Redakcija 28. SEPTEMBAR: NACIONALNI DAN BOŠNJAKA – IDENTITET, KULTURA, JEZIK
Piše: Božidar Proročić
Kada govorimo o identitetu, kulturi, jeziku, naciji jednog tako značajnog naroda kao što su Bošnjaci na prostorima Balkana moramo se prisjetiti mnogih istorijskih paralela, odrednica često nažalost sukoba i ratova političkih paradigmi i paradoksa koji su iza nas da bi smo bolje razumjeli čežnju i želju jednog naroda za njihovim nacionalnim identitetom kao krunom njihove samobitnosti i stabilnosti na prostorima na kojime žive zajedno sa drugim narodima.
Bošnjački sabor je 28. septembra 1993. godine sazvao 349 delegata u opkoljenom i ratom razorenom gradu Sarajevu kako bi proglasio da se ime njihove nacije od tog trenutka promjenilo od naziva Musliman u naziv Bošnjak. Ova nacionalna odrednica označila je mnogo više nego samo terminološku stvar, jer uvođenje bošnjačkog nacionalnog imena bilo prije svega identitetsko, a svakako i kulturološko pitanje jednog naroda. Kada se osvrnemo na Bosnu kao majku maticu Bošnjaka i grad Sarajevo kroz njegovu dugu ali bogatu ali često i kompikovanu istoriju, ako je pogledamo kroz prizmu zemlje na samoj ivici tadašnjeg Orijenta (XIV vijek) shvatićemo koliko je bilo teško istrajati na tom putu.
Identitet, kultura, jezik (bosanski) etniĉki identitet nisu nepoznati pojmovi i ne tumaĉe se uvijek onako kako bi smo to željeli ili kako nam istorija nalaže. Kada je u pitanju antropologija i interkulturalni razvoj, postoje razliĉiti pokušaji objašnjenja kulture i kulturnog identiteta Bošnjaka no kako to zahtijeva ozbiljnu analizu i naučni rad ja ću se samo osvrnuti na neke činjenice jer bi za ozbiljnji pristup trebalo mnogo više vremena a i medijskog prostora. Apsolutno kulturni identitet opisujemo kao sebe kroz znanje koje proizilazi iz znanja o kulturi kojoj Bošnjaci pripadaju a vezano je za tradiciju, istoriju, religiju. Ovaj oblik samospoznaje kompleksna je veza između unutrašnjih (motivacija, emocija) procesa pojedinca i njegovog ponašanja. Jedan od kljuĉnih elemenata kulturnog identiteta jeste njegova sublimacija odnosno shvaćanje sopstvenog (bošnjačkog) identiteta kao neodvojivog dijela sopstvenog bića. Ali ĉovjek nije samo individualno biće za sebe, on je i društveno biće, u njegov identitet ugrađene su karakteristike koje su dio nacije kojoj pripada. Prvi kolektiv kojem ĉovjek pripada jeste porodica, a potom šira društvena (kulturna) zajednica.
Društvo ili narod bez ideja nema istorije osuđen je na propast na gubitak svog imena svoje istorije tradicije i kulture. Dostojevski je smatrao da ni čovjek niti nacija ne mogu postojati bez neke velike ili uzvišene ideje. Prema popisima stanovništva iz 1971, 1981. i aprila 1991. Bošnjaci su pod tada etničko-vjerskim imenom Musliman – bili treća najbrojnija nacija u bivšoj jugoslavenskoj državi. Prema popisu iz aprila 1991. u tadašnjoj je Jugoslaviji živjelo ukupno 2.376.646 ljudi koji su se izjašnjavali kao Muslimani. Preko 80 % ovih Muslimana živjelo je u Bosni i Hercegovini, što je u apsolutnom broju iznosilo 1.905.018 ili 43,7% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. U ostalim dijelovima bivše Jugoslavije prema istom popisu živjelo ih je u Crnoj Gori 89.932 (14,6 %), u Vojvodini 6.079 (0,3 %), Kosovu 57.408 (2,9 %), na području uže Srbije 173.871 (3,0 %), u Hrvatskoj 47.603 (1,0 %), u Makedoniji 70.000 (3,3 %), te u Sloveniji 26,725 (1,36 %).
Po Popisu stanovništva u Crnoj Gori 2011. godine ima 53.605 Bošnjaka, što predstavlja 8,65% od ukupnog broja stanovnika. Bošnjaci su treći najbrojniji narod u Crnoj Gori, poslije Crnogoraca i Srba. Najviše Bošnjaka živi u kulturno-istorijskoj regiji Sandžak, i to 46.813 ili 87,33% od ukupnog broja bošnjačke populacije. Maternji jezik Bošnjaka u Crnoj Gori je uglavnom bosanski jezik, koji je maternji jezik 31.871 Bošnjaka ili 59.4% od ukupnog broja bošnjačke populacije, zatim slijede crnogorski jezik (17.381 ili 32%).
