Dragan Stodić: Razgovor sa Draganom Bramenom

Intervju

SLIKE SU KNJIGA SA MILION REČI, SLIKA JE OGLEDALO UMA

BUDVA Slikarstvo je ogledalo uma, a svaka naslikana slika, svojom lepotom izvlači i priziva u čoveku njegovo unutrašanje emotivno stanje, njegov pravi psihiloški profil kakav ima i nosi u genima. To je pravo bogatstvo života, ljubav, poštovanje prema bojama, prema svetlosti,… Slika je knjiga sa milion reči – kaže Dragan Bramenc, rođeni Beranacem koji u Budvi, kraj mora izlaže svoje umentučke tvorevine. Istovremeno uzima kičicu i slika nove motive, uglavnom primorske

litija vrbica 007 (Custom)

Jedna od vasih sliaka se zove Nju Orleans.

– Nazvao sam je tako namerno, jer predstavlja trubu i džez umetnike, a a ja tu vrstu muzike volim. Ta muzika i slikarstvo su u direktnoj konekciji, razgovaraju među sobom.

Slika je čudo u vašem umu, kažete?

– Da, čudo u koje verujem od kad znam za sebe. Pokreti četkice rukom nisu slučajni, nisu prisilni, to se radi unutrašnjom logikom i umom. Um je taj koji sve pokreće, bez kreativnog uma umetnik ne bi mogao ništa da uradi.

U slici se uživa kao u lepoj ženi, kao u njenom prisustvu, tu kraj nas?

– Nema tu misifikacije, ali ima tajne stvaranja, sve je to jedno, i slika i žena.

Primorje je posebna inspiracija?

– More je, čini mi se, bezdan iz kojeg kulja sa velikim i jakim talasima, sa plavetnilom, burama, mirnoćom, nova ideja sveta za sve stvaraoce, za moreplovce, za ribare… Sedeti kraj mora znači imati život u svojim rukama, a slikati kraj mora znači, staviti platno pred sebe, i prvi potez načiniti kičicom, znači slikati svoju dušu, unutrašnju emociju i svaki privid stvarnosti nam je tada istinit.

litija vrbica 002 (Custom)

Slikali ste i manastir Ostrog više puta?

– Naravno, manastir Ostrog je večita inspiracija umetnika, sam pogled na manastirsko zdanje ucrtan o i ugrađen u milenijumske stene, za umetnika predstavlja izazov kakav se retko sreče. To je motiv života, duhovno mesto koje nudi okrepljenje duše slikareve.

 

DRAGAN STODIĆ