Esad Gegić
BOŠNJAČKA MAHALA
Moja je ulica mala i prašnjava
grbava, stara Bošnjačka mahala,
svi smo je voljeli, kitili igrama
sa njom se druzili do prvog akšama.
A moja avlija šarena šamija
latica ruže, ukras baklava,
miriše namaz, blizu je džamija
zumbuli, jasmin i mlada trava.
Obuko behar narodne nošnje
malehnoj bašči pozadi kuće,
čoček i šotu igraju krošnje
a bulbul pjeva i cvrkuće.
A tu u bašči ko na serdžadi
gde stari babo ponekad drijema,
tu se u vrijeme ramazana
sjedi u hladu i iftar sprema.
Ja pjevam zato jer suho zlato
ljudima želim u pjesmi dati,
ja pjevam jako jer samo tako
možete čuti. možete znati.