Dvije pjesme Miloša Bokića

Poezija

Miloš Bokić , rođen 21. 07. 1983. godine u Novom Sadu, Republika Srbija. Godine 1998. upisao srednju školu: Gimnaziju „Laza Kostić“ – opšti smer, u Novom Sadu. Školovanje nastavio na Pravnom fakultetu u Novom Sadu na kome je diplomirao 2002. godine. Nakon diplomskih studija upisao master studije na istom fakultetu gde je uspešno odbranio master rad u oktobru 2010. godine. Od avgusta 2011. godine obavlja praksu u Višem sudu u Novom Sadu. Do sada nije imao prilike da objavljuje  pesme.

 

 

GORKA SUDBINA

 

Pioni i neznalice domogli se vlasti,

vladarska elita odrekla se morala,

sudbinu nam kroje ljudi bez časti,

zaćutali pametni, obogatila se fukara.

 

Deca nam u beli svet  beže

pametni ljudi saginju glave,

siromaštvo vrat kao omča steže,

Srbija je zemlja užasa i strave!

 

Od Boga smo se odrodili

ništa nam više nije sveto,

nevina duša od muke cvili,

ko da joj vrati dostojanstvo oteto?

 

Zato Branislave ostani u miru

u tvojoj otadžbini junake preziru,

srpska deco školu ne učite džabe,

u Srbiji uvek slaviće se babe.

 

Pesma  predstavlja  odgovor  piscu  Branislavu  Nušiću na njegovu pesmu  „ Dva raba“

koja je objavljena u  „Novom  beogradskom dnevniku „ 1887 godine.

 

KOSOVSKI  ZAVET

 

Svanulo  je jutro na Gazimestanu,

devojačka ruka bela vida junačku ranu.

U daljini jauci prolamaju tišinu,

Majka Jugovića ljubi čelo najmađem sinu.

 

Kosovski junaci neustrašivi i glasni,

položili ste život na oltar slobode časni.

Za odbranu otadžbine  živote ste dali,

u krvavom boju zajedno ste pali.

 

Nema te više Kosovo naše

samo blede senke sada nas plaše.

U srcima našim ostala je tuga,

Srpska diko naša, sveta zemljo s`juga.

 

Istorija srpska počiva na tebi,

Srbin je svaki zaboraviti smeo ne bi.

Kosovski zavet pokolenja će pamtiti,

jednoga dana mi ćemo se vratiti.

 

Posvećeno  Srpskim junacima koji su izginuli u Kosovskom boju 1389. godine,

braneći  hrabro svoju otadžbinu od islamskih osvajača. 

 

Istaknuta slika: FOTO: Milan Savić, Novi Sad