Đevad Koldžo: Putopis sa hadža (II): Put u Mekku i priča o Zem-zem vodi

Hadži Đevad Koldžo

 

PUTOPIS SA HADŽA (II): PUT U MEKKU I PRIČA O ZEM-ZEM VODI

 

“Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Ali ‘Imran, 97)

”…i oglasi ljudima hadž! – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih.” (El-Hadždž, 27)

.

Autor teksta je građevinski inžinjer, ekspert za upravljanje vodovodnim sistemima, vodeći istraživač / projektant u oblasti rada: metode mjerenja i određivanja gubitaka u vodovodnim sistemima; projektovanje, razrada projekata u oblasti vodosnabdijevanja i sanitarnog inžinjeringa, modeliranje i programiranje u MS Excel-u i Visual Basicu; trener iz oblasti ”Neobračunata voda”; izvođač obuke za korištenje MS Excel programa. Radi u Hydro-Engineering Institute Sarajevo, Bosna i Hercegovina. Jedan je od osnivača Asocijacije hadžija ”Zul Hulejfa – Novo Sarajevo” i sajta za informisanje i edukaciju hadžija Zulhulejfa.ba.

 

Posjeta Medini se završila i došlo je vrijeme da obavimo hadž. Sve što smo radili prethodnih dana je ibadet (Bogosluženje) ali nema nikakve veze sa hadžom. Hadž za nas je započeo 2. decembra 2008. godine kada smo u hotelu obukli ihrame i krenuli put mikata.

Ihram je posebna odjeća koju oblače hadžije za vrijeme hadža. Oblačenjem ihrama na mikatima (granicama unutar kojih je obavezno nositi ihram) započinju obredi hadža i umre. Ihrami za muškarce se sastoje od dva bijela i čista platna. Gornji dio ihrama se zove rida a donji izar. Ženama nije propisano oblačenje ihrama već će oblačiti uobičajenu odjeću koja im pokriva tijela prema islamskim propisima (da odjeća nije tijesna, prozirna i kratka i da pokriva sve od tijela osim lica, šaka i stopala). Prije oblačenja ihrama se odsječu nokti, potkrate brkovi, uklone dlake ispod pazuha i stidnog mjesta i okupa tijelo koje se prije oblačenja bijelih čaršafa namiriše. Baš kao i kod mejta (mrtvaca). Ostavljaju se ukrasi ovog svijeta i markirana odjeća. Oblačeći ihrame muslimani se najsnažnije sjete smrti i shvate da sva ovosvjetska dobra pripadaju Allahu, dž.š., i da su bijeli ihrami – ustvari ćefini (bijeli čaršafi u koje se zamotava mrtvac prije sahrane) i da pred Boga idu samo sa svojim djelima, a da je sve drugo prolozno kao: bogastvo, vlast, ugled, položaj, čast… i da je hadž trenutak kada se treba lišiti egoizma – sebičnosti i da se vjernik utapa u grupu koja je simbol jednakosti i zajedništva – gdje su svi apsolutno jednaki: biznismen i radnik, vladar i službenik, bijeli i crni, žuti i crveni, visočiji i niži rastom, jak i slab, bogat i siromah… Bijeli ihrami brišu baš sve razlike među ljudima, osim stepen bogobojaznosti.

Kao što sam napomenuo mikat je mjesto koje se ne smije preći a da se prethodno ne zanijeti Umra ili Hadždž. Postoji 5 mikata, raspoređenih u zavisnosti sa koje se strane dolazi u Mekku. Mi bosanskohercegovačke hadžije dolazimo iz Medine i ponašamo se kao njeni stanovnici, te se naš Mikat nalazi na jugozapadnoj strani Medine i zove se Zul Hulejfa.

Prema mikatu smo krenuli nakon više od dva sahata čekanja u autobusima. Razlog za to je bilo što su saudijske vlasti tražile da se napravi novi spisak hadžija na kojemu će biti izostavljena hadžinica Paltagić Tife koja je preselila (preminula) na Ahiret nekoliko dana ranije.

