Avdulah Ramčilović
MOJA LJUBAV
Sreli smo se jednog dana
bješe jutro bijelo, rano,
oči nam se pogledaše
toplo, snažno, na tren samo.
Pogodi me strijela jaka
što poslaše tvoje oči,
tog trenutka bi mi jasno
da bez tebe neću moći.
Te duboke crne oči,
tvoja kosa crna, duga,
otvoriše srce moje
i nestade svaka druga.
Izjavih ti da te volim,
da si božji poklon meni,
da će od sad moja ljubav
da pripada samo tebi.
Prepreka je bilo dosta,
a i smetnji sa svih strana,
najzad ti mi ljubav dade
poslije strepnji i čekanja.
Naša ljubav traje vječno,
ti mi posta žena draga,
život nam je pun ljubavi
jake sada ko nekada.
DAN I NOĆ
Istroši svoje
boje dan
i umoran
ode u san.
A noć svojom
koprenom blagom
nadahnu mir
svemu dragom.
I tako sve
spava i sanja
radosne snove
do svitanja.
Dan i noć
ko sestra i brat
daruju svijetu
život vječan!
Avdulah Ramčilović, učitelj i magistar pedagoških nauka. Rođen 1945. godine u Petnjici. Još kao dijete otišao putevima života po dunjaluku. Završio najbolju školu na svijetu – Učiteljsku u Novom Pazaru u trajanju od 5 godina, zatim Pedagošku akademiju u Užicu, Filozofski fakultet i postdiplomske studije pedagogije u Zagrebu. U vremenu od 1971-1987. godine radio kao učitelj, direktor i školski pedagog u Osnovnoj školi Delimeđe, Tutin. Od 1987. godine živi i radi u Linz-u na Dunavu, Austrija, kao nastavnik maternjeg jezika i školski pedagog. Domovinu i rodno mjesto nije nikad zaboravio, voli ih i nosi vječno u svom srcu.
Objavio je knjige: Poslovice i izreke iz celog sveta, Beoknjiga Beograd 2008. i zbirku poezije Putevi života, Šumadijske metafore Mladenovac, Beograd 2011. Njegove pjesme su objavljene i u zbirkama poezije, zajedničkim knjigama grupe autora: Almanah 1, Nova Poetika Beograd 2011; Stihom govorim, Bijelo Polje 2012; Kultura snova, Zagreb 2012. i Almanah 2, Nova Poetika, Beograd 2012.
U pripremi za štampu je njegova nova knjiga poezije Osmjehni se suncu.