Redakcija Faruk Dizdarević
Faruk Dizdarević:
NA DRUGOJ STRANI SUNCA
Hadžem Hajdarević, Sutjeska, pjesme, V.B.Z. Zagreb-Sarajevo-Beograd, Zagreb 2012.
U svijetu putnika na sopstvenu odgovornost, kakvi pjesnici već po određenju jesu, svako naredno ostvarenje predstavlja beočug i raskršće, pa tako i Sutjeska, nova zbirka pjesama Hadžema Hajdarevića (1956), slijedi onu filigransku nit koja prožima sva njegova dosadašnja poetska djela. No, ove pjesme se doživljavaju i kao svojevrsna fuga, kompozicija sa naizgled disparitnim dionicama koje, na kraju, ipak postižu značenjsko sazvučje. Devedeset četiri pjesme u slobodnom stihu, savršeno ritmički i eufonijski usklađene, čine ovu zbirku razvrstanu u sedam ciklusa. To su: Povjesnice, molitve, otpaci; Zavičaj, srebrena brda; Vrt, panonski vjetar; Putovanja, rasuti mirisi; Naslijeđe, zidni sat; Stupovi svjetlosti, ogledala i Neumitna obala. Primjetna je pažnja sa kojom je autor birao imena pomenutih tematskih krugova.Razvrstavanjem u pomenute cikluse postignuta je optimalna dinamika, a samim tim, i koherencija knjige.
Zbirka je uokvirena prološkom – Neumitna voda i epiloškom pjesmom – Rijeka Sutjeska, dakle, pjesmama o vodi. Ali i (izgubljenom) zavičaju.
Hadžem Hajdarević je uman, a onda i vrlo obrazovan čovjek. Te dvije vrline u spoju sa bogatim životnim iskustvom i, po svoj prilici, ličnom prirodom, unutrašnjem refleksu, uslovile su poetsko mnogoglasje: na jednoj foliji otiskuje dramatsku matricu jednog posredovanog života (domovina, rat, Sarajevo, smrt, istorija, Balkan, kasna noćna pitanja), dok se na drugoj foliji ovih poetskih zapisa granaju sasvim lični tokovi samog autora (zavičaj, djetinjstvo, majka, mladost, ljubav, draga bića, snovi, voda, putovanja). Tako se ovdje spaja više raznorodnih i samo prividno razdvojenih tokova. Trenuci, isječci, komadi, impresije, refleksije, snoviđenja, dodirnuto, probano, pročitano, proosjećano, potisnuto i uzaludno potiskivano…, čine višeslojnu, višesmjernu i kolažnu kompoziciju ove knjige poezije. Dakle, prostor u kome se kreće uznemirena Hajdarevićeva misao sastavljajući kolaž od rasutih i razvijanih ulomaka prošlosti i nedavnih tragičnih zbivanja, udijevajući ih u pukotine i skrovita mjesta sadašnjosti, prostor je intimnog i ličnog, iako se u njemu ogledaju i široki planovi opšteg, socijalnog i istorijskog. U sudarima velikog i malog, trenutka i vječnosti, ograničenog i beskrajnog Hajdarević je uvijek budan, uvijek otvorenih očiju, ma šta one gledale i vidjele – svjetlost ili mrak, ljetnji dan ili zimsku noć, crnu zemlju ili plavo nebo, plavu zemlju ili crno nebo. Otvorenih očiju pjesnik hoda od djetinjstva do zrelosti, hraneći zrelo doba uspomenama iz mladosti; ponekad se nasloni na svojesvrsno traganje za smislom u duhu najbolje poetičke tradicije, ponekad zaplovi mutnim vodama unutrašnjih kontrasta, meditacija o svijetu, graničnom polju privida i suštine. Pjesnik nije samo narator – on je i lik ovog životnog tkanja koji ne samo što iznosi na vidjelo tuđe živote, nego i samog sebe obasja kao protagonistu na životnoj sceni. U Sutjesci poezija se dosljedno sudbinski odnosi na pjesnikovo životno iskustvo, s jedne strane, i takođe na opšti život, s druge strane. Očevidno je da Hajdarević do krajnosti konkretizuje detalje i potankosti deskripcije i kontemplacije, što njegovoj poeziji daje karakter neizmišljenoga i doživljenog, kao i neprolaznu vrijednost pjesničkog svjedočanstva o vremenu i svijetu u kojem živi njen autor.