Treba napomenuti da sve transporte od momenta ulaska hadžija u Saudijsku Arabiju organizira Ministarstvo Hadža Saudijske Arabije. Jedini izuzetak je putovanje iz Medine u Mekku hadžija koji su došli autobusima. Za nas koji smo došli avionom i za ovu relaciju autobuse su poslali saudijci. Uglavnom se radi o autobusima marke Hyndai, starim 10-ak godina, obavezno opremljenim klima uređajima (koji se najčešće i ne mogu regulirati ili ugasiti), i sa malim prostorom za noge što predstavlja problem za veće hadžije kao što sam ja. Ovi autobusi nemaju prtljažnike već se sve stvari tovare na galerije koje se nalaze na krovu autobusa. Autobusi se koriste samo u vrijeme hadždža, poslije čega se konzerviraju do iduće godine. Čekanje i vožnja od oko 500 km u ovakvom autobusu (razdaljina između Mekke i Medine) nije nimalo prijatna i neke hadžije je počeo da napušta sabur. Palo mi je na pamet da je naš poslanik s.a.v.s taj put (u suprotnome pravcu) prešao pješke, po velikoj vrućini i to dužom relacijom, jer je da bi izbjegao mušričke potjere, iz Mekke krenuo prema jugu, a ne prema sjeveru gdje se nalazi Jasrib, kako se do tada zvao grad koji će promijeniti ime u Medina.

Na mikat smo stigli prije akšam namaza (večernje molitve), klanjali smo dva rekeata hadžijskog suneta i počeli da izgovaramo Telbiju: ”Lebejkellahumme, Lebejke la šerike leke lebejke… / Odazivam Ti se, Bože, Odazivam! Odazivam Ti se, Ti nemaš druga, Odazivam Ti se, …” Od tog momenta smo postali Muhrimi, oni za koje su počela da važe ihramska pravila. Već nekoliko godina bosanske hadžije nijete T’emettu hadždž što znači da se na Mikatu zanijeti Umra, koja se obavi po dolasku u Mekku, poslije čega se skidaju ihrami.

Nastavili smo put našim autobusima i otprilike na pola puta do Mekke autobusi su se zaustavili na jednome odmorištu gdje smo u mesdžidu klanjali akšam namaz. Na odmorištu nas je dočekala iznenađujuća hladnoća. Pogledao sam na GPS i vidio da se nalazimo na 1276 m.n.m. Pošto smo se okrijepili čajem i kahvom nastavili smo vožnju bez zaustavljanja sve do Mekke. Put od Medine do ovog odmorišta je bio gotovo pravolinijski, a odavde put skreće zapadno i gotovo dolazi do Crvenog mora, kada zaokreće na jugo-istok prema Mekki.

Na kontrolnim punktovima se nismo dugo zadržavali, a na posljednjem smo dobili lunch pakete i po malu bocu Zem-zem vode.

 

UMRA

 

U hotel smo stigli 3. decembra 2009. oko 2 sata ujutro. Hotel se nalazi u dijelu Mekke koji se zove Azizija, 4 km istočno od Harema. Najveći dio od ova 4 km otpada na tunel kroz koji se mora proći da bi se stiglo do Harema. Postoje dva paralelna tunela, jedan za vozila a drugi za pješake. Nekoliko dana prije početka hadža kroz pješački tunel besplatno voze autobusi, što prestaje kada broj hodočasnika poraste i kada tunel postaje isključivo pješački. Provjetravanje ovih tunela se obezbjeđuje radom velikih ventilatora. Sa inženjerskog stanovišta mislim da su ventilatori predimenzionirani, i osim što stvaraju nepotrebno jako strujanje zraka, stvaraju i strašnu buku. Gotovo sam siguran da se problem provjetravanja mogao riješiti na mnogo elegantniji i jeftiniji način, ali već sam navikao da u Saudijskoj Arabiji viđam graditeljske nelogičnosti. Kao da im neko stalno prodaje neka preskupa i davno prevaziđena rješenja, bez ikakve ekonomske i funkcionalne opravdanosti. Maida i ja smo više puta spominjali naš boravak u Emiratima i sheika Rashida Al Maktouma, (premijer Ujedinjenih Arapskih Emirata i vladar Dubaija), te smo zaključili da bi on od svojih inženjera davno zahtijevao da u pješačkim tunelima izgrade pokretne staze koje bi ubrzale i olakšale protok pješaka.