Bosanski jezik, zajedno sa albanskim, hrvatskim i srpskim, jeste jezik u službenoj upotrebi, odnosno jezik bošnjačkog naroda u Crnoj Gori te je velika greška i zabluda kod manjeg broja Bošnjaka koji maternji jezik nazivaju ”bošnjački”!!! To nije ispravno sa lingvističkog pogleda već isključivo ga treba imenovati Bosanskim jezikom kako je zaista pravilno.
Bošnjaci u Crnoj Gori su uglavnom sunitski muslimani. Vjerski život muslimanskih Bošnjaka organizuje Islamska zajednica u Crnoj Gori, čiju su članovi ne samo Bošnjaci, nego i druge muslimanske manjine u Crnoj Gori, uključujući Albance i Muslimane. Sadašnji Reis Islamske zajednice je Rifat Fejzić, etnički Bošnjak.
Ono što je najveći problem je masovno iseljavanje Bošnjaka u zemlje Zapadne Evrope najviše zbog ekonomskih razloga trend koji traje od 70 godina prošlog vijeka. Iako u zemljama zapadne Evrope postoje njihovi klubovi mjesta okupljanja kao što je svijetli primjer Zavičajnog kluba ”Bihor” u Luksemburgu koji gaji i njeguje sve tradicije Bošnjaka i Muslimana iseljenika organizujući brojne akcije na očuvanju svih izvornih vrijednosti.
Ono što je za veliku brigu da nove generacije Bošnjaka mlađe populacije koje tamo odrastaju ili su rođene gube sponu sa svojim rodnim krajem Sjevera Crne Gore ali i samim Sandžakom sve manje pričaju svoj materjni Bosanski jezik sve se više okreću trendovima zapad a koji često znaju da budu pogubni. Imao sam prilike više puta da razgovaram sa mladim (koji su tokom jula i avgusta dolazili u svoj rodni kraj) Bošnjacima Rožaja, Plava, Gusinja koji su više voljeli da pričaju na njemačkom, engleskom, ili srodnim stranim jezicima a vrlo su malo znali svog maternjeg jezika (bosanskog) ili su nerado govorili njim. A znamo da je jezik jedan od stubova nacionalnog identiteta, ako se ne uradi program očuvanja izvornih i identitetski principa to jest strategija Bošnjaka plašim se da će druga ili treća generacija ekonomskih migranata Bošnjaka stopiti se sa kulturom zapada i izgubiti apsolutno svoj identitet!
Proces oblikovanja željene budućnosti za Bošnjake mora započeti sviješću o aktuelnom trenutku. Sa stajališta studija budućnosti, znamo da nema jednostavnih, jednodimenzionalnih odgovora na savremene probleme, da ne govorimo o sve složenijoj mreži problema koji će Bošnjake pratiti u budućnosti. Iskreno mislim da svi procesi za Bošnjake moraju da budu porenuti prije svega u okviru i u krugu porodice odakle se stiče poštovanje, ljubav, milosrđe, humanost. To znači da nema mjesta za metodologiju pravne nauke u kojoj klasični pravnici nastoje riješiti i rješavaju probleme tražeći uputstvo, dokaze i stavove kod svojih prethodnika i citirajući izdvojene ajete Kurʼana ili hadise poslanika Muhammeda. Takvo simplicističko donošenje pravnih odluka ne može imati ulogu u sve složenijem svijetu, koji se sve brže mijenja i gdje su problemi međusobno povezani. Da bi se svijet proaktivno transformirao, pokretačke snage savremenog svijeta, nauke, tehnologije, modernosti i postmodernizma, moraju se aktivirati na temeljnom nivouvrijednosti i etičkih interesa. Dakle, Bošnjaci se ne mogu smatrati samo vjerom i religijom, već jednim cjelovitim, društvom koje krasi Crnu Goru u njenom multietičkom skladu i ljepoti zbog koje je ovaj manjiski narod jedan od dragulja u kruni savremene Crne Gore.
Draga BRAĆO BOŠNJACI želim da u narednim godinama vi budete jedan od stubova ne samo Crne Gore već i savremene Evrope kojoj sa punim pravom i svim svojim bićem pripadate na najljepši mogući način. Zato je 28. septembar – Dan Bošnjaka vrijedan poštovanja i podjećanja na sve ono što vas čini posebnim a posebno u našoj multietičkoj Crnoj Gori.