Tragajući za smislom čovjek je uvijek sam, ali na tom putu susreće i one koji takođe tragaju za smislom. To su ti čudni, neobični susreti. Kada bi svi ljudi otkrili misiju svoje lične egzistencije, svoj dar i pozvanje da čine samo to zašto su na ovom svijetu stvoreni ovo bi, u duhu filozofije Lajbnicovih monada, bio jedan od najsavršenijih svjetova. Ali, nažalost, to nije tako. Poetski zapisi u prvom ciklusu imenovanom sa Povjesnice, molitve, otpaci predstavljaju potresno svjedočanstvo o jednom užasnom vremenu i odslikavaju jednu strašnu kolektivnu ljudsku dramu, govore o magnum crimen-u iz nedavne prljave političke istorije Balkana. No, i ako u opsadnom stanju, u ratu, opkoljen i zgnječen, čovjek-kamen, čovjek-bedem, čovjek-tvrđava, otkriva (se) da je to uvijek bio, uvijek bez odmora, uvijek spreman da primi, ali i da uzvrati udarac. Ovaj ciklus prenosnik je bola saznanja, koje nas netremice uvodi u geografiju užasa, u ono što bismo željeli da zaboravimo.
Ispod glazure demokratije u savremenom svijetu stoji neumoljivi aparat represije. Možda je moj ugao posmatranja zamućen problemima društva u tranziciji, ali mi se čini da je u današnjem svijetu borba za temeljne ljudske vrijednosti još složenija. No, ta se borba odvija uglavnom unutra pojedinca i to je ono što ohrabruje. Tek kad spozna sebe čovjek je u stanju da spozna i svijet koji ga okružuje. Tada otkriva i dimenziju slobode. Preplavljeni medijima, primjenom razvijenih tehnologija, itd. čini mi se da su ideje ljepote, slobode i istine dalje od nas nego ikada ranije u istoriji čovječanstva. Stanje ljudskog duha je u tim situacijama izmijenjeno i čovjek zapaža detalje i nijanse postojanja koje mu u svakodnevnim situacijama izmiču i ostaju skrivene, kao pokrivene prozirnim velom, a ipak nevidljive, prekrivene koprenom koja skriva suštinu. U mračnim slikama savremenog življenja Hajdarević traga za prodorima svijetlog. To je bitna suštinska stavka u njegovoj poetici. Ovi stihovi imaju više slojeva značenja koji su međusobno povezani.
Knjiga pjesama Sutjeska je i neka vrsta pjesnikove autobiografije koja je učinjena lakše čitljivom autorovim Malim bilješkama o pjesmama (na njenom kraju). Te impresije pretočene u pjesme su pejsaži pjesnikove duše, njena intimna sadržina. To potvrđuje ispravnost zapažanja Bjelinskog da pjesnik kad govori o sebi samom, o svojem ja – on zapravo govori o opštem, o čovječanstvu. Dakle, ovdje je riječ ne samo o ličnom, već i o univerzalnim temama. Autor ovim poetskim vijencem spliće u cjelinu samo ono što tu cjelinu i može i treba da čini. Palimpsest koji pjesnik ispisuje neobičan je ne samo svojom formom, ili literarnim postupkom, već i svim svojim aspektima. Završna pjesma Rijeka Sutjeska (kojoj i sam naslov obezbjeđuje značenje rezimea) glavnu temu zbirke podiže na izrazito simboličan nivo. Lirsko-meditativni pasaži o vodi i zavičaju prepliću se i tematski dodiruju. Voda je prelazni element, odnosno voda je suštinski ontološki preobražaj vatre i zemlje. U prilog tome, kao potvrda značaja vode/rijeke za čovjeka uopšte i o njenim moćima biološke životodarnosti i vječnosti, Hajdarević kaže: Na njihovim obalama/ Rastu i zamiru sva/ Božanska i ljudska iskustva. Kad ljudsko biće prvi put postane svjesno sebe i svijeta oko sebe, krajolik koji ga okružuje – kamen, drvo, livada, cvijet, planina, rijeka, to parče plavetnog neba nad njim, sve ono što čini zavičaj – ostaće zauvijek u njemu. Hajdarević u svojim lirsko-meditativnim pasažima projektuje te zavičajne slike i magnovenja, uvodeći svoje riječi u igru i puštajući ih da lelujaju treptajima Duha i pulsacijama Srca. U ovim njegovim lirskim varijacijama ima toliko neprebola, toliko uzajamnosti, toliko sugestivnog sjećanja na zavičaj, ali lirsko ja u tom prividu nemira to izražava rafiniranim jezikom i s toliko dostojanstva. U ovih nekoliko redaka stala je čitava fabula Hajdarevićevih poetskih zapisa u ciklusu Zavičaj, srebrena brda. Sve ostalo su kockice mozaika koje čitalac treba brižljivo da sastavi, koristeći znanje i iskustvo alhemije života.