U sobama nas je bilo više nego u Medini tako da nas je u mojoj sobi bilo ukupno 9. Glavna preokupacija svih hadžija po dolasku u hotel je bila kako isključiti klima uređaje. Naime na jednome centralnome mjestu se palio klima uređaj za 6 do 7 soba, i to je kasnije stvaralo probleme, jer ukoliko su hadžije u jednoj sobi željele da upale klimu, to nisu mogli uraditi a da je ne upale i svim ostalim hadžijama na spratu, koji to možda i nisu željeli.

U 9 sati ujutro naš vodič Halil nas je okupio kako bi smo krenuli u Harem da obavimo Umru.

Krenuli smo koristeći besplatne autobuse i za nekih 10 minuta došli smo do Harema. Ušli smo na ulaz koji nosi naziv ”Kralj Fahd” i mislim da se na tome mjestu nekada nalazio ulaz ”Benu Sheibe”. Koračamo u grupi, a sa svakim korakom osjećam kako mi raste adrenalin. Sjećam se kako su mi hadžije iz moga džemata pred polazak rekle da je nemoguće ne zaplakati kada se prvi put ugleda Kaba-Bejtullah. Osjećam da smo sve bliže, i srce mi sve jače kuca. Pored mene je moja supruga Maida, a iza mene je hadžija Rasim Omerhodžić. Odjedanput pred očima se ukazuje poznati i najdraži objekat na svijetu. Čujem hadžiju Rasima kako glasno plaće, meni suze teku same, a onda vidim da svi oko mene plaću. Još smo u nevjerici, Halil nam nešto govori, ali ga uopšte ne čujem.

Pokušavam se sabrati i sjetiti se svih dova koje sam godinama učio za ovu priliku, ali mozak kao da mi se resetovao. Prilazimo dijelu harema u kojem se tavafi. Prepoznajem Jemensko čoše, Hadžerul Esved i Mekami Ibrahim. Bacam pogled u desno i vidim zeleno svjetlo koje označava početak tavafa. Pored sebe čujem studenta iz naše grupe kako glasno ući Ajetul Kursiju, a onda i moj mozak počinje da radi. Krug po krug sve smo bliže Kabi-Bejtullahu i u jednome momentu nalazimo se na oko 3 m od Kabe. U posljednjem sedmome krugu polahko se odmičemo od Kabe (Bejtullaha), kako bi smo izašli iza Mekami-Ibrahima (mjesto na kome je stajao Ibrahim) i klanjali dva rekata. Nakon što smo svi klanjali krećemo da obavimo umranski Saj, a usput pijemo Zem-zem vodu o čemu će biti više riječi u nastavku putopisa.

Saj smo započeli na uzvišenju Saffa a završili na uzvišenju Merva. Ovu dionicu smo prešli 7 puta.

Poslije pijenja Zem-zem vode hadžije obavljaju sa’j – užurbanim korakom prelaze sedam puta između brežuljaka Safa i Merva. Ovaj obred potiče od čina Hadžere, tj. njenog trčanja između Safe i Merve u traganju za vodom njenom djetetu dok je bila uplašena i ponizno predana Allahu, dž.š. Safa i Merva danas se nalaze u krugu Kabenskog harema. Safa je od ćoška Kabe udaljena 130 m, a Merva 300 m. Dužina između Safe i Merve je 394,5 m, dakle tokom sa’ja se pređe 2761,5 metara. Prilikom silaska sa Safe prema Mervi nalazi se znak u vidu neonke zelene boje koji označava mjesto gdje se muškarci kreću trčećim korakom sve do drugog zelenog svjetla odakle nastavljaju užurbanim hodom prema Mervi.

Nakon što se završi sa’j, hadžije će se u berbernicama oko Harema ili svog hotela obrijati ili skratiti kosu, mada je brijanje cijele glave vrijednije, a žene skratiti kosu u dužini koliko su vrhovi prstiju. Ovim činom je završena Umra i hadžije bivaju oslobađene ihrama (svih zabrana, osim intimnih odnosa muža i žene).

