Miloš Bokić , rođen 21. 07. 1983. godine u Novom Sadu, Republika Srbija. Godine 1998. upisao srednju školu: Gimnaziju „Laza Kostić“ – opšti smer, u Novom Sadu. Školovanje nastavio na Pravnom fakultetu u Novom Sadu na kome je diplomirao 2002. godine. Nakon diplomskih studija upisao master studije na istom fakultetu gde je uspešno odbranio master rad u oktobru 2010. godine. Od avgusta 2011. godine obavlja praksu u Višem sudu u Novom Sadu. Do sada nije imao prilike da objavljuje pesme.
GORKA SUDBINA
Pioni i neznalice domogli se vlasti,
vladarska elita odrekla se morala,
sudbinu nam kroje ljudi bez časti,
zaćutali pametni, obogatila se fukara.
Deca nam u beli svet beže
pametni ljudi saginju glave,
siromaštvo vrat kao omča steže,
Srbija je zemlja užasa i strave!
Od Boga smo se odrodili
ništa nam više nije sveto,
nevina duša od muke cvili,
ko da joj vrati dostojanstvo oteto?
Zato Branislave ostani u miru
u tvojoj otadžbini junake preziru,
srpska deco školu ne učite džabe,
u Srbiji uvek slaviće se babe.
Pesma predstavlja odgovor piscu Branislavu Nušiću na njegovu pesmu „ Dva raba“
koja je objavljena u „Novom beogradskom dnevniku „ 1887 godine.
KOSOVSKI ZAVET
Svanulo je jutro na Gazimestanu,
devojačka ruka bela vida junačku ranu.
U daljini jauci prolamaju tišinu,
Majka Jugovića ljubi čelo najmađem sinu.
Kosovski junaci neustrašivi i glasni,
položili ste život na oltar slobode časni.
Za odbranu otadžbine živote ste dali,
u krvavom boju zajedno ste pali.
Nema te više Kosovo naše
samo blede senke sada nas plaše.
U srcima našim ostala je tuga,
Srpska diko naša, sveta zemljo s`juga.
Istorija srpska počiva na tebi,
Srbin je svaki zaboraviti smeo ne bi.
Kosovski zavet pokolenja će pamtiti,
jednoga dana mi ćemo se vratiti.
Posvećeno Srpskim junacima koji su izginuli u Kosovskom boju 1389. godine,
braneći hrabro svoju otadžbinu od islamskih osvajača.
Istaknuta slika: FOTO: Milan Savić, Novi Sad