radnici, ali i korisnici novije generacije imaju potrebu za elektronskim uslugama i mogućnostima korišćenja wi-fi tehnologija. Aktivni korisnici su uglavnom zadovoljni našim uslugama na pozajmnim odjeljenjima jer se trudimo da obezbjedimo popularnu domaću i stranu literaturu i izdanja recentne regionalne i svjetske književnosti. Pratimo liste najčitanijih naslova – predloga koji se nalaze na sajtovima izdavačkih kuća i trudimo se da ih uvrstimo u našu ponudu. Neophodno je da se biblioteke prilagode zahtjevima korisnika i da u skladu sa tim i profilišu svoju djelatnost.

Moderno vrijeme donosi i drugačije profile korisnika, ali narodna je biblioteka takva da treba zadovoljiti potrebe svih. Kada su u pitanju mlađe generacije pitanje je koliko su oni aktivni i što im treba. Istina je da su mlađe generacije sklone dobiti gotov proizvod. Nekada ste za pisanje stručnog rada morali napustiti kuću, a danas su mlađi većinom skloni pretraživanju interneta i pri tome sami sebe ograničavaju. To je nešto što predstavlja problem i gdje i mi kao narodna biblioteka putem svojih programa možemo dosta doprinijeti. Trudimo se da u našoj ponudi imamo ono što naši korisnici traže. I klasičnu književnost, ali i beletristiku. Naši čitaoci imaju različita interesovanja i što ih bolje upoznamo veća je vjerovatnoća da ćemo pronaći svoje mjesto u skupu usluga koje oni traže.

Naša biblioteka ima dugu tradiciju izdavaštva i objavljuje knjige koje obrađuju kulturnu prošlost našeg grada, ali i naslove iz književnosti, istorije i drugih oblasti. Zasluge za pokretanje ove djelatnosti pripadaju poznatom dječijem piscu Dušanu Đurišiću, koji se tada nalazio na mjestu upravnika Biblioteke. U tom periodu je pokrenuto više edicija. Devedesetih godina prošlog vijeka u okviru izdavačke djelatnosti Biblioteka otpočinje novu etapu s programskom koncepcijom njegovanja i objavljivanja zavičajnih tema. Tih godina izdavaštvo Biblioteke zauzima jedno od istaknutih mjesta u izdavačkoj produkciji Podgorice. Godine 1993. Biblioteka pokreće svoj časopis „Glasnik“. U njemu se objavljuju tekstovi koji se bave bibliotekarstvom, bibliografijom, zavičajnim i kulturološkim temama, a najobimniji prostor je dat knjigama, autorima i temama o kojima se govorilo na „Tribini“ Biblioteke. Do danas je objavljeno 25 brojeva „Glasnika“. Dvije godine nakon „Glasnika“, pokrenuta je još jedna serijska publikacija – „Latica“- književna revija mladih, koju periodično objavljujemo. Vrijedi spomenuti knjige: dr Sonje Tomović-Šundić: Njegoševa filozofija čovjeka, dr Živka Andrijaševića: Balkanski ugao,
Danila Burzana: Gradonačelnici, Mihaila Ražnatovića: Gledano preko nišana, Ivana Cekovića: Ja sada putujem, Zdravka N. Ivanovića: Kuči kroz vjekove, Dušana Ičevića: Moja Podgorica i dr.

Ljudi koji vole da čitaju nikad ne odustaju od biblioteke. Najviše se čitaju kriminalistički i romantični romani, a imamo i dobar broj korisnika koji preferiraju djela visoke književnosti. Kod starijih čitalaca dosta je popularna istorijska i politička tematika. Kod djece su najčitaniji, iako ne i najomiljeniji, lektirni naslovi, ali i dječji popularni romani. U novije vrijeme opet je jako zastupljena forma dječjih dnevnika. Naši najmanji korisnici biraju slikovnice prema svom uzrastu i ukusu.

Jesam pasionirani čitalac i smatram da je Volter bio u pravu kada je izrekao: „Bojim se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu“. Čitanje razvija ideje i maštu, podstiče kritičko mišljenje, omogućava nam da bolje razumijemo druge, širi naše vidike i obrazuje nas. Preporučujem za čitanje polemičke knjige „Čas anatomije“ Danila Kiša i „Narcis bez lica“ Dragana Jeremića, „Istoriju ružnoće“ i „Istoriju lepote“ Umberta Eka, „Socijalnu istoriju umetnostii i književnosti“ Arnolda Hauzera, „O guvernadurima u Crnoj Gori“ Rista Dragićevića.

Nezahvalno pitanje. Moj izbor je neki intiman kutak gdje čovjek može dozvoliti sebi bogatstvo uranjanja u druge svjetove, ali pravila nema i odgovor za sve je posve individualan.

_____________________________