Po završetku Saja neke hadžije iz naše grupe su otišle u hotel, a nas nekolicina smo ostali u Haremu jer se približavalo vrijeme podne namaza. Ono po čemu je Mekka najviše poznata je Bejtullah – Kaba prema kojoj se muslimani iz cijelog svijeta okreću pet puta dnevno, danju i noći padajući Allahu, dž.š., na sedždu. Kabu, prvi Hram, Allahovu drevnu kuću je sagradio Ibrahim, a.s., sa sinom Ismailom, a.s., na temeljima koje je postavio Adem, a.s. U Kur’anu se kaže: ”Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kome je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba biti bezbjedan. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome. (Ali Imran, 96-97).

Podne namaz smo klanjali na nekih 30 m od Kabe (Bejtullaha) i zadovoljni smo se uputili u hotel gdje smo skratili kosu i skinuli ihrame. Ihrame ćemo ponovo obuci 6. decembra 2009. (8. Zul’Hidže 1429.) pred polazak na Arefat.

 

PRIČA O ZEM-ZEM VODI

 

Vjerovatno je logično da se u meni kao inženjeru hidrotehnike, čija je profesionalna karijera vezana isključivo za pitku vodu, uz saznanje da sam imao sreću da ovu mubarek vodu pijem direktno na izvoru, probudio poseban interes da istražim i dobijem malo više podataka o svemu vezanom za Zem-Zem. Allah dž.š je tvorac sve vode na svijetu, i postoji veliki broj izvora i vrela koji svojim kapacitetom i svojom ljepotom plijene pažnju. I u našoj zemlji postoje izvori poput Dumana u Livnu, izvora Ljute kod Konjica ili izvora Bune u Blagaju od kojih zastaje dah, ali je činjenica da niti u jednom insanu u čijoj duši piše „La ilahe illallah Muhammedu Resulullah” spomen niti na jedno od njih ne izaziva čežnju kao kada se spomene Zem-Zem.

Zem-Zem je vrelo koje izvire u Mekki u neposrednoj blizini Kabe. Za Zem-Zem se znalo još davno prije rođenja Muhammeda. a.s, ali ga je s vremenom zatrpao pijesak, i zaboravilo se gdje je njegova tačna lokacija. Preci (djed i pradjedovi) Muhammeda, a.s., su bili zaduženi za opskrbu hranom i pićem hodočasnika koji su dolazili posjetiti Kabu, što je bila velika čast ali kako nije bilo dovoljno vode to je bila i jako teška dužnost. Jedne noći je djed Muhammeda, a.s., (Abdul-Muttalib) usnio na kom se mjestu nalazi izvor, i narednih dana ga je pokušao iskopati, što mu je na kraju i uspjelo. Ovo djelo mu je jako podiglo ugled među narodom, a izvor Zem-Zem se od tada dobro čuva i njegovu vodu muslimani jako cijene.

Danas svaki hadžija kao jednu od obaveznih stvari koje nosi kući s Hadža je barem jedna flaša vode s tog mubarek izvora.

Postoji vjerodostojan (sahih) hadis (riječi Muhammeda, a.s.) koji dokazuje kako je pronađen izvor Zem-Zem-a. Prema tom hadisu Ibrahim, a.s, (Abraham) je vođen melekom Džibrilom (anđeo Gabriel) doveo Hadžeru i tek rođenog sina Ismaila na mjesto gdje se nalazi Kaba i tu ih ostavio. Prije nego je krenuo nazad u Palestinu Hadžera je pitala Ibrahima, a.s., zašto je nju i njihovo dijete doveo na beživotno mjesto, gdje nema ni zelenila ni vode. Odgovorio je da je to uradio po Božjoj naredbi. Kada je to čula Hadžera mu reče: ”Sada sam manje zabrinuta”. Udaljivši se od mjesta na kome je ostavio Hadžeru i Ismaila a.s, i kada ih više nije mogao vidjeti, Ibrahim a.s se obratio Allahu dž.š dovom: ”Gospodaru! Dio svoje porodice sam ostavio u neplodnoj dolini u blizini Tvoje kuće (Kabe) da ti se mole i učine je korisnom ljudima i opskrbi ih plodovima kako bi zadovoljni bili”.

Nakon što su Hadžera i njena beba Ismail potrošili sve zalihe vode koje su imali i koje su držali u kožnom mijehu, oglasio se plač djeteta. U nadi da će u blizini pronaći vodu Hadžera se užurbanim koracima kretala između dva mala brda, koji će kasnije biti prozvani imenima Safa i Merva. Došavši sedmi puta na brdo Merva čula je nepoznati glas koji je doziva njenim imenom. Hadžera je tada izgovorila: ”Pomozi ako si s dobrom namjerom”, a onda se ispred nje ukazao melek-anđeo Džibril koji je nogom udario u tlo iz kojega je tog momenta snažno potekla voda. Hadžera je požurila da zagradi vodu, da  ne oteče, kako bi je sačuvala, i dok je to radila izgovarala je na staro-surjanskom jeziku riječi ”zam-zam”, što znači: stani-stani. Komentirajući ove Hadžerine riječi Muhammed, a.s., je jednom prilikom rekao: ”Da Hadžera nije izgovorila riječi zem-zem voda bi potekla kao što teku vode rijeka”. Ono što je važno zabilježiti, a što je jako zanimljivo i sa hidro-geološkog stanovišta je činjenica da se voda Zem-Zem-a ne miješa s ostalim vodama u Mekki, pa čak ni sa onima koje se nalaze veoma blizu ovome izvoru, kao i to da do sada nije zabilježeno da je ovaj izvor, star oko 4000 hiljade godina ikada presušio niti da se njegov kapacitet umanjio.

 

POLOŽAJ IZVORA ZEM-ZEM

 

Godine 1971. dr. ing. Jahja Kušik objavio je naučno djelo pod naslovom „Zem-Zem“ u kome iznosi podatke višemjesečnog naučnog istraživanja ovog izvora. Autor knjige diplomirao je ekologiju na univerzitetu u Washingtonu (SAD), gdje je i doktorirao. Njega je saudijski kralj Fejsal imenovao za vođu ekipe stručnjaka koja je imala zadatak da iznese naučne odgovore na brojna pitanja vezana za izvor Zem-Zem. Prema ovom izvještaju glavni izvor vode Zem-Zem nalazi se točno ispod Hadžerul-Esveda, izbija iz granitne stijene dužine 45 centimetara i visine 30 cm. To je izvor iz kojeg dolazi najveća količina vode.

Drugi izvor nalazi se tačno ispod mjesta sa koga se uči ezan u Velikoj Džamiji, i izbija iz stijene dužine 70 centimetara, i debljine 30 cm. Pored ova dva glavna izvora postoji još 21 manji izvor. Do sada je utvrđeno da voda svih izvora Zem Zem-a dolazi iz pravca brda Džebel el Kubejsi, a na kojem je sada izgrađen kraljevski dvorac.

 

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

 

Početkom 1971. godine jedan zapadni „stručnjak“ objavio je članak u kome je tvrdio da voda izvora Zem-Zem nije zdrava za piće. Svoje tvrdnje je potkrijepio tvrdnjama da se Kjaba nalazi na nadmorskoj visini ispod nivoa mora, kao i da se sve otpadne vode iz Mekke moraju slijevati prema Kjabi. Kada su ove informacije došle do kralja Fejsala on je naložio ministarstvu poljoprivrede i vodoprivrede Saudijske Arabije da uzorke Zem-zem vode pošalju u nekoliko eminentnih europskih instituta na analizu. Kako su svi uzorci u analizi pokazali potpunu ispravnost, eksperti iz nekoliko instituta su zatražili dozvolu da na licu mjesta istražuju ovaj izvor i njegove vode. Ronioci su se spustili u bunar u koji se sakupljaju vode i ustanovili da voda u njega dolazi samo iz jednoga pravca. Da bi se uvjerili u tu tvrdnju odlučili su snažnim pumpama svu vodu iscrpiti i ustanoviti pravac iz koga voda dolazi u ovaj bunar i u kojem kapacitetu. Ova metoda se zove „Metoda probnog pumpanja“ i primjenjuje se i kod nas u Bosni i Hercegovini prilikom ispitivanja izdašnosti izvorišta. Ovim ispitivanjem je utvrđeno da je dubina vode u bunaru između 4,2 i 5,5 m, da je tlo bunara pjeskovito, i da voda izvire iz pijeska. Kapacitet izvorišta iznosi oko 50 l/s. Što se tiče tvrdnje da bi voda Zem-Zem mogla biti porijeklom iz Crvenoga mora konstatirano je da nije boćata (nema primjesa morske vode), a tvrdnja da se Kjaba nalazi u depresiji ispod nivoa mora nije točna. Meka je udaljena od Crvenoga mora 75 kilometara i nalazi se u brdovitom području na 178 metara nadmorske visine.