Pjesnička zbirka Sutjeska Hadžema Hajdarevića, iako tematski raznovrsna, rečeno je već, stilski djeluje tako koherentno da se uistinu doživljava kao ujednačena i čvrsta cjelina. Sem toga, nju krasi jezičko bogatstvo i estetska perfekcija. Jezik je čist i svjež, a istovremeno precizan poput mudračkih iskaza. I kad se sklope korice ove knjige i među njima skriju slike, opšta melodija u ušima čitaočevim još dugo odzvanja, djelujući na njegov intelektualni i emocionalni sklop, na njegov unutarnji vid više nego na bilo šta drugo.
Marta, 2013.
Faruk Dizdarević (1943, Bijelo Polje), istoričar kulture, publicista, književnik. Završio je Filozofski fakultet u Beogradu. Bio dugogodišnji direktor Doma kulture u Priboju. Neprocjenjiv je njegov doprinos kao inicijatora i organizatora mnogih kulturnih akcija i pothvata u pribojskoj sredini i šire. Dizdarević je, između ostaloga, pokretač izdavačke djelatnosti u ovoj sredini (Biblioteka Limske večeri poezije, Edicije Limes, Manualis Labor i Testudo). Posjeduje širok spektar zanimanja i suverenu erudiciju. Žanrovski je raznovrstan. Desetinama godina se bavi književnom, likovnom i pozorišnom kritikom, istorijom i istorijom kulture, etnomuzikologijom. Učesnik je više naučnih skupova i okruglih stolova. Tekstovi su mu objavljivani u dnevnim novinama, časopisima i zbornicima. Uvršten je u više antologija, leksikona i almanaha: Vaza ot pjask – Antologija na Černogorskata proza, Književnici Zlatiborskog okruga, Leksikon pisaca prosvetnih radnika Srbije, Leksikon Zlatiborskog okruga, Ko je ko u Bošnjaka… O književnom djelu i angažovanje u kulturi objavljeno je preko 250 prikaza, kritičkih osvrta, eseja i intervjua, kao i tematski broj časopisa „Međaj“ (Faruk Dizdarević – pečat našeg vremena).
Izabrana bibliografija: Objavio je 19. naslova knjiga, od kojih su i – Talija u Priboju (dva izdanja), Vaza od pijeska, Milan Konjović, čovjek koji se nije bojao života, U vrtu razgranatih staza, Ćamil, gora razgovora (dva izdanja), Sto godina Čitališta u Priboju, Sa slikarom Radomirom Vergovićem, neobavezno, O Hasan-agi i njegovoj vakufnami, Holujački Dizdarevići, Gajret u Priboju, Odsjaj snažne rijeke (tri izdanja), Ogledi (izabrani tekstovi iz književne i likovne kritike). Priredio je četiri izbora poezije. Prevođen je na više stranih jezika. Član je Udruženja književnika Srbije.
Dobitnik je preko 30. nagrada i priznanja za svoje kulturne, književne i društvene aktivnosti. Među njima su: Pero Ćamila Sijarića, Zlatna Plaketa sa Poveljom Opštine Priboj, Zlatna značka Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, Nagrada Paun Petronijević, Nagrada za naročiti doprinos i afirmaciju kulture Priboja, Nagrada Kemal Šećerkadić, Plaketa sa Poveljom Međurepubličke zajednice za kulturno-prosvjetnu djelatnost sa sjedištem u Pljevljima, Priznanje gr. Kudowa Zdroj (Poljska), Medalja M.V. Frunze Republike Kirgizije (SSSR), Jugoslovenski Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima…
Oženjen je i otac troje djece. Živi u Priboju.
