Redakcija Ah, taj nihilizam. To je neka filozofija. Svi mi slijedimo neku filozofiju, nekada smo svjesni toga, a nekada nismo. Čak i oni koji bi da zabrane filozofiju, nisu svjesni da određenu filozofiju i slijede, prećutno, dok im je podsvijest apsolutno prihvata. Ako mi ne vjerujete, pitajte Justejna Gordera. Ako ga ne dobijete, onda Lu Marinofa.
Nihilizam odbija bilo koji objektivni kriterijum za istinu. U nihilizmu nema pravog morala, nema istine, sve je na subjktivnom nivou. Nema sudije koji bi vas gledao i sudio vam, a uz to nema griže savjesti. Zar to nije odlično? Izuzetno tlo za sve što je pokvareno. Jer, ako oduzmeš kriterijum za dobro, onda u toj potpunoj salati od vrijednosti, možeš vrlo vjerovatno loše doživljavati kao dobro i obratno. Nihilizam kao svoj efekat često ima apokaliptičnu beznadežnost čovjeka kao jedne malene tačkice u prostranom Univerzumu. To je nepodnošljivo i to vrlo često bude uzrok depresije ili svakodnevnog potopa svijesti litrima alkohola.
Međutim, ovaj nihilizam Čaršijskog momka je manje sofisticiran, manje elegantan. Ovo je ona prećutna filozofija sa početka, koju ljudi slijede i pored toga što je nisu svjesni. Ovo je ogoljeni nihilizam, neakademski, bez Ničea, Hajdegera i Šopenhauera. Taj nihilizam je prost, iscijepan i nikakav, sveden kao in vivo primjer šta se dešava kada to pređe katedru i dođe do kafića, do brudice sa čačkalicom u ustima. Ovaj oblik nihilizma je ljepota sinteze između prihvaćene negacije. Prihvata princip ali ga ne poštuje. Ova persona često ni sama ne zna zašto je tu gdje jeste, šta planira, nije svjesna svog ponašanja i odluka. Ova osoba je kao softver napravljen tako da uvijek reaguje isto i da se nikada ne mijenja. Najbolje ću kroz primjere objasniti.
Čaršijski nihilista ne odbija Boga. Prihvata Boga na riječima najglasnije. Međutim, to prihvatanje je perverzija istinske spoznaje, jer dotični radi sve suprotno, ugađajući svojoj sujeti što je toliko hrabar da prkosi omnipotentnom biću. On se zeza, stvara forice i šale, ali vjeruje. Redovan je u džamiji jednom nedjeljno. Blagdane uvijek prvi čestita, ali istog dana poruši sve moguće vrijednosti. On plače u molitvi kada treba, udjeljuje najviše novca, ali ta dobra djela su samo zbog sebe samog, zbog slike sebe u društvu, a dokaze vidimo u njegovom životu. Prosto, želio bi da je svuda.
Čaršijski nihilista odbija napredak. Odbija učenje. Za njega je to samo za lude. On smatra da je svaka spoznaja nemoguća, a svaki pokušaj nje je ludost. Sve koje to rade treba ismijavati najstrašnije. On svoje dijete uči da bije onog štrebera sa naočarima jer ima sve petice. Njemu, kao svakom nihilisti, smeta kriterijum koji mu sudi svojim djelima. Tako se osjeća obezvrijeđeno. Onda, kaže hej, pa ako me taj kriterijum čini nikakvim, onda hajde da srušim kriterijum i stvar je gotova! Njemu je sve kako treba da bude. Telefon koji ima je samo zbog njega samog stvoren, a ne zna da je i ta sprava plod tehnologije. On se hvali najnovijim modelom. Ponosno. Čije porijeklo ne zna. Niti ga zanima. On gleda u sada jer sadašnjost je sve.
Čaršijski je uvijek dijete svog vremena, uvijek tu, ne bi valjalo da je rođen godinu prije niti godinu poslije. On ismijeva i prijašnje i buduće, a samo je ovo vrijeme ispravno. Čaršijski i ne zna da je to okosnica budističkog učenja. Njemu je lijepo. Sve je kako treba. Mora postojati i dobro i zlo. Jing jang. Čaršijski je vrhunski filozof i pored toga što on to ne zna. Moramo mu to saopštiti.
Čaršijski nihilista smatra da djevojka treba da je poštena, da je niko nije video, da je niko nije dotakao. Da nema šta da se kaže za nju, ali Čaršijskog ubija sopstvena osobina, jer on upada u paradoks da sve suprotne vrijednosti cijeni kod djevojaka sa kojima se viđa svakodnevno, posmatrajući ih samo kao meso i kosti, na kojima istresa sve svoje životinjske frustracija, a uz to i diže svoj status kod ostalih primata. Samo, gorile poslije uspješnog odnosa lupaju sebe u grudi, a Čaršijski upravo o tome priča drugovima.
Čaršijski je pošten, neće da ukrade, ali kada dođe do moći, sve porekne i uradi suprotno. Jer je natjeran. Jer ne može drugačije. Jer ”halali brate, ali moram”. Jer ne smijem. Čaršijski kaže da mu je egzistencija ugrožena i slatko liže pljunuti hljeb jer i takav dobar za ishranu.
On odbija bilo koju revoluciju, bilo koje novo udruživanje. On je hrabar da pljuje autoritet ali je kukavica da ga mijenja. Vrlo dobro poznaje situaciju i prilike i ne zamijera im. Jer on mora nekog da pljuje, a ako ne bi bilo loše vlasti onda njegov potencijal za hrabrost ne bi bio ostvaren.
Čaršijski je onaj tip što ti ruši snove. Onaj koji ti se smije za ideje. On pere pod njima. To je ona osoba koja ti se smije kad čitaš poeziju, kad gledaš predstave. Zato što sve ono koje nije dio njegovog svetonazora nema vrijednost. A ako nema vrijednost kod njega, onda nema nigde. Čaršijski je mjerilo stvari.
Moramo znati i da je on kukavica. Da ne smije sam. Da je uvijek u skupini hijena. O Čaršijskom svi pričaju ali niko za sebe neće reći da je Čaršijski ali će svi reći da su Čaršijski momci. Jer on ne vidi da je sam takav. Ogledalo ne koristi nikada osim kada pravi frizuru.
Smrznut je na dnu u svojim pogledima. Nikada nije sam. Tu su drugi Čaršijski. Lokalne vrednosti su đubrivo za dno. Tu važe posebni zakoni. Ali, najbolji savjet je ostati u mjestu. Čak ni tapkati. Psovati jer se mora. Stvarati iluziju svoje moći. Lajati, glasno pričati i pljuvati su dobre adaptivne osobine. Ni desno ni lijevo. Pravo u centar. Sve dok ne dođu pravi životni izazovi, kad babo umre, a majka ode u demenciju. Kad nestane para i dobre domaće hrane. Onda Čaršijski parazit ulazi u stanje šoka. Kao da gleda novim očima.
Biti Čaršijski nosi rizik tapkanja u mjestu decenijama i biti isti sa 20 i 80 godina, što je protraćen život. Rješenje je ne biti Čaršijski i svakodnevna borba sa svim našim izazovima, poslije kojih ćemo izlaziti jači. Radi se o promjeni jer život je promjena, samo Čaršijski stoji zgrčen pored obale i ne bi dalje. Duboko vjerujem da će Čaršijski odgovarati pred Bogom za svoje negiranje svih njegovih blagodati. Koga ujedno i molim da svu dobru čaršijsku djecu stavi na mjesta koja zaslužuju!
___________________
Preneseno sa: SandžakPiše.Rs