U biološkoj i hemijskoj analizi Zem-Zem vode, te usporedbi vode koja se pije iz drugih izvora s vodom Zem-Zem-a, ustanovljeno je da je voda Zem-Zem-a mnogo bogatija kalcijumom i magnezijumom od ostalih voda. Ono što je posebno interesantno jeste da Zem-Zem voda sadrži visoku koncentraciju florida koji je efikasan protiv bakterija. Svi instituti kojima je dostavljena voda na analizu ustanovili su da je u cijelosti čista i da je i prema ispitivanju hemijskih i bakterioloških parametara pogodna za piće te da ne postoji nikakva opasnost za potrošače. Ovim ispitivanjem je još jednom dokazana mudžiza Zem-Zem vode. Do sada se nikada  nije dogodilo da su se hodočasnici požalili na zdravstvene probleme zbog vode.

 

POSEBNOSTI ZEM-ZEM VODE – BIOLOŠKO –HEMIJSKA SVOJSTVA

 

Još ni jednom od postanka izvora Zem-Zem nije se dogodilo da je presušio ili da se uslijed suše smanjio dotok vode u njemu. Upravo suprotno, otkako se vode istraživanja dokazano je da je dotok vode u izvoru sve veći. Isto tako voda iz Zem-Zem-a nikada nije izgubila ni jedno od bioloških i hemijskih svojstava, što se vremenom događa kod drugih voda. Prema analizama utvrđeno je da jedan litar Zem-Zem vode sadrži oko 2000 miligrama bioloških i hemijskih elemenata, dok je ta količina kod ostalih izvorskih voda u Mekki i okolini oko 260 miligrama. U jednom litru vode Zem-Zem-a nalazi se: 250 miligrama natrija (NA), 200 miligrama kalcijuma (CA), 120 miligrama kalija (K), 50 miligrama magnezijuma (MA), 366 miligrama bikarbonata (C), 372 miligrama sumpora (S) 273 miligrama nitrata (NO³) 6 miligrama hlorida (CL), 0,15 miligrama željeza (Fe), i 0,12 miligrama bakra (Cu).

Istraživači se slažu da svi spomenuti elementi čine ovu vodu idealnom za ljudsko tijelo.

Analizom vode ovoga izvora i vodotoka kroz koje protječe utvrđeno je da nema mikroba koji bi bili štetni po čovjeka. Ono što vjerojatno daje kvalitet ovoj vodi jesu stijene i zemlja kroz koju prolazi.

Hemijsko – biološki parametri Zem-Zem vode odgovaraju tvrdnjama da ju je Melek Džibril pronašao po naredbi Allaha dž.š. zbog čega se Zem-Zem-u i pripisuju sveta svojstva. Neko drugo objašnjenje za kvalitetu ove vode teško da je moguće pronaći.

Najnovija analiza vode Zem-Zem provedena je prošle godine na institutu „Hado“ u Tokiju i proveli su je japanski naučnici. Oni su također utvrdili da se ova voda razlikuje po svom biološkom i hemijskom sastavu od svih „običnih“ voda koje svakodnevno pijemo. Japanski naučnik sa instituta „Hado“, prof. Massaro Imuto piše da je voda analizirana po „nano“ metodi, po kojoj je samo jedna kap Zem-Zem-a ubačena sa 1000 kapi obične izvorske vode i rezultati su pokazali da je ta jedna kap oplemenila hiljadu kapi obične izvorske vode. Zbog ovog eksperimenta prof. Masaro je vodu Zem-Zem nazvao blagoslovljenom. On je također potvrdio da ova voda nije promijenila svoja hemijska i biološka svojstva usprkos svim sprovedenim pokušajima i eksperimentima. Bitno je napomenuti i da istraživanja koja je uradio Institut “Hado” u Tokiju nisu bila naručena od strane Saudijske Arabije.

 

ZEM-ZEM VODA KROZ HISTORIJU

 

Prema dostupnim podacima ostalo je zabilježeno da je u prvom vijeku poslije Isa a.s-a izvor  imao dvije cisterne, jednu za piće i jednu za pranje. U to vrijeme, bio je jednostavno okružen ogradom od kamena.

U doba Abasidskog Kalife, Al-Mansura 771. god (149. hidžretska godina) okolina izvora je popločana mramorom, što je slijedeći kalifa Al-Mahdi obnovio i tijekom svog kalifata, te izgradio kupole od tikovine koje su bile prekrivene mozaikom. Jedna mala kupola pokrivala je izvor a druga veća kupola pokrivala je prostor za hodočasnike. U 835. god (213 hg) za vrijeme kalifata Al-Mutasim-a bilo je više restauracija, a kupola je bila prekrivena mramorom.
U 1417. godini (795. hg), za vrijeme dinastije Memluka, Kjaba je bila oštećena u požaru, te joj je bila neophodna temeljita restauracija. Daljnja obnova izvršena je 1430. (808. hg), i ponovo 1499. (877. hg) za vrijeme sultana Kitbai-a, kada je ponovo zamijenjen dotrajali mermer.

U moderno doba, najveća obnova na kupoli izvršena je u doba Osmanlijskog sultana Abdul Hamida II u 1915. (1333 hg). Kako bi se smanjila gužva Zem-Zem je odmaknut od svoje izvorne lokacije, kako bi se olakšalo obavljanje Tavafa, u vrijeme hadža kad milijuni hodočasnika obilaze oko Kjabe. Voda se sa izvora pumpa u istočni dio džamije, gdje je razvedena u odvojene lokacije za muškarce i žene.

Zem-Zem je danas potpuno pokriven a njegova voda je razvedena svuda po haremu. Osim toga svaki dan se ogromne količine ove blagoslovljene vode cisternama prevoze u Medinu, gdje se u Poslanikovoj džamiji služi hodočasnicima u plastičnim buradima.

 

POSTOJE LI SLIČNI IZVORI?

 

Slobodno se može reći da je voda sa izvora Zem – Zem jedinstvena. Niti na jednom poznatom izvoru na svijetu nije pronađena voda koja bi svojim svojstvima bila istovjetna Zem-Zem vodi.

Naj sličnija voda, Zem-Zem vodi izvire u mjestu Keruan-u u Tunisu. Islam je u Keruan došao 47- e godine po hidžri i na ovome mjestu su muslimani izgradili prvi sistem za prečišćavanje vode na svijetu, a koji je i danas u funkciji. Ovaj grad se smatra četvrtim gradom po važnosti u svijetu Islama (iza Mekke, Medine i Jerusalema) i u njemu se nalazi inajveća Džamija u Africi (Džamija Okba). Džamija je izgrađena 670. godine (49-te po Hidzri), a izgradio je Ashab Muhameda a.s Sidi Okba r.a. Afrikanci dolaze u ovu džamiju na hodočašće. Oni vjeruju da 7 farz namaza koji se klanjaju u ovoj džamiji ima vrijednost Hadža. Kada sam boravio tamo od lokalnog berberskog stanovništva sam čuo i priču da je „Sidi Okba r.a prije nego što je krenuo u Tunis na Zem-Zem-u u Mekki izgubio svoju kapu i da ju je pronašao u Keruanu“. Ova legenda koja nije utemeljena niti u jednom vjerodostojnome zapisu ipak govori o vezi između ova dva grada međusobno udaljena 3500 km kao i o vječitoj težnji muslimana da budu blizu i da osjete okus Zem-Zem-a.

 

Nastaviće se